Bookfest na ukrajinski

Prvi je spomen o Lavovu zabilježen 1256, iako povjesničari kažu da je na tom mjestu već odavno postojalo neko naselje. Grad Lavov (Ljviv – izgovaramo na ukrajinskome) ima dosta varijanata nazivlja u drugim jezicima jer tvoren je od posvojnoga pridjeva, od imena sina kralja Danyla Galyckoga Leva (Lava).

U 1998. Lavov je ušao u zonu zaštite UNESCO-a, jer ima više od 2500 spomenika arhitekture i povijesti. U Lavovu je smješten velik dio ukrajinskih arhitektonskih spomenika. U gradu je i šezdesetak muzeja različite tematike. Zato je Lavov – „najmuzejskiji“ ukrajinski grad.

Na 25. književnom sajmu u ukrajinskom Lavovu predstavili su se i hrvatski autori

U našem su gradu i spomenici Juriju Kulčyckomu, autoru „bečke kave“. Rodio se u Sambiru. Odigrao je važnu ulogu u Drugoj bitci kod Beča (1683) i kao nagradu zaželio je vruću kavu, jer prije je dugo bio u „turskoj nevolji“ i jedini je znao kako pržiti i kuhati kavu. Gorki napitak ljudima se iznim­no svidio pa je Kulčycki u kavu počeo dodavati med, mlijeko. Onda je otvorio prvu kavanu u Beču. Zato i danas u glavnom gradu Austrije postoji ulica koja čuva njegovo ime. U istoj je ulici i njegov spomenik.

U Lavovu je otvorena i prva kavana u Ukrajini. Također, u gradu je otvoreno prvo sveučilište u Ukrajini, utemeljeno je prvo profesionalno kazalište, prva pošta, prva pivovara, prvi tramvaj, prvi vlak u Ukrajini.

Usporedno sa sajmom knjiga i ove su godine održani Dani Hrvatske u Lavovu s bogatim
kulturno-umjetničkim programom

Lavov je možda i prvi grad raznih festivala, jer svake ih je godine više od stotine. Najpopularniji su glazbeni (velik je broj lavovskih pjevača i bendova postigao popularnost u Ukrajini, і ne samo u Ukrajini), etnofestivali, kazališni i festivali hrane (čokolade, kave, narodnih jela).

Osim glazbenih festivala još od rujna 1994. održava se u Lavovu najveći književni sajam u Ukrajini i jedan od najvećih u istočnoj Europi. Kad se bliži početak jeseni, sve češće se među književnicima, prevoditeljima i izdavačima čuje pitanje „Hoćemo li stići do Foruma (Sajma)?”, jer to je rubna točka popularizacije knjiga. Sjećam se Foruma izdavača još kao malena književnog sajma; rastao je svake godine i sada je postao međunarodno događanje koje je posjetilo nekoliko stotina pisaca iz različitih država.

Lokacije održavanja Sajma također se proširuju. Sve je započelo u Palači umjetnosti, sada se odvija na oko pedeset mjesta. Možemo reći da sad u sajmu, na sajmu i oko sajma sudjeluje cijeli grad: od svečanog otvaranja s predsjednikom u Opernom kazalištu i promocija knjige patrijarha u glavnoj zgradi Nacionalnog sveučilišta Ivan Franko do bezbrojnih malih promocija u kavanama. Ima dosta i drugih kulturnih događaja: izložaba, rasprava, predavanja, prezentacija.

Godine 1997. izdvaja se Književni festival (i on je u rujnu, ali malo ranije). Iznimno je popularno događanje medu mladima u okvirima Književnog festivala Noć poezije i glazbe non-stop. Od 2001. na Književnom festivalu sudjeluju gosti s inozemstva.

Od 2002. traje natječaj Najbolji čitatelj Ukrajine. Svake godine raste i broj događanja posvećenih djeci. Napokon se pojavljuje i posebni književni sajam za djecu i dječju književnost.

Tržište slobode

Što se očekuje od Foruma izdavača? Svake godine nešto se mijenja, okviri rastu. Sve se ne može vidjeti ni kupiti, uvijek ima nečega neočekivanog. Svake godine ide se na književni sajam kao na neku vrstu lova ili ribolova, kad vadiš iz nepoznatih dubina ono što si toliko dugo tražio ili novo otkriće koje nikako nisi očekivao, ili čak i onu jedinu knjigu koja će ti poput zlatne ribice riješiti probleme.

Od 19. do 23. rujna bio je održan obljetnički 25. izdavački sajam u Lavovu. Dana 11. lipnja bilo je oglašeno da Forum izdavača od ove godine postaje BookForumLviv i da se mijenja logotip, koji simbolizira otvorenu knjigu, koja objedinjuje četiri stihije: zemlju, vatru, vodu i zrak. Organizatori nude ljudima letjeti s knjigama, gorjeti za knjigama, roniti u knjige, rasti s knjigama. U samo pet dana može se posjetiti tisuću kulturnih i edukativnih događaja, razgovarati s autorima, prevoditeljