Prostori kreacije i istraživanja

Bizovački entuzijasta stripa Vjekoslav Đaniš u biblioteci Kvadrat objavljuje ponajbolja djela autora hrvatskoga stripa, pa je red došao i na Dušana Gačića i izdanje Kvadratura stiha s podnaslovom Poezija u stripu. Naslov i podnaslov jasno naznačuju o čemu je riječ. Gačić je naime u karijeri stvarao djela koja prožimaju strip i pjesništvo. Dapače, taj je stvaralački model bitan u autorovu služenju jezikom devete umjetnosti, a školski časopis Modra lasta donosi čitav serijal.  No prije nego što posvetim pozornost značajkama navedenog izdanja, nužno je nakratko uroniti u opus Dušana Gačića, rođena 1958. u Zagrebu. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1981, član je i HDLU-a, a osim stripom bavi se animiranim filmom, ilustracijom, kombiniranim likovnim tehnikama, teorijom stripa i pedagoškim radom. Ipak, u širokom rasponu stvaralaštva trajna mu je preokupacija ostao strip. Njegovi su radovi objavljivani u nizu tiskovina i blogova, a još od sredine 1980- ih izlagao je na salonima stripa u Hrvatskoj, nekadašnjoj Jugoslaviji, kao i diljem Europe. Nagrađivan je za djela Dnevnik, Grad u mraku i Strossmayer, a svjestan rubne uloge stripa u Hrvatskoj, pokretač je i izdavač strip-fanzina, e-zina, časopisa Flit, osnivač multimedijalne stripaške skupine Divlje oko te jedan od osnivača udruge Forum. Neprestano istraživanje mogućnosti medija, kombiniranje i uporaba raznih tehnika i izražajnih sredstava koja ukidaju uvriježenu dvodimenzionalnost stripa Dušan Gačić upotpunjava i raznovrsnim teoretskim i javnim djelovanjem na promidžbi stripa kao relevantne umjetničke vrste. 

Izd. Biblioteka Kvadrat, OMH u Bizovcu, 2017.

Bogat opus

Osim Poezije u stripu, Gačić je iznjedrio niz kvalitetnih stripova. Spomenemo li tek neke od njih – Dnevnik, Grad u mraku, Bitka kod Siska, Strossmayer, Oluja u svemiru, Znameniti Hrvati, Cristobal Colon ili pak Banket u Blitvi  – vidimo koliki je Gačićev tematski i žanrovski opseg, neprestane mijene u pronalasku vlastitoga odnosa prema građi stripa i stilski iskoraci koji ga predstavljaju kao osebujna i vrlo prepoznatljiva, ali nikada transparentnoga ili zalihosnoga autora.

Gačić je uspio spojiti naizgled nespojive umjetnosti

Dušan Gačić već na početku karijere objavljuje u pojedinim časopisima stripove nastale na temelju poezije, no s naslovom Poezija u stripu i pod uredništvom Modre laste opažamo kontinuitet od tridesetak stranica dijelom posvećenih obaveznom školskom programu. Izmičući pak iz obrazovnih predznaka, autor je objavio niz radova i na stranicama Flita, na blogu, a neki su objavljeni prvi put u ovome strip-albumu. U predgovoru Gačić ističe: „Poezija i strip dvije su različite umjetnosti, ali ipak, kao i sve druge umjetnosti, međusobno povezane, bliske. Sjediniti različite autorske, umjetničke izričaje u novo, jedinstveno djelo, meni je, kao autoru, predstavljalo pravi stvaralački izazov, ali ujedno užitak i zadovoljstvo. Interpretacija poezije stripom pružila mi je/otvorila/otkrila posve nove prostore kreativne igre i istraživanja. U toj sam igri koristio različite pristupe i materijale, sve u namjeri da osobni doživljaj ‘scenarija’ pretvorim u strip koji će stopiti riječ i likovnost, u neko drugačije i novo djelo.“

Dvojaka vizura

U pogovoru Kvadrature stiha Bojan Krištofić navodi: „Serijal ‘Poezija u stripu’, pristupačan upravo mlađim generacijama čitatelja, predstavlja najkoherentniji i najcjelovitiji iskaz Gačićevih raznorodnih traženja. Posegnuvši za pjesmama gotovo svih majstora poetske riječi iz razdoblja prve i druge hrvatske moderne, kao i stranih pjesnika iz mnogih povijesnih epoha, ali i pjesnika djelatnih u sferi popularne glazbe, Gačić je pronašao inspirativno i bogato izvorište za svoje zaigrane vizualne poeme i labirinte…“.Već i površan uvid u popis prezentiranih pjesnika potvrđuje i produbljuje navedene riječi. Neovisno o tome je li autor sklon nekom pjesniku ili njegovu djelu, sasvim je jasno da Gačić posve uranja u interpretiranje građe, ne ostaje tek pukim ilustratorom književnoga predloška, već samostalan autor koji će istodobno vrsno predstaviti poeziju, ali i adaptirati je u kvalitetnom likovnom izričaju stripa.

