Povijest se uvijek ponavlja

Mađarska državna opera (MDO) s Mađarskim nacionalnim baletom (MNB) golema je umjetnička institucija. Ima više od tisuću zaposlenika i djeluje u dvije kazališne zgrade, u dvomilijunskoj Budimpešti. Pored toga, desetmilijunska Mađarska ima još pet gradova s opernim ansamblima. Doduše, posljednjega je desetljeća uobičajeni rad MDO-a, s dvije istodobne predstave dnevno, poremećen, najprije šestogodišnjom obnovom kazališta Erkel i sadašnjom, dvogodišnjom obnovom Opere, do svibnja 2019. Zato su intenzivirana gostovanja u Mađarskoj i u inozemstvu, tako da će u studenome MDO prvi put u povijesti gostovati u Americi, u New Yorku. Prošle sezone organizirala je posebnu turneju za Mađare u susjednim zemljama. Među šesnaest gradova, u veljači je bio obuhvaćen i Osijek, a turneja se, na početku nove sezone, 10. i 11. rujna, s istim programom, nastavila u Zagrebu.

Mađarska državna opera ima više od tisuću zaposlenih / Izvor: Mađarska državna opera

Tako su prvi put u Hrvatskoj viđena dva reprezentativna djela njihova repertoara: balet Vesela udovica Ronalda Hynda i Franza Lehára te opera Ladislav Hunyadi Ferenca Erkela. Veselu udovicu načinio je 1975. engleski koreograf Hynd za Australski balet, po glazbenom predlošku obrade omiljene Leharove operete Johna Lanchberyja i Allena Abbota. Nastao je podjednako omiljeni balet koji se brzo proširio svjetskim baletnim pozornicama. U kazalištu Erkel postavljen je 2014.

Šarm i melodioznost Leharove glazbe ponijeli su Ronalda Hynda u rasplesanosti tê, od operetnog izvornika, samo u ponekom dramaturškom detalju različite baletne inačice. Veliki ansambl MNB-a pružio je sigurnošću izvedbe mnogo užitka zagrebačkoj publici, doduše s manjim neujednačenostima u formacijama, kao i raskošna scenografija i kostimografija Petera Dochertyja. Tatiana Melnik u naslovnoj ulozi Hanne i Igor Tsvirko kao grof Danilo izrazili su, karakterno i emocionalno, trzavice bivših i nježnost ponovo sjedinjenih ljubavnika, pri čemu koreograf ističe Hanninu dominantnost brojnim podrškama u zraku. Ellina Pokhodnykh kao Valencienne također je, šarmom i razigranošću, plijenila pozornost uz pomoć partnerâ Ievgena Lagunova u ulozi Camillea i Leventea Bajárija u karakternoj ulozi nadasve simpatična baruna Mirka Zete. Izvrsnim orkestrom dirigirao je Kálmán Szennai, od kojega je drugu večer štapić preuzeo Balázs Kocsár.

Domoljubna opera Ladislav Hunyadi (Hunyadi László) Ferenca Erkela (1810–1893), s temom iz mađarske, ali i hrvatske povijesti 15. stoljeća, praizvedena 1844, ima posebno mjesto u mađarskoj kulturi. Erkel je stvaratelj mađarske nacionalne opere i himne, bio je poznati pijanist i jedan od najboljih dirigenata svojega doba. Od 1837. gradio je nacionalni peštanski operni ansambl i njegov repertoar. U svojoj je zemlji bio zamalo podjednako popularan kao Verdi u Italiji. Ladislav Hunyadi tipična je nacionalna opera romantičarskog sadržaja i kolorita s utjecajima tadašnje talijanske i francuske opere u pjevačkim dionicama, sa znalačkom, razrađenom i bogatom instrumentacijom. Umjereno i pametno modernizirana režija Gábora Szücsa, iz 2012, spretno zaobilazi poneke dramaturške slabosti, sa slikovitim promjenama prizora scenografkinje Katalin Libor i kostimografkinje Enikö Kárpáti.

Veliki zbor oduševljava snagom lijepoga zvuka, brojni solisti prokušani su tumači svojih uloga. Predvodi ih tenor Boldizsár László u ulozi tragično skončana naslovnog junaka, brata budućega kralja Matije Korvina. Njihovu majku Elizabetu, s teškim arijama dramskoga karaktera i koloraturama, tumačila je vrsna sopranistica Orsolya Hajnalka Röser, a zaručnicu Mariju, također s arijama koloraturnog karaktera, sopranistica umilnoga lirskoga glasa Erika Miklósa. Zanimljiv je, iako u prvi mah zbunjuje, režijski postupak kojim je lik mladoga Matije Korvina na pozornici podvostručen: mladića igra figurant, dok mezzosopransku hozenrolu pjeva mezzosopranistica Gabriella Balga, u liku vjerne vile koja ih prati.

Obitelj Hunyadijevih zaslužna je za mnoge pobjede i simbol je snage slobodarskog i nepokolebljivog mađarskog otpora. Ipak je hrvatsko-slavonski ban Ladislav Hunyadi ostao bez glave od krvnikove sjekire zbog političkih spletki i intriga. Vizijom mračnoga gavrana predstava počinje i završava, kao upozorenje kako se povijest uvijek ponavlja.