Kraljica modnog novinarstva

Anu Lendvaj upoznala sam ranih osamdesetih i odmah je bilo jasno kako je riječ o vrlo intrigantnoj novinarki, široka spektra i usko profilirana usmjerenja na modu i tekstil. Ono što nije bilo tipično i po čemu se cijeli život izdvajala iz kulturnog miljea zagrebačke kulturne scene bila je nedvojbeno njezina silna pozitivna energija kojom je iz svakoga sugovornika izvlačila najbolje i koja je mnoge potaknula ili da se bave modom ili da se bave boljom modom.

Inicijativa za pisanje knjige nastala je još daleke 2012, kada je u neformalnom razgovoru predsjednika Sekcije za oblikovanje odijevanja, modnog dizajnera Davora Klarića i Ane Lendvaj, a u obostranoj želji za nastankom knjige o hrvatskoj modi – povijesnoj kontekstualizaciji uz suvremeni prikaz, niknula ideja kako bi upravo knjiga s ishodištem u Sekciji bila hvale vrijedan projekt. Ana Lendvaj je time bila i najpozvanija za autorstvo nad knjigom, s obzirom na njen veliki stvaralački opus prvenstveno kao novinarke, kritičarke, autorice brojnih tekstova i kustoskih projekata, kolumnistice, urednice, članice brojnih žirija na natjecanjima za mlade modne dizajnere, nastavnice – vanjske suradnice na poslijediplomskom doktorskom studiju Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zavoda za dizajn tekstila i odjeće, autorice koja je cijeli život pratila, promovirala i kontekstualizirala radove i umjetnike u polju primijenjenih umjetnosti i dizajna, a posebice modu, modni dizajn, tekstil i kožu, oblikovanje nakita i kostimografiju.

Kolekcija Rocking Baroque kolektiva Boudoir sestara Morane Saračević i Martine Čičko Karapetrić, 2012. / Snimio Mladen Šarić

Razni su čimbenici koji su usporili nastanak knjige, od nedostatnih financijskih potpora za realizaciju knjige u jednom dahu, od manjkave građe arhiva muzeja i samih modnih stvaraoca, do autoričine bolesti i napose prerane smrti. Stoga je knjiga posljedično finalno uobličena prema skici i prema završenim tekstovima Ane Lendvaj, uz veliki trud urednika Davora Klarića i Dorotee Jendrić, također u međuvremenu prerano preminule novinarke, likovne kritičarke i kolegice Ane Lendvaj.

Knjiga je podijeljena u poglavlja autorice Ane Lendvaj u više cjelina, od uvodnika Umjetnost odijevanja – stoljeće hrvatske mode te poglavlja: Prva desetljeća 20. stoljeća, Art déco – stil života između dva rata, Zagorkin Ženski list, Otti Berger i Ivana Tomljenović Meller na Bauhausu, Buđenje modne scene nakon 1945. te prikaza vremenske lente 20. stoljeća s naznačenim događajima koji su obilježili svjetsku i hrvatsku modnu scenu, uz poseban naglasak na ULUPUH-ovu „modnu“ sekciju kroz poglavlje ULUPUH-ova modna povijest. Potom slijedi intervju s Anom Lendvaj, nepotpisane „anonimne“ diplomantice Zavoda za dizajn TTF-a pod naslovom Volim modu više od samog pojma voljeti. Nadovezuju se poglavlja autorice Dorotee Jendrić: Tako je radila Ana Lendvaj: globalni pogled, osobni rukopis – Sekcija za oblikovanje odijevanja ULUPUH-a, uz poglavlje Modna događanja i izložbe Sekcije za oblikovanje odijevanja. Knjigu zaokružuju predstavljanja umjetničkih opusa članova sekcije.

Moda kao umjetnost

Knjiga govori o stasanju novoga pravca: primijenjene modne umjetnosti od kraja 19. i početka 20. stoljeća, od nezaobilazne ikone hrvatske književnosti i novinarstva Marije Jurić Zagorke (Ženski list), bauhausovki Otte Berger i Ive Tomljenović Meller, umjetnica (a poslije i nastavnica) s polja tekstilnog stvaralaštva sve do razvoja modnog novinarstva, odnosno o izdavanju prvih časopisa za žene (Zagorka) i napose, modnih časopisa. Uz već prilično istraženu i populariziranu Ivu Tomljenović Meller, o kojoj je bila priređena izložba i tiskana bogata publikacija naziva Zagrepčanka u Bauhausu (Muzej grada Zagreba, voditeljica izložbenog projekta i stručna savjetnica bila je Željka Kolveshi, a autorica koncepcije izložbe Leila Mehulić, Zagreb, 2010). Lendvaj je napravila prikaz i manje poznate (no ne manje važne umjetnice) Otte Berger, koja je tragično preminula u logoru Auschwitz u doba Drugoga svjetskog rata. Upravo je ta mlada umjetnica, a potom i nastavnica u Bauhausu, a poslije i kod nas, prva zaštitila svoj tekstilni patent.

Izd. ULUPUH, Zagreb, 2017.

Istaknuta škola Bauhaus (osnivač Walter Gropius, Weimar , 1919–Dessau, 1933) svoje je postavke zasnivala na dvama osnovnim učenjima, prvom, da forma mora slijediti funkciju, te drugom, da je za vrhunsku umjetnost nužno i vrhunsko majstorstvo; stoga je svaki učenik imao dva nastavnika mentora: umjetničkog i majstorskog. Radilo se o najistaknutijoj umjetničkoj školi u povijesti i stoga je veliko značenje učenja, a potom i sudjelovanja u nastavi naših umjetnika. Autorica posebno apostrofira časopis Zenit. Razvojem industrijske tehnologije razvijala se i tekstilna industrija, odnosno tekstilni dizajn, a društvo je kroz svoju industrijsku i političku tranziciju razvilo sustav obrane vrijednosti oblikovanja odijevanja, mode kao umjetnosti. Od malih modnih salona i obrta, industrijskog dizajna i procvata modne industrije od početka sedamdesetih godina, do potpune devastacije industrijalizirane modne industrije od devedesetih godina prošlog stoljeća.

Ugledna modna novinarka Ana Lendvaj (1949-2016)

Stoga veliko značenje za razvoj modne umjetnosti ima ULUPUH-ova Sekcija za oblikovanje odijevanja osnovana 1976, kao i njezin utjecaj na regionalnu i međunarodnu modnu scenu: od pokretanja Studija za dizajn 1973. u sklopu Više tekstilne škole u Zagrebu, poslije Instituta za tekstil i modu, do današnjega Tekstilno-tehnološkog fakulteta i njegova Zavoda za dizajn tekstila i odjeće, projekta Modni kazetofon – izgled ili stil, održana 1984. u Multimedijalnom centru Studentskog centra u Zagrebu, voditelja Ivana Ladislava Galete, osnutka Modagrama od grupe modnih dizajnera, prvih modnih revija do danas, Drugarice à la mode Ante Tončija Vladislavića, antologijske lepezaste konstrukcije ramena haljine od kože Rikarda Gumzeja, avangardne neogotik androidne retromode osamdesetih (i haljina od crne plastike Davora Klarića), tekstilnih modnih formi Snježane Vego, manjih i većih projekata Sekcije ili samostalnih projekata članova Sekcije za oblikovanje odijevanja te Sekcije za tekstil i kožu i dr.

Velika obljetnica ULUPUH-a

Knjiga je odličan povijesni prikaz, analiza nastanka i afirmacije naše modne scene, fenomenologija modnog genotipa (i fenotipa) i vrijedan doprinos obrazovanju budućih modnih i tekstilnih dizajnera.

U povodu 67. obljetnice osnutka ULUPUH-a, pod pokroviteljstvom Gradske skupštine Grada Zagreba i njezina predsjednika Andrije Mikulića 2017, u sklopu svečane dodjele godišnjih nagrada, dodijeljena je Nagrada za najbolji izložbeni i izdavački projekt u 2017. knjizi ULUPUH-ova modna povijest: umjetnost odijevanja – autorici Ani Lendvaj (postumno), urednicima Dorotei Jendrić i Davoru Klariću te oblikovanju knjige, odnosno autorima Bachrach&Krištofić. Uz podatak kako se radilo o plodonosnoj ULUPUH-ovoj izdavačkoj godini te brojnim nominacijama upravo za izdavačku nagradu, važnost je te nagrade još veći.

Svečana promocija knjige bila je 19. ožujka ove godine u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, prigodom dodjele novoustanovljene modne nagrade Večernjeg lista za najbolju modnu kolekciju u protekloj godini, nagrade koja nosi ime Ane Lendvaj. Nagrada je uručena modnom studiju I-GLE. Knjiga je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba. Reproducirane fotografije i ilustracije ustupili su članovi Sekcije za oblikovanje odijevanja ULUPUH-a, brojni fotografi, Muzej grada Zagreba, Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu te Večernji list.