O mladosti i promašenim ljubavima

Književnim se radom novinar Drago Hedl (Osijek, 1950) ozbiljnije počeo baviti tek u novije vrijeme, a za svoja četiri dosad objavljena romana kaže da pripadaju dvjema trilogijama. Izborna šutnja (2014), Ispovjedna tajna (2015) te roman radnog naslova Kijevska piletina koji upravo piše tvorili bi kriminalističku trilogiju; drugu trilogiju, neku vrstu obiteljske kronike s glavnim likom i ujedno pripovjedačem u prvom licu Dadom Kenigom, činili bi prvi Hedlov objavljeni roman, Donjodravska obala (2013), nedavno tiskano Vrijeme seksa u doba nevinosti, a kako najavljuje autor, u završnom romanu glavni će junak, kao umirovljenik, „svoj život preispitivati kroz prizmu onoga što se dogodilo s njegovim ocem“.

Izd. Naklada Ljevak, Zagreb, 2018.

Roman Vrijeme seksa u doba nevinosti ispleten je oko dva vremenska čvorišta: prvo je 1969–1970, kad glavni junak, dobivši stipendiju, odlazi iz osječke gimnazije na završnu godinu u New Castle u američkoj saveznoj državi Indiani i kad doživi tri ljubavi (dvije u Osijeku i jednu u Americi), a sve tri završe nesporazumima i razočaranjima; drugo je vremensko čvorište 2000. godina, kad protagonist, sada već pedesetogodišnjak, ponovo susreće dvije svoje mladenačke ljubavi i ostvari s njima kratkotrajne bliske kontakte, što u mladosti nije uspio. Nakon dugogodišnje potrage, od svog nekad najboljeg prijatelja Duje, premazana svim mastima i pomalo dijabolična lika, koji je s njegovom velikom ljubavi Sarom nestao iz Osijeka upravo uoči protagonistova povratka iz Amerike, doznaje u Pragu da se ona razboljela i umrla.

Čitatelj koji je imao u rukama roman Donjodravska obala prepoznat će lako Vrijeme seksa u doba nevinosti kao njegov „nastavak“, najprije, dakako, po tome što glavni junak i narator Dado Kenig, koji sada dobiva nadimak Boy, plete dalje priču o sebi. No dok je prvi roman, posvećen protagonistovu djetinjstvu, sav ispunjen ideološkim i političkim elektricitetom, koji dječak doduše ne shvaća, ali ga itekako bolno osjeća kao pripadnik folksdojčerske, obilježene obitelji, u novom romanu, koji govori o ranoj mladosti glavnog junaka, atmosfera političke opresije gotovo da ga i ne dodiruje. Opskurna kliješta politike donekle su vidljiva tek na dva mjesta u romanu – tamo gdje protagonist opisuje kako nakon očeva povratka iz zatvora nikako ne uspijeva uspostaviti s njim ne samo nekadašnju prisnost nego i nekakvu normalnu razinu komunikacije, a zatim u razgovoru s direktorom škole koji ga uvjerava kako bi bilo oportuno da zbog očeve političke nepodobnosti odglumi bolest i odustane od nošenja Titove štafete. Umjesto atmosfere straha izazvane ideološkom i političkom rigidnošću kojom je natopljen prethodni roman, sada u prvi plan dolaze muško prijateljstvo i mladenačke ljubavi. Tako je Vrijeme seksa u doba nevinosti zapravo ljubavni roman, u čijem se završnom dijelu na zanimljiv način pojavljuju i elementi kriminalističkog romana potrage.

Struktura dvaju romana prilično se razlikuje. Donjodravska obala fokusirana je uglavnom na Osijek kao mjesto zbivanja i kratak vremenski odsječak, sredinu pedesetih godina, te ima linearnu fabulu s neznatnim brojem analepsi. Novi se pak Hedlov roman razlio na cijelu drugu polovicu 20. stoljeća, glavnina se radnje zbiva u Osijeku, ali i u New Castleu, Münchenu, New Yorku, Washingtonu, Pragu, a fabula je vremenski i prostorno skokovita. Neki bi čitatelji, osobito oni upućeniji u potankosti Hedlove biografije, na osnovi podudarnosti između autorova životopisa i pojedinosti koje oblikuju djelovanje njegova glavnog junaka, mogli zaključiti kako je posrijedi autobiografski roman. Pisac pak upozorava da je u oba dosad objavljena romana buduće trilogije „mnogo fikcije, gotovo podjednako koliko i autobiografskog“, da voli miješati činjenice iz vlastitog života s izmišljenim, i da čitateljima ostavlja da sami rješavaju te zagonetke u tekstu. U tom smislu, kad govorimo o Vremenu seksa u doba nevinosti – a mislim da se slično može reći i o Donjodravskoj obali –zapravo govorimo o autobiografskoj fikciji.

Pisac u jednom intervjuu kaže da je s protagonistom romana podijelio dio svoje najdublje intime i pokušava objasniti (ne i opravdati) njegovu nesretnu hvalisavost, koju je spletkar Dujo vješto iskoristio kako bi povrijeđene djevojke okrenuo protiv njega: „Tko u mladosti, da bi pokazao koliko je odrastao, nije lagao i hvalisao se ljubavnim avanturama kojih nije bilo? Tko nije poševio bar polovicu cura iz gimnazije, tko nije seksualni fijasko prikazivao kao trijumf muškosti, tko nije dizao vlastitu cijenu izmišljenim ljubavnim podvizima?“ U romanu se glavni junak neprestano pita „zašto je život tako proklet i krut i zašto ga ne možemo vratiti u točku od koje je sve krenulo krivo i naopako, pa odatle nastaviti drugačije?“ Ali na pitanje bi li bilo bolje, bi li bio sretniji i zadovoljniji da se mladenačka ljubav između njega i Sare nije tako prekinula, glavni junak nema odgovora. Ne može ga ni imati: svjestan je da se to ne može znati. No Ana, jedna od tih triju davnih ljubavi, koja danas „ima sve [bogatstvo], a nema ništa“, o „vremenu nevinosti, sretnih, bezbrižnih dana“ mladosti kaže i ovo: „Vrijeme sazrijevanja bilo je ljepše od trenutka kad smo sazreli.“

Hedlov roman Vrijeme seksa u doba nevinosti posjeduje neke od autorovih vrlina iskazanih u prethodnim romanima – zanimljivu kompoziciju, intrigantnu mješavinu zbiljskog i izmaštanog, dar zapažanja detalja koji običnu oku najčešće izmiču – ali i nemalu boljku: dosta klišeja i patetike, osobito u opisima žena i ljubavnim prizorima. U cjelini, znatno slabije od odlične Donjodravske obale.