Cijena uspjeha

Film Zvijezda je rođena, redateljski prvijenac cijenjenog i nagrađivanog američkog glumca Bradleyja Coopera, novi je remake istoimenoga djela nastala još davne 1937. No već i površni poznavatelj filma prisjetit će se još dviju prilagodbi, sjajnoga mjuzikla iz 1954. i nešto manje hvaljena rock-mjuzikla iz 1976. Sva četiri filma zasnovana su na okosnici središnjih likova, protagonista na zalazu umjetničke karijere i protagonistice u usponu. Kako svaki od tih filmova svjedoči o obilježjima razdoblja u kojem je stvoren, društvenim i stvaralačkim mijenama, kratko ću se – prije nego što posvetim pozornost recentnom ostvarenju – osvrnuti na ranije radove.

Izvorni je film trebao režirati George Cukor, ali je odustao jer je već snimio film s vrlo sličnom temom Koja je cijena Hollywooda? (1932). Redateljem je i koscenaristom tako postao William A. Wellman, filmaš čija je revalorizacija, začudo, započela tek u posljednjih nekoliko desetljeća. Frederic March i Janet Gaynor tumačili su uloge filmskih glumaca u zalazu i usponu, a u fabuli se referira i na stvarne događaje i sudbine. Tema je dakle Hollywood, no nije posrijedi tek film o filmu, nego i film o filmskoj industriji i onima koji je stvaraju. Romansa je to gorka okusa, srećom bez pretjeranih sentimentalnosti, te precizna percepcija alkoholizma i kako se s njime nositi. Inovativna uporaba tehnikolora, vrsna gluma, uspješan scenarij i sjajna režija doseg su filmskoga djela visoke kvalitete sa tek blagim slojem plemenite patine.

George Cukor ipak je redatelj prvoga remakea. Oslonac o izvornik upotpunjen je i razradom stanja klasičnoga Hollywooda. Romantična je drama osnažena i utjecajem mjuzikla. Izvrstan soundtrack, uspješna glumačka ostvarenja Jamesa Masona i Judy Garland, slojevit kontekst alkoholizma kao osobnoga i društvenoga problema te precizna dekonstrukcija statusa zvijezda uz nadahnutu Cukorovu režiju doseg su filma čija se kvaliteta ne gubi ni više desetljeća nakon nastanka.

Bradley Cooper i Lady Gaga pokazali su svoje glumačke i pjevačke sposobnosti

Rock-mjuzikl redatelja Franka Piersona prikazao je nešto drukčiju vrstu autodestruktivnosti središnjega lika u tumačenju glazbenika i glumca Krisa Kristoffersona uvjetovanu statusom rock-zvijezde te uspon protagonistice u izvedbi popularne pjevačice i glumice Barbare Streisand. Dojmljivo je to djelo kao odraz vremena, ali je zasjenjeno (odveć) naglašenim statusom Streisendove, koji redatelj nije u potpunosti mogao izbalansirati zacijelo i zbog činjenice da je njezin tadašnji partner bio i producent filma.

Svježina redateljske  interpretacije

Ako razmatramo novi remake filma Zvijezda je rođena u redateljskoj izvedbi Bradleyja Coopera, možemo navesti i podatak da je prije nekoliko godina sjajni američki filmski veteran Clint Eastwood razmatrao mogućnost režije, ali je zbog rada na Čudu s Hudsona odustao. I koliko god bismo mogli pretpostavljati kakva bi bila Eastwoodova interpretacija, Cooperova pokazuje da nema nikakva razloga za žaljenje. Jer restrukturiranje motiva ranijih filmova u njegovoj je interpretaciji svježe, a pritom sadržava i niz samosvojnih tema i sasvim autorski pristup. Scenarij Erica Rotha, Coopera i Willa Fettersa definira karaktere, razvoj njihovih odnosa i kontekst, a pritom ni u jednome trenutku ne klone u sentimentalnost, patetiku ili pak senzacionalizam, već je precizan u razradi statusa dvoje protagonista, Jacksona Mainea (Bradley Cooper), popularnoga glazbenika koji zbog alkoholizma tone u degradaciju, i Ally (Lady Gaga), glazbenice u životnom i profesionalnom usponu. Oboje nastoje održati vlastiti integritet i dignitet, izgrađujući osobne i profesionalne odnose te emotivno zajedništvo. Sporedni likovi, protagonistov stariji brat Bobby (Sam Elliott) i glazbeničin prijatelj Ramon (Anthony Ramos) te menadžer Reza (Rafi Gavron) upotpunjuju sliku društva. Dok su bratska trvenja uglavnom dio obiteljske prošlosti, menadžer zbog autoritarnoga djelovanja zadobiva osobine antagonista, a pomalo i simbolično u opreci glazbenikova podrijetla iz američke savezne države Arizone i menadžerova izrazito britanskoga naglaska uočavamo i arhetip konzervativnoga društvenog čitanja, u kojem se izvanjsko, britansko, razmatra kao strano, nametljivo. I dok se propituje i pitanje krivnje, odnosno tko je kriv za nesuglasje ili propadanje likova, velika važnost pripisuje se obiteljskom zaleđu glavnih likova. Majke se doduše jedva spominju, ali očevi su od presudne važnosti. Protagonistov je bio alkoholičar i potaknuo je i njegovu ovisnost, dok je protagonističin vozač slavnih i bogatih i vrlo je zaštitničkoga stava a dodatak njegovu karakteru je i podatak da je htio postati pjevačem šlagera. Tako je jedina sasvim funkcionalna obitelj ona epizodnoga lika Afroamerikanca, glazbenikova prijatelja, pa ne čudi ni da upravo tijekom kratkoga boravka u njegovoj kući Jackson zaprosi Ally i oni stupaju u brak.

Visoka kvaliteta glazbe

Kao i raniji filmovi, i ovaj remake propituje status zvijezda, poput verzije iz 1976, glazbenih. Njihova egzistencija, usprkos slavi i bogatstvu, nije nimalo lagodna, a mogućnost posrnuća ili pak upadanja u žrvanj tržišne isplativosti očigledna i gotovo neizbježna. Kako je pak njegova propast zamalo uništila i njezinu karijeru, njegov završni čin zadobiva i karakteristike mitskoga. Prisjetimo li se da je Bradley Cooper zbog tumačenja likova u filmovima Davida O. Russella (U dobru i zlu, 2012; Američki varalice, 2013) i Clinta Eastwooda (Snajperist, 2014) nominiran za Oscara, ne čudi izvrsna izvedba u vlastitome redateljskom radu. Dosljedno je pokazao dekadenciju svoga lika, emocionalnu ranjivost i obiteljsku uvjetovanost. Američka i britanska kritika ispravno su ustvrdile da je pomalo nalik likovima ostarjelih i ovisnosti sklonih country-glazbenika u izvanrednim američkim ostvarenjima Nježna milosrđa (Bruce Bresford, 1983) i Ludo srce (Scott Cooper, 2009).

Ipak za razliku od tih likova (a sjajno su ih tumačili Robert Duvall i Jeff Bridges), Jackson Maine ne postiže ni iskupljenje ni profesionalnu ni osobnu rehabilitaciju. Sa znatno manje filmskoga iskustva i zvučnih filmskih naslova, glazbenica Lady Gaga – za razliku od povremene ekstravagantnosti u glazbenoj karijeri – suzdržano tumači svoj lik, ostvarivši ulogu bogate emocionalnosti. Dakako, neovisno o glazbenim afinitetima, posrijedi je pjevačica impresivnih glasovnih mogućnosti, a zanimljivo je da se i Bradley Cooper pokazao dorastao svojoj pjevačkoj roli. Cooper i Lady Gaga, uz Lukasa Nelsona, potpisnici su i izvođači glazbe, i to raznih stilova. Od prave americane, odnosno kombinacije rocka, countryja i folka kakvu izvodi Jackson Maine, samostalno ili sa sastavom, do popa i njegovih suvremenijih varijanti u izvođenju Lady Gage, glazba u filmu Zvijezda je rođena izrazito je visoke kvalitete, a njezin značaj sukladno žanru mjuzikla i vrlo dramaturški, a ne tek emocionalni.

Promišljena filmska građa

Snimatelj Matthew Libatique uspješno je ostvario i nadogradio zamisli Bradleyja Coopera. Svaki prostor, interijer ili eksterijer oslikan je izrazito funkcionalnim svjetlom i bojom, često i dramaturškoga ili pak nenametljivo simboličkoga predznaka. Iskusni montažer Jay Cassidy pomogao je u uspostavi strukture filma zavidna ritma i dinamičnosti. Cooper je kao redatelj vrlo učinkovit i nenametljiv, izvrsnih rješenja u približavanju likova gledatelju, njihovih priča i okruženja, a na svršetku i izrazito retoričan kada na simbolički način prikazuje stradanje protagonista. Glumeći u filmovima raznih redatelja – poput Russella ili Eastwooda – Cooper je od njih dosta naučio pa dodao tomu osoban štih promišljanja filmske građe i redateljskih postupaka. A kako je istodobno glumac, koscenarist i skladatelj, riječ je o nedvojbeno autorskom djelu.

I ne samo zbog svega navedenoga, u odnosu na prijašnje filmove s naslovom Zvijezda je rođena ovaj remake sigurno ne znači kvalitativnu dekadenciju. Dapače, posrijedi je vrhunsko filmsko ostvarenje neupitnoga tržišnoga potencijala pa će svakako i u žanru mjuzikla ili romantične drame zauzeti istaknuto mjesto.