Poezija – obrana i ljubav

Ljerka Toth Naumova je „našijenka“, da parafraziram našega drevnog „našijenca“, Marina Držića. Rođena je u Daruvaru. Magistrirala je na Ekonomskom fakultetu u Skopju i priznata je članica Društva pisaca Makedonije i DHK. Posljednji podatak ima svoju težinu, jer su njezine knjige objavljene na makedonskom i hrvatskom jeziku. Dakle, Ljerka Toth Naumova u pravom je smislu riječi „naše gore list“, iako radi i živi u Skopju. Uz njezinu osobnost ne pristaje riječ „dijaspora“, jer je svim srcem prihvatila novu domovinu, a od Lijepe Naše nije se odvajala ni srcem ni umom. Tu je dimenziju samosvojne intimnosti objelodanila u svojoj novoj zbirci pjesama Nevidljiva vrata. Progovorivši jezikom metafora ostvarila je svoju poetiku sjećanja, uspomena i slika. Znajući da riječi obvezuju, ona je vrlo delikatno izabirala riječi iz svakodnevice, ali i iz složenosti osjećaja i nove stvarnosti bića koje istančanom imaginacijom daruje svoju osebujnost: „Razbarušena kosa leprša / vezuje mjesečinu“ (Misterij).

Zajednica Hrvata u Makedoniji i HMI, Zagreb, Skopje, 2017.

Put unutrašnje poetske inkantacije obavijen je krugom, jer, kako kaže pjesnikinja, „Put je krug koji združuje ritam koraka“. I kad nam se čini da su fluidi prošlosti zanavijek izgubljeni, pojavljuju se neke čiste, istinske, nadahnute sintagme, koje su i najosobnija sjećanja i neizbježno svjedočenje samoće, kad „vrtoglavica zaplete vrijeme / tražeći govor plača“. Onda nam iskustvo lijepih riječi ne pomaže, jer nas njihov dinamizam, njihov neumoljivi „unutarnji progon“ približava katarzi opstojanja, jer „bol je svuda isti“.

Prateći svoje unutarnje nemire i nespokojstva, svoja nedočekana suglasja, ona, pjesnikinja, čuvarica uspomena i privida, osmislila je simbolički intoniranu zbirku Nevidljiva vrata podijelivši je u tri znakovita ciklusa: Prijelaz prema tišini, A kako izgleda ljubav, Ali smrt nema kraj. Fenomen tjeskobne samoće koja bolno prožima svakodnevicu nazočan je u pjesmama Plač je ipak tišina, Život su isprekidani skokovi, Neposlano pismo, Bijegom godine za godinom („Suglasja bježe čekanju / bijegom godine za godinom, odzvonom udaljenih kretnji“).

Tema koja dominira zbirkom je ljubav (A kako izgleda ljubav?, Prolazak kroz vrijeme, Bezglasno darivanje, Nas tu nema…(„Vlastiti život / preobražen / u / povratak“), ali smrt zaokružuje zbirku u kojoj su neostvareni životi, a „tuga“ je „od rođenja do smrti, ipak samo obrana“. U prostorima te samosvojne poetske samoće u kojoj je majčina smrt bolna realnost (Ništa više nije isto) javlja se nakratko paradigma djetinjstva (Djetinjstvo zaranja u mirise bakinoga kruha) i osluškuje glas molitve (Riječi u molitvi). Ipak, nebo, „malo za svete korake“ i „spokoj bez žudnje“, usprkos „zanosnim priviđenjima“, „iznudi“ tek „tužni osmijeh“.

Knjigu Ljerke Toth Naumove Nevidljiva vrata popratili su pogovorima književni kritičar Đuro Vidmarović (Hrvatska u srcu, a Bog u duši) i Sanja Vulić (Pjesnička zbirka životnih mudrosti). Upravo tako. Životne su mudrosti esencija knjige. Pjesnikinja se ne predaje. Poezija je njezina obrana i ljubav. Pa i ovaj ogled znak je dobrodošlice našijenki, pjesnikinji Ljerki Toth Naumovoj.