O medijima i posrednicima

Višeznačna riječ medij jedna je od onih kojima pripada zgodna i poželjna osobina da ih možemo prikladno rabiti u različitim diskursima. Toliko posežemo za terminima medij, mediji, medijski i slično, da ih je opravdano smatrati učestalicama bez kojih je gotovo nezamisliv naš svakodnevni (raz)govor.

Dobro je podsjetiti da latinski medium znači „sredstvo“, „sredina“, „posrednik“. Može se odnositi na sredinu u kojoj se što nalazi i odvija, medij nadalje može biti sredstvo komunikacije i način iskazivanja čega (tekst, glazba, likovno djelo…), u okultizmu se tim terminom nazivaju osobe koje navodno prenose ili posreduju poruke mrtvih duša i bićâ iz onostranosti, a u lingvistici je medij srednje glagolsko stanje unutar nekih indoeuropskih jezika (različito od radnog i trpnog stanja). O mediju se govori i u fizici, primjerice u aerodinamici i hidrodinamici, kada je riječ o otporima medija ili sredstva (zrakoplovima je to zrak, plovilima voda). U fizici je medij i vakuum, također atomski prostor u kojemu se gibaju elementarne ili subatomske čestice, na primjer elektroni i pozitroni. U tehnici je medij radna tvar koja biva prenositeljem energije u nekom radnom procesu, recimo vodena para u parnim turbinama. Ipak će riječ medij najveći broj ljudi asocirati na sredstva za prenošenje informacija, a to su novine, radio, televizija i u posljednje vrijeme Internet, koji se nameće kao dominantan zahvaljujući donedavno nenaslutivim mogućnostima munjevitog i masovnog širenja različitih vrsta informacija.

Izlagači su medije promatrali iz različitih očišta, od novinarskog do filozofskog

Proizvodnja pasivnosti

Kada je riječ o mediju i medijima, valja uvidjeti da je posrijedi neslučajna višeznačnost pojma, koja se iskazuje svojevrsnim jedinstvom u različitosti. Takve višeznačne pojmove Aristotel je nazivao analognima ili, hrvatski rečeno, sličnoznačnima, uzimajući za primjer riječ zdrav (zdrav čovjek, zdrava hrana, zdrava klima). U aristotelovsko-skolastičkoj tradiciji analogija je prediciranje istoga termina različitim predmetima, tako da mu se značenje iskazuje djelomice istim, djelomice različitim.

Gotovo sve aspekte višeznačnog i ujedno sličnoznačnog pojma medij podastrli su predavači na Međunarodnome interdisciplinarnom znanstvenom simpoziju Filozofija medija, koji je u organizaciji Centra za filozofiju medija i mediološka istraživanja (CFM), Hrvatskoga filozofskoga društva – Sekcije za filozofiju medija, Sveučilišta Sjever te Instituta za medije JI Europe održan od 19. do 21. rujna u Zagrebu, u dvorani Tribina grada, Kaptol 27.

U uvodnome tekstu na početku programske knjižice čitamo riječi koje u ime programskoga i organizacijskog odbora potpisuju sveučilišni profesori Sead Alić i Marin Milković: „U središtu su našega interesa mediji. […] Sve je medij, ali medij nije i ne smije biti sve. Zato nam je potrebna kritički orijentirana misao interdisciplinarnog usmjerenja, potrebni su nam radovi koji će zasjeći u tamnu stranu medijskog posredovanja te koji će upozoriti na pogubnost pasivnog prihvaćanja sustava čiji je osnovni cilj (uz stvaranje profita) upravo proizvodnja pasivnosti.“

Pedeset predavača

Na simpoziju je sudjelovalo više od pedeset predavača; pristigli su iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Njemačke. O medijima su govorili sa stajališta filozofije, sociologije, politologije, komunikologije i odnosâ s javnošću, psihologije, pedagogije, teologije… Predavanja su održali znanstvenici prirodnih, društvenih i humanističkih usmjerenja, praktičari medija i studenti doktorskih studija. Raspon tema bio je doista velik: primjerice, Marko Grba govorio je o filozofskom, fizičkom i medijskom elektronu, a Mateja Tomšič Akengen o usmenoj kulturi afričkoga naroda Joruba i njegovoj filozofiji o životu, čovjeku i sudbini. Osvrnut ćemo se na nekoliko predavanja.

Prvo predavanje održao je Sead Alić sa Sveučilišta Sjever – Sveučilišni centar Koprivnica. Postavio je pitanja: Je li muzika neka vrsta medija? Ako jest, što posreduje, od koga i s kojom svrhom? Glazba je zrcalo duše, ali istovremeno i njezin oblikovatelj, kazao je predavač te ponudio odgovore na pitanja oblikuje li glazba ili samo simbolizira, što nam govore red i matematička pravilnost u glazbi, koji je odnos između univerzalne harmonije i harmonije glazbe. „Matematička jednadžba vreba iza svake naše reakcije. Sve je odnos, učio je mudri Pitagora, sljedbenik orfičkih kultova donesenih s Istoka, a taj odnos – zrcali se u glazbi. Sead Alić naposljetku je rekao: „Ne moramo se složiti oko toga koga umjetnik ili što posreduje, čemu je medij, je li to što posreduje kolektivna umjetnička svijest ili božansko nadahnuće; da li posredujući stvara ili stvarajući posreduje – ali umjetnik je zasigurno medij. Glazba je također medij. Jednako kao što su to i druge umjetnosti. Glazba je utoliko specifična što može dohvatiti neizrecivo bolje i od poezije same, specifična što može biti medij univerzalnih silnica, medij koji je blizak srcu i nebu, medij koji nas može učiniti uzvišenim, ali i povesti u propast. I na kraju: što se mijenja ako glazbu gledamo kao medij? Jednostavno: ispravljamo tisuće godina grijeha prema glazbi.“

Politolog Jure Vujić s Instituta za geopolitiku i strateško istraživanje u Zagrebu održao je izlaganje naslovljeno Geopolitika numeričkog prostora i vladavina algoritama, gdje se dohvatio četvrte numeričke revolucije i višeslojne matrice digitalne geopolitike koja analizira učinak informacijskih mreža i telekomunikacija. Vujić je nasljedovao kritičke radove filozofa Bernarda Stieglera, koji smatra da su disrupcija i neprestane ubrzane inovacije oblik „soft-barbarstva“ koje narušava duge i suptilne procese socijalizacije. Naime, specifičnost numeričkih medija jest da mogu simulirati sve detalje drugih medija, kumulirajući sve prethodne klasične medijske funkcije (televizija, pisaći stroj itd.), i u tom smjeru osvajaju dosad nedostižne prostore reprezentacije. Predavač je istaknuo da interkonektivnost numeričkih medija i internetskih mreža čini planetarnu virtualnu mrežu, koju neki uspoređuju sa „svjetskim kolektivnim korteksom“. No s obzirom na rastuću gustoću i kompleksnost, numerički mediji kao projekcija nove paradigme metamedija postaju sve hermetičniji i složeniji u svojemu dubokom funkcioniranju i interpretiranju. Postupna autonomizacija i emancipacija od svojih kreatora i operatora otvara proces u kojemu nastaje zagonetna umjetna inteligencija kao uvod u novu vladavinu algoritama. „Riječ je zapravo o uvodu u novu virtualnu geopolitiku cyber-prostora u kojem su strategije osvajanja informacija i monopola nad njima postali suparnički prostori igre moći između službenih državnih aktera i asimetričnih aktera“, zaključio je Jure Vujić.

Život kao medij smrti? naslov je predavanja koje održao je Luka Janeš iz Sveučilišnoga centra za integrativnu bioetiku Sveučilišta u Zagrebu. Govorio je o dijalektičkoj konstelaciji fenomena života i smrti u odnosu na medij bivstvovanja, što je postavio u kontekst egzistencijalne tjeskobe koja se nameće kao „normalno“ stanje uobičajenoga stanovnika „globalističkog cirkusa“. Uz dijalektičku kategoričku sljubljenost fenomena života i smrti, predavač je pozornost usmjerio i na problematiku „mehaničkoga“ heteronomnog života koji, kako se o njemu govori, ne pretpostavlja življenje, nego puko preživljavanje. U predavanju su podastrte argumentacije koje smjeraju „raz-življavanju“ putem filozofije. Bilo je riječi o životu kao glazbi, harmoniji, vibraciji i geometriji; predavač se dohvatio filozofije života Alfreda Northa Whiteheada i njegova biološko-psihološkoga supstrata znanosti, k tome i erosa spram smrti koja ispunjava znatan dio pora aktualnog svijeta, uz neminovni suodnos Nietzscheovih i Freudovih refleksija. Luka Janeš naposljetku je postavio „pitanja u suton“, kako ih je okarakterizirao, a neka od njih glase: Je li život medij smrti? Je li čovjek medij logosa, istine i napretka?

Mediji i dosada

Referat Filozofija medija: mediji i dosada zajedno su pripremili Divna Vuksanović s Fakulteta dramskih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu i Dragan Ćalović s Fakulteta za umetnost i dizajn Univerziteta Megatrend u Beogradu. Predavačica Divna Vuksanović započela je konstatacijom da se jedno od općih i na relativno neodređen način postavljenih pitanja, koja su povezana s općim očekivanjima od suvremenih medija, dohvaća njihova utjecaja na recipijente, konzumente i korisnike medijskih usluga. Tradicionalni pogled na medije govori nam kako se od njih očekuje da informiraju, podučavaju, ali i zabavljaju. Predavačica je upozorila na sve prisutnije stanje da tzv. industrija zabave ne ostvaruje osnovnu funkciju jer je zabava uvjetovana profitom; gotovo da se ne može zamisliti zabava koja u isti mah nije i komercijalnoga karaktera. Time se zabava svodi na puki komercijalni proizvod, odnosno robu, promeće se, riječima Divne Vuksanović, „u uniformni jednodimenzionalni poligon za trošenje novca i slobodnog vremena“. U seriji interakcija koje nudi, svijet zabave preokreće se u svoju suprotnost – dosadu, koja teži ispunjenju vremena. Pritom dosada postaje drugo ime za vrijeme provedeno u „uživanju“ i „zabavi“. Riječ je o praznini koja kao bezdan beziznimno guta sve medijske forme i sadržaje. „Prvi korak za oslobađanje od zarobljenosti ‘zabavom dosade’ jest demistifikacija procesa, a drugi je obrazovanje“, kazala je predavačica ne propustivši napomenuti da dosadu treba razlikovati od dokolice, iz koje se rodila filozofija. „Zadatak filozofije jest dovoditi u pitanje sve što postoji, a danas se kaže da na poseban način i povrh svega postoji svijet medija – stoga je zadatak filozofije propitivati taj i takav svijet“, zaključno je rekla Divna Vuksanović.

U raznorodnosti tema i pristupa na ovogodišnjemu interdisciplinarnom simpoziju Filozofija medija mogao bi tkogod pronaći razlog za prigovor da su u velikom dijelu referata izostali vidik i metoda koji bi bili svojstveni filozofiji. Jer filozofija ima specifičan kut gledanja (skolastički filozofi bi rekli „pod vidikom posljednjih uzroka i osvijetljeno naravnim svjetlom razuma“) i specifičnu metodu (primjerice, Hegel je razvio „dijalektičko kretanje samoizlaganja pojma“). Druge humanističke i društvene znanosti (psihologija, sociologija, politologija…) imaju svoje pristupe i metode, koji se razlikuju od onih svojstvenih filozofiji. Čini se da ne bismo smjeli svaki učeni i znanstveni diskurs o medijima držati filozofijom medija.

Ali protiv tih razloga valja jasno reći da se književni kritičar, teoretičar umjetnosti i filozof Herbert Marshall McLuhan, kojega s pravom smatramo utemeljiteljem filozofije medija, utjecao upravo interdisciplinarnom istraživanju medija, čime je ulazio u gotovo sva područja ljudskoga iskustva i znanja. Filozofija medija tako se iskazuje disciplinom koja sinkrono i dijakrono, aktualno i povijesno, transcendentalno i empirijski promišlja i istražuje složene i višestruko uvjetovane odnose mišljenja i medija tražeći i pronalazeći transcendentalne odnosno neiskustvene i prediskustvene uvjete iskustvenog i pojavnog svijeta koji se nadaje u svojoj medijskoj sveprisutnosti. McLuhan, potekao iz kanadske baptističke obitelji, prešao je na katoličanstvo iz razlogâ više filozofskih nego vjerskih: presudna bijaše ljubav prema skolastičkoj filozofiji, osobito prema misaonom sustavu njezina najvažnijega predstavnika sv. Tome Akvinskoga, koji pridolazi, uz Aristotela i Hegela, u uski krug najvećih sistematičara u cjelokupnoj povijesti filozofije.

Raznorodnost pristupa na simpoziju Filozofija medija više je nego poželjna i dobrodošla. Predavanja su, posve razumljivo, varirala u zanimljivosti, svrhovitosti i kakvoći – ali opći je dojam više nego pozitivan. Organizatorima i sudionicima pripada jasno izrečena pohvala.