Hrvatska blues-scena

„Jazza bez bluesa nema“, ustvrdio je još davno jedan istaknuti jazz-glazbenik i kritičar, imajući na umu jamačno ponajprije melodijsko-harmonijski determiniran pojam jazz-bluesa. No u interpretaciji bluesa u njegovu dugom postojanju razlikujemo različite pristupe tom fenomenu, koji su još davno inovirali crnački robovi u Americi. Opći pojam bluesa dijeli se na nekoliko temeljnih segmenata. Prvi – primordijalni, odnosno country- ili delta-blues, s obveznim tekstom koji dominira nad jednostavnom glazbenom formom i harmonijskim rasponom prvog, četvrtog i petog stupnja u ljestvici. Neki ga teoretičari svrstavaju u američki folklor. Daljim razvojem blues dobiva određenije konture i pravce u raznim razvojnim smjerovima, kultiviranijem, u smjeru jazza.

Zagrebački gitarist Vedran Žanko / Snimio Irin Stošić

Potkraj tridesetih i u četrdesetim godinama prošloga stoljeća bilježimo vrlo popularan crnački stil nazvan rhythm & blues. Poslije, napose pri kraju prošloga stoljeća, blues u potpuno elektrificiranoj varijanti nalazimo i kao dio repertoara nekih rock-sastava, nazvan fusion ili rock-jazz. Tu se valja prisjetiti i povratne blues-sprege nekih poznatih američkih crnačkih interpreta s jedne, i popularnih sastava europske rock-scene s druge strane, pa su se Rolling Stonesi u svojim počecima napajali crnačkim bluesom, a glasoviti je B. B. King pokazivao zanimanje za sve veću financijsku popularnost europskih rock-grupa, inoviravši ne bez razloga i popularni takozvani elektrificirani čikaški blues.

U Hrvatskoj ćemo danas naći nekoliko interpreta, sastava pa i festivala koji su povezani s fenomenom bluesa. Ne treba posebno naglašavati da je gitara kao instrument krucijalni i integralni dio svih tih napora. Nekoliko se blues-festivala raznih profila i glazbenih pristupa održava povremeno, ljeti, u nekim našim turističkim ili priobalnim gradovima. Jedan je od najvažnijih s tradicijom u Kastvu, gdje je živio i umro jedan od znanih američkih interpreta autentičnoga country-bluesa, gitarist i pjevač Jerry Ricks Philadelphia, čije ime taj festival i nosi. U programu tog festivala mogu se čuti neka pretežito europska shvaćanja bluesa, koja ponekad i nemaju veze s tim autentično crnačkim fenomenom. Fontana Blues Festival, koji se u Varaždinu održava svake godine, uz vodoskok pokraj varaždinskog kazališta, mogli bismo svrstati u sličan kontekst.

U Hrvatskoj možemo na prste jedne ruke nabrojiti glazbenike koji su u potpunosti shvatili bit bluesa, a neki koji su u počecima pokazivali veliku volju i smisao za takve interpretacije ili su se povukli ili su prešli u neke komercijalnije glazbene vode, poput stilski nekad profiliranog gitarista i pjevača Antonija Čuline poznatijeg kao Tony Lee King ili usnog harmonikaša iz Zaboka Tomislava Golubana. Usna harmonika je i inače zvukovno nerijetko nezaobilazni dio interpretacije bluesa, pa se ovdje valja svakako prisjetiti našeg blues-umjetnika međunarodne reputacije na tom instrumentu Kreše Oremuša iz Oroslavlja te nešto manje profilirana Zagrepčanina Nevena Mijača. No kad je o bluesu u Hrvatskoj riječ, onda pozornost vrijedi svakako usredotočiti na gitarista i vokalista Vedrana Žanka (Zagreb, 1964), glazbenika koji kao gitarist dolazi iz glazbene sfere rocka, ali je potpuno usredotočen na interpretacije u stilu autentičnog američkog bluesa, ne samo u sastavu Mojo Stuff Band ili u nekom komercijalnom fahu. Profilirani je Žanko snimio dosad tri albuma, od kojih vrijedi spomenuti dva, Blues For You i Don’t Mess With Mojo. I kad izvodi repertoar drukčijega harmonijskog i melodijskog značaja, a na to će nerijetko biti primoran, u njegov će se svirci osjetiti feeling za blues. Nije stoga čudno da je prije nekoliko godina dobio i našu nagradu Porin u kategoriji bluesa, za koju je natječaj trajao svega jednu godinu (?!), pa je ta nagrada i dodijeljena samo jednom! No to istovremeno dokazuje i da se izvođenjem profiliranog bluesa u Hrvatskoj nažalost bavi mali broj glazbenika.