Vijenac 643

Književnost

Uz objavu laureata dviju istaknutih književnih nagrada u Londonu i Zaboku

Man Booker Anni Burns, Gjalski Jurici Pavičiću

Petra Miočić

Šesnaestoga su listopada oči književnoga svijeta bile uprte u londonski Guildhall, gdje je pedeseti put dodijeljena jedna od najvažnijih književnih nagrada, Man Booker. Nagrada, koja se oduvijek držala najuglednijom nakon Nobelove nagrade za književnost, ove je godine, zahvaljujući nesretnom razvoju događaja i činjenici da Švedska akademija neće objaviti književnog laureata, barem nakratko zasjela na tron najvažnije i najprestižnije. Pobjeda Anne Burns i njezina trećeg romana Milkman posebno je vrijedna i važna i stoga što ova, donedavno izrazito britanska nagrada, prvi put odlazi autorici s teritorija Sjeverne Irske. Anna Burns (1962) je, naime, rođena i odrasla u Belfastu, kamo smješta i radnju svoga trećeg romana Milkman, priče o osamnaestogodišnjoj djevojci koju seksualno zlostavlja mnogo stariji oženjeni muškarac, poznat samo pod nadimkom „mljekar“. „Nisam htjela davati imena svojim likovima. Netko će reći kako priča time gubi na izravnosti, no smatram kako bi imenovanjem izgubila na univerzalnosti. Htjela sam pokazati kako dugotrajno nasilje utječe na život društva u cjelini, a Belfast jest grad prepun nasilja, nepovjerenja i paranoje“, istaknula je laureatkinja nakon dodjele nagrade koja, osim literarnog ugleda, sa sobom nosi i novčanu vrijednost od 50.000 funti, a nagrađenom romanu osigurava drugi život, istaknuta mjesta na policama knjižara i vrhove popisa najprodavanijih.


Anna Burns – prva dobitnica iz Sjeverne Irske / Snimio Ray Tang / XINHUA / PIXSELL

Hrvatske književne nagrade, nažalost, nemaju te težine. Tako se ni ovogodišnji laureat književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski neće moći pohvaliti poštanskom markicom sa svojim likom i čestitkom Hrvatske pošte kakvu će, od Royal Maila, primiti Anna Burns, no veliki je iskorak što nagrada za najbolje prozno književno djelo u 2018. biva dodijeljena izrazito žanrovskom, kriminalističkom romanu Crvena voda splitskoga književnika, dramatičara, kolumnista i kritičara Jurice Pavičića. Roman koji se, kako je u ime Prosudbenog povjerenstva ustvrdila Julijana Matanović, čita glatko, bez napora i s uživanjem, a ipak u čitatelju ostavlja trag, priča je o nestanku sedamnaestogodišnje djevojke i posljedicama što ga taj nestanak ima na sve iz djevojčine okoline. Baš kao i Milk­man i Crvena voda odvija se u mjestu na čijem je naličju nasilje ostavilo traga, i to u trenutku kada, ponekad i skrivenim djelovanjem, na njemu ore i dublje brazde.

Tematiziranje sveprisutnog nasilja, naravno, nije bilo presudno u dodjeljivanju nagrade. Za roman Anne Burns odlučujući su bili, kako je istaknuo Kwame Anthony Appiah, „načini borbe protiv nasilja i prožetost jetkim humorom“, a Crvena voda istaknula se otklonom od svake deklarativnosti i sustezanjem od političkih poruka te stavljanjem čitatelja u središte. A čitatelj je, zaključila je Julijana Matanović, ipak najvažniji u tom procesu.

Vijenac 643

643 - 25. listopada 2018. | Arhiva

Klikni za povratak