Već u površnome pregledu stripova dostupnih u ovome albumu jasno je da Dušan Gačić apostrofira nekoliko motiva, često ih međusobno preklapajući i prožimajući kroz dvojaku vizuru: pjesnika i crtača stripa. Zamjetan je naglasak na interpretiranju pjesmama posvećenih morskim motivima, osim Albatrosa Charlesa Baudelairea i Večernje zvijezde Vesne Parun još je četrnaest strip-tabloa s temom mora. Tabloa koji na samosvojne načine adaptiraju stihove i stvaraju bogati splet autorova odnosa prema temi. Nadalje, kao rođeni Zagrepčanin, Gačić se nije ustezao uroniti u pjesme gradskoga ili prigradskog ambijentiranja. No često takve motive preklapa s motivima prirode ili godišnjih doba, pa od Gačićeva Dnevnika preko Balade iz predgrađa Dobriše Cesarića ili Plinske lanterne na Griču Vjekoslava Majera pa sve do šeste epizode Grada u mraku, nastale prema stihovima podravske narodne pjesme, svjedočimo raznorodnim primjerima percepcije urbanoga okružja, primjerima istodobno natopljenima ugođajem i emocionalnošću. Okrećući se izravno prema prirodi, autor nenametljivo apostrofira njezin odnos s pojedincem. Taj je odnos višestruk i tiče se pjesnika, pjesme, crtača, njegova stripa, ali i čitatelja, pa ta mreža postaje poput složenoga konteksta satkana od neraskidivih veza umjetnika, djela i osobne čitateljeve percepcije – zasigurno ne pasivne nego aktivne. Istodobno, jasno je da od Ljetne tišine Frane Alfirevića do Jeseni Dobriše Cesarića nema ni natruhe ponavljanja u stilskom izričaju. Manji se niz radova odnosi prema religijskim i povijesnim motivima. No njihova je snaga iznimna, primjerice Raspeće A. B. Šimića ili Golgota Miroslava Krleže, a radovi nastali prema egzistencijalnim motivima (samoća, rat, ljubav, filozofske teme itd.) upotpunjavaju raspon Gačićeva odnosa prema poeziji i čitav strip-album. Od stripa Sam prema Hermannu Hesseu do završnoga Rastanak sa sobom prema A. B. Šimiću nižu se raskošni primjeri: Barbara prema Jacquesu Prevertu, Partizani prema Leonardu Cohenu, Boksač prema Paulu Simonu i Artu Garfunkelu ili Pijanstvo prema Vladimiru Petkoviću Disu. 

Miješane izvedbene tehnike

U stilskome iskazu Dušan Gačić primjenjivao je tehnike primjerene pjesničkome predlošku. Riječ je o nadahnutu autoru koji se ne libi nikakvih stvaralačkih iskoraka, a podjednako su bogati kolorirani radovi kao i crno-bijeli. I dok kod radova u boji rabi široku paletu te mjestimice primjenjuje miješane izvedbene tehnike – povremeno se približavajući ilustraciji, u crno-bijelim vidljive su krajnosti od naglašenoga chiaroscura do stila nalik skici, ali sasvim uvjerljiva i zahvalna za čitateljevo snažnije uranjanje u građu stripa. Zamalo mi se neprimjerenim čini izdvojiti neke primjere, jer većina ih je izrazito visoke kvalitete, a njihova recepcija ovisi i o čitateljevim afinitetima. No tvrdim da su barem neki od njih i mala remek- djela prožimanja poezije i stripa u vizuri sjajnoga hrvatskoga autora devete umjetnosti Dušana Gačića.

Strip-album Kvadratura stiha vrijedan je doprinos domaćoj kulturi. Način na koji Gačić adaptira poeziju u strip ne samo da je svjedočanstvo njegovih iznimnih stvaralačkih dosega nego iznova naznačava mogućnost prožimanja i interpretiranja naizgled različitih umjetničkih vrsta. Obogaćen bogatim autorovim predgovorom i precizno elaboriranim pogovorom Bojana Krištofića, album je dopunjen i dvama sjajnim ilustracijama Jelene Franušić, kao i popisom pjesnika kojih je radove Gačić adaptirao te njegovim opsežnim životopisom. No i autoru i nakladniku potkrao se manji nedostatak. Naime ni za jedan strip ne postoji datiranje izvornoga objavljivanja pa ni časopis ili blog u kojima se prvotno pojavio. Time čitatelj zapravo gubi mogućnost kontinuirana i samostalna odnosa prema razvoju Gačićeve karijere  i stila, autorskoga sazrijevanja i istraživanja jezika stripa. Ipak nije riječ o neprocjenjivoj šteti, upravo zbog visoke kvalitete djela, stvaralačkog interpretiranja uglavnom remek-djela raznorodnih pjesničkih osobnosti.