Svjedoci Hrvatskoga proljeća

U Matici hrvatskoj 13. rujna predstavljeno je njezino novo izdanje Hrvatska i Hrvatsko proljeće 1971, zbornik radova koji je uredio Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske (2002–2014), povjesničar umjetnosti, književnik te jedan od protagonista toga razdoblja.

Predstavljač Dražen Budiša

Urednik zbornika Igor Zidić

Knjiga koja je na dosad najtemeljitiji način obradila jedan od ključnih procesa u hrvatskoj povijesti, kako je naglasio glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić u uvodnom dijelu predstavljanja, nastala je kao prilog znanstvenomu skupu Hrvatska i Hrvatsko proljeće 1971, koji je početkom 2012. u Zagrebu organizirala Matica hrvatska. 

Matičari su svjedočili
i kad su se mnogi povukli

Predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica pozdravio je sve prisutne u dvorani koja od toga dana nosi ime Jure Petričevića, velikoga Matičina donatora koji je svojevremeno omogućilo razvoj i njezin rad donacijom za izgradnju nove zgrade i dvorane. Botica je kazao kako je Matica hrvatska ponosna na sve što je učinila na čast i dostojanstvo hrvatskoga naroda tijekom hrvatske povijesti te se osvrnuo na njezinu ulogu tijekom pojedinih razdoblja i procesa. „Matica se znala postaviti prema gorućim problemima“, naglasio je Botica te dodao da je Matica svjedočila kad su se mnogi povukli. Također je istaknuo kako knjiga u 32 rada svakoga motri iz svoje pozicije, pokazujući što se sve događalo. „Sadržaji svjedoče što ova ustanova i ljudi u njoj čine – značajni pojedinci koji svoj osobni probitak stavljaju u službu naroda.“ Botica je zahvalio uredniku Igoru Zidiću i Stjepanu Sučiću kazavši kako će „zbornik mnogim ljudima biti jedna svijetla zraka u vremenskom periodu mnogih muka. No, kada danas gledamo, muke su se isplatile“, istaknuo je predsjednik Matice hrvatske.  

Izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2018.

Predsjednik MH Stipe Botica i glavni tajnik Z. Lukić

Trideset svjedočanstava

Dražen Budiša, jedan od studentskih predvodnika Hrvatskoga proljeća, zahvalio je Matici na organizaciji skupa o Hrvatskom proljeću početkom 2012. te objavljivanju zbornika. „Riječ je o knjizi koja na obuhvatan i svestran način s različitih aspekata rasvjetljava to važno razdoblje naše povijesti“, rekao je Budiša te među tridesetak autora posebno istaknuo Igora Zidića sa studijom o Matici hrvatskoj za vrijeme Hrvatskoga proljeća, Ivana Rogića, Božidara Novaka, Božidara Petrača, Stjepana Sučića, Tomislava Jonjića.

Ovom je prigodom Budiša prvi put javno svjedočio o događajima i osobama iz razdoblja Hrvatskoga proljeća, za koje smatra kako su zaslužili da budu spomenuti jer pokazuju stanje pravosuđa i društva u tom razdoblju. Prvi je agronom Ivan Marohnić, koji je i bio na predstavljanju, a za vrijeme Hrvatskoga proljeća osuđenu na dvije i po godine zatvora te dvije godine zabrane studiranja na tom fakultetu. Njemu i Budiši sudio je isti sudac te je nakon Marohnićeve presude na pitanje novinara zašto je dobio samo dvije i pol godine zatvora, sudac izjavio kako on nije toliko kriv koliko Dražen Budiša i Ivan Zvonimir Čičak, a njihovo suđenje još nije ni započelo u tom trenutku. „Nije mi poznato da je u povijesti pravosuđa bilo drastičnijega prejudiciranja odgovornosti, ne samo u pogledu kazne za koju smo znali da će biti osuđujuća nego i u pogledu visine kazne“, rekao je Budiša. Osim Marohnića, spomenuo je prorektora Zagrebačkoga sveučilišta akademika Hrvoja Požara te Veroniku Primorac, naglasivši kako je „u teškim olovnim vremenima uvijek bilo ljudi koje radi svoje savjesti i intelektualnog poštenja nikakav teror nije mogao zastrašiti“.

Budiša je ujedno istaknuo kako se u šest godina od održavanja skupa mnogo toga u hrvatskoj politici promijenilo, a uz temu Hrvatskoga proljeća svakako povezujemo iseljavanje, naglasivši da je sretan što su sva njegova djeca i unuci danas u Hrvatskoj. Druga tema koja se također nadovezuje na one iz 1971. naše su političke podjele i odnos prema prošlosti. „Nismo se odmaknuli ni koraka te će očigledno za to trebati nova paradigma, dosadašnje nisu dale rezultate“, naglasio je Budiša. „Budući da su svi ljudi jednaki u pravima i dostojanstvu, sve nevine žrtve jednake bez obzira na kojoj su strani pale, onda su i svi zločinci prema nevinim žrtvama jednaki“, iskazao je svoj stav Budiša.

Urednik Igor Zidić rekao je da je Dražen Budiša svojim svjedočanstvom pokazao kako izgleda živa povijest, koja često ima prednost pred pisanom. „Mnogi nisu uspjeli prebroditi teške trenutke na taj način i s tom snagom kao Budiša pa su njihova svjedočenja vrlo teška.“

Zidić se također osvrnuo na rad Matice hrvatske kazavši kako ona nije nadnaravna institucija, već su se u njoj okupljali živi ljudi koji su bili različiti. „Na iskustvima prilikom nastajanja Deklaracije mogao sam vidjeti reakcije ljudi. Shvatio sam da je Hrvatska odveć mala i odveć malobrojna da bi si uvijek i u svakoj prilici dopuštala podjele do besvijesti, na milijun stranaka. Tek kad bi nam netko koji put zaprijetio sa strane, znali smo se povezati. Treba naučiti surađivati jer najlakše se suprotstavljati onome, osobito kad smo u miru u konferencijskoj dvorani, od koga si različit. No kad treba nešto napraviti, važno je napraviti složno, a ne graditi babilonsku kulu. Naša bi zemlja bila malo ljepša i malo manje babilonska da smo znali povezati energije. Dobre prijedloge, odvažne ljude i geste treba poduprijeti bez obzira na to tko ih je učinio. Radeći knjigu vodio sam o tom računa jer su uključeni različiti autori iz našega društva“, kazao je između ostalog Zidić.

Priznati zločine komunizma

Glavni tajnik MH Zorislav Lukić zaključio je predstavljanje kazavši kako o tako opsežnoj knjizi nije uopće lako govoriti, no analizirajući zbornik izdvojio je temu o političkim platformama triju glavnih blokova unutar Hrvatskoga proljeća, a to su Matica hrvatska i Savez studenata Zagreba i Hrvatske, koji su se zauzimali za državnost i samostalnost Hrvatske, te tzv. reformirano vodstvo Saveza komunista Hrvatske, koje nije bilo za to. Lukić je izdvojio citate pripadnika tih skupina prema kojima su vidljive ključne razlike između bloka u kojem su Matica hrvatska i Savez studenata te Saveza komunista. Ujedno ukazao je na sliku iz susjedne Slovenije u kojoj je na središnjem ljubljanskom trgu prošle godine otkriven spomenik svim žrtvama ratova na području Slovenije u 20. stoljeću, a u podnožju su stihovi velikoga slovenskog pjesnika Otona Župančića o jednoj domovini za sve. Referirajući se na podjele u hrvatskoj politici, Lukić je istaknuo kako će „u trenutku kad ona strana koja dosad nije priznavala zločin prizna da ga je počinila, osim simboličkim spomenikom i unutarnjim priznanjem, doći do političkoga suglasja“.