Nova otkrića, stare dileme

Jochen Lempert,
Botanička kutija

U  francuskom paviljonu u Studentskom centru ovoga smo rujna mogli pogledati izložbu renomiranoga njemačkog fotografa Jochena Lemperta, aktualnog dobitnika nagrade Camera Austria za suvremenu fotografiju. Izložba pod naslovom Botanička kutija (Botanical Box) nastala je u suorganizaciji Ureda za fotografiju i Hrvatskog fotosaveza, a kustosice izložbe su Sandra Križić Roban iz Zagreba i Maren Lübbke-Tidow iz Berlina.

Uvijek angažirani izlošci na festivalu Organ vida  / Snimio Samir Cerić Kovačević

Izložbeni paviljon Republike Francuske iz 1936/1937, izgrađen prema projektu francuskih arhitekata Roberta Camelota, Jacquesa i Paula Herbéa te građevinskog inženjera Bernarda Lafaillea, projektanta konstrukcije, jedan je od posebnih zagrebačkih prostora za predstavljanje umjetnosti. Ta građevina iznimne kulturno‐povijesne i tehničko‐tehnološke vrijednosti ovih je dana postala svojevrsni staklenik ispod kojeg su živjele naizgled krhke i nježne biljke. Prostor je to transparentan i prozračan i u svojoj visini impozantan, a njegova tanka opna pojačava dojam gotovo vanjskog, nesputana prostora. Analogne fotografije Jochena Lemperta u njemu su našle svoje privremeno stanište, i to u elegantnim vitrinama koje se mogu koristiti za čuvanje i prezentiranje herbarija ili nekih drugih osjetljivih tvorevina. U tim vitrinama ispod prozirne površine poslagane su fotografije različitih formata, pomalo zgrčene, naizgled nemarno očuvane. Riječ je o vidljivo zrnatim crno-bijelim fotografijama eksperimentalnog karaktera. Kustosica Maren Lübbke-Tidow pojašnjava kako upravo „valovite površine fotografskoga baritnog papira“ ističu „eksperimentalni karakter koji je uvijek polazište za bavljenje fotografijom, a posebice rada u (vlastitom) laboratoriju te posla za koji često ne znamo i više ga ne vidimo nakon što je fotografija prošla put od laboratorija do galerije, gdje obično uokvirena visi na zidu“.

Lempertovi radovi jednostavni su i poetični, na trenutke sirovi i profinjeni. Kustosica Sandra Križić Roban za umjetnika kaže da „svoj sadržajni kontekst mijenja u izložbenim postavima ili na stranicama knjiga. Percepcija mu je znanstvena, proizašla vjerojatno i iz činjenice da se školovao za biologa. Njegove su opservacije usmjerene na morfologiju, no odnosi koje gradi unutar svojih kutija nisu ni stabilni ni konačni.“ Neke Lempertove fotografije nastaju bez fotoaparata, i to tehnikom izravnog osvjetljavanja, koju fotograf počinje primjenjivati nešto kasnije od drugih tehnika. Tako se prožimaju fotografija kao tehnički induciran medij i specifični prirodni procesi u okolišu. Ti procesi u okolišu, koliko god da ih pokušavamo prilagoditi i podrediti sebi, na koncu uvijek pobjeđuju. Možemo se stoga složiti sa zaključkom romana Karta i teritorij Michela Houellebecqa: „Trijumf biljaka je apsolutan.“

Jochen Lempert, Bez naziva (dvostruki iris), detalj, 2016.

Izložba se u nešto manjem opsegu pod naslovom Some Plants Volatiles mogla razgledati od travnja do lipnja 2018. u izložbenom prostoru Kunsthaus Wien. Popratnu monografiju naslova Botanical Box, koju je grafički oblikovao Helmut Völter, objavit će izdavačka kuća Spector Books iz Leipziga.

Marko Ercegović, Sve ili ništa

Estetska vrijednost Lempertovih fotografija u njima je samima, nije im potrebno nikakvo isforsirano tumačenje ni izvanjski konstrukti da bismo ih doživjeli u punini njihove jedinstvenosti. S druge strane, izložba fotografija Sve ili ništa Marka Ercegovića, koji u zadnje vrijeme redovito impresionira vrsnim fotografijama s predstava zagrebačkog HNK, otvorena je istovremeno u Institutu za suvremenu umjetnost i u Galeriji Spot do 5. listopada prikazuje fotografije koje se ni po izvedbi ni po konceptu ne mogu smatrati ozbiljnima. Važnost tih fotografija koje nemaju osobitu estetsku vrijednost prenaglašava se kroz konstruiranje isforsiranih formi koje sugeriraju misaonost, što često vodi u slijepu ulicu patetike kao u autorovoj izjavi: „Odustajanje od svakidašnjeg je poraz, a izgradnja nesvakidašnjeg je izgradnja neslobode: kompozicija u fotografiji je arhitektura zatvora.“ Nasilno upisivanje značenja nečemu što ne nudi ništa osobito ni od stvarnosti ni od autora česta je zamka u koju se hvataju pojedini suvremeni umjetnici. Opsežna serija fotografija snimljena u razdoblju od deset godina, od 2008. do 2018, u Zagrebu i Dubrovniku, dio je ciklusa Sloboda me plaši, izložena u Institutu za suvremenu umjetnost i ciklusa Sve ili ništa, koji se može razgledati u Galeriji Spot. Odgovor na pitanje je li na ovim fotografijama prikazano „sve ili ništa“ neka ipak potraži svaki promatrač u skrovitosti vlastitog bivanja.

10. Organ vida

Zanimljiv i već afirmiran festival fotografije Organ vida, kao i prije, i ove se, jubilarne desete godine, može opisati kao mjesto okupljanja brojnih domaćih i međunarodnih umjetnika, kustosa, stručnjaka, teoretičara, kritičara i urednika, što je svakako potvrdilo sudjelovanje u dva EU-projekta Parallel Intersection Zagreb i REFEST, čije se izložbe mogu pogledati tijekom trajanja festivala. Na svečanom otvaranju u MSU-u dodijeljena je po drugi put nagrada Marina Viculin, i to mladom fotografu, umjetniku Denisu Butorcu. Nagrada se dodjeljuje na godišnjoj razini kao priznanje i potpora projektu za rad u nastajanju mladog umjetnika s izvanrednim postignućima u području hrvatske fotografije.

Međunarodni festival fotografije Organ vida kvalitetom i opsegom programa opravdao je svoje mjesto na Guardianovoj ljestvici „top 5“ događaja prošlogodišnje svjetske suvremene fotografske scene.

Ovogodišnja tema Uključene, aktivne, svjesne. Ženske perspektive danas uključila je brojne izložbe, među kojima valja istaknuti izložbu Budnost, borba, ponos: kroz njezine oči​ kustosice Marine Paulenka, koja okuplja trinaest međunarodnih umjetnica među kojima i svjetski poznatu fotografkinju i aktivisticu Zanele Muholi, zatim Hannah Starkey, Laiu Abril i mnoge druge, uz hrvatsku umjetnicu Sandru Vitaljić s radom Voljena. Izložba odražava, propituje i problematizira različite kulturne izričaje i pitanja koja se vežu uz konstrukcije identiteta, obitelji i doma, seksualnosti i rodno-spolnih uloga, reprezentaciju žena i politiku ženskog pogleda. Izložba je prije Zagreba bila izložena u Mariboru, Berlinu i Grazu. Glavnom festivalskom izložbom Uključene… projekte su predstavile brojne umjetnice: Raphaela Rosella, Julia Fullerton-Batten, Nausica Giulia Bianchi, Cemre Yesil & Alice Caracciolo, Gloria Oyarzabal, Catrine Val, Ilona Szwarc, Ke Peng, Mafalda Rakosi, Silvia Bigi...

Marko Ercegović, iz ciklusa Sve ili ništa

Od hrvatskih umjetnica i umjetnika na ovogodišnjem festivalskom programu predstavila se i Jelena Blagović s novim radom Nove samoće u Galeriji Forum, zatim Glorija Lizde​ s radom F20.5 u Galeriji PM (HDLU) te Bojan Mrđenović​ s radom Magistrala u prostoru Pogona Jedinstvo​. Jelena Blagović kroz sfumato prizore progovara o majčinstvu: teretu i blagoslovima koje ono nosi. Dvanaest velikih fotografija isprintanih na šperpločama u prostoru Galerije Forum privlače monumentalnošću koja prolaznika na trenutak može uvjeriti da su u prostoru galerije izložena djela na platnu, a ne fotografije. Iva Prosoli naglašava da su izloženi radovi „u najpoštenijem smislu portreti stanja i očekivanja (buduće) majke, u potpunosti izvan društvenog konstrukta, sasvim intimni i stvarni“.

Mlada fotografkinja Glorija Lizde, koja je nedavno završila studij fotografije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu te se prvi put predstavila publici u Galeriji f8, progovorila je o očevoj bolesti koja je obilježila nju i njezinu obitelj. Ciklus je razvijala pune tri godine pod mentorstvom profesora Darija Petkovića i Jelene Blagović. Uz pomoć sestara, blizanki, bavila se delikatnom temom duševne bolesti, shizofrenije, koja se označuje medicinskim kôdom F20.5.

Izložbe u sklopu Organa vida odgovaraju na pitanja: Zašto i kako žene protestiraju i potenciraju promjene? Tko su heroine našeg doba? Na koji se način oblikuju društvene uloge i obrasci ponašanja djevojčica i žena? Kako se djevojke reprezentiraju i samoprezentiraju putem društvenih mreža i kako možemo promišljati novu tzv. Instagram-generaciju umjetnica? Kako konstrukciju ženstvenosti kao maske reflektiramo danas? Kakvu ulogu zauzima vlastito tijelo u kulturi opsjednutoj selfijima? Tko su gledatelji/ice kojima se obraćamo? Program Festivala traje do kraja rujna.

U službi vizualizacije baštine

Još jedna manifestacija, Dani europske baštine 2018. godine, svečano je otvorena 20. rujna izložbom U službi vizualizacije baštine – hommage fotografima Nikoli Vraniću, Vinku Malinariću, Rudolfu Bartoloviću, Živku Bačiću, Miljenku Mojašu i Vidoslavu Barcu u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Na izložbi su predstavljene najvažnije konzervatorske fotografije druge polovine 20. stoljeća. Nekoliko stotina tisuća fotografija kojima je dokumentirana baština diljem Hrvatske – od urbanih povijesnih cjelina, pojedinačnih tradicijskih građevina i predmeta, običaja i tradicija, umjetničkih predmeta, krajolika, arheoloških nalazišta do detaljnih konzervatorsko-restauratorskih procesa ostavština je autora koji su u službi zaštite proveli cijeli radni vijek. Izložba se može pogledati do 25. listopada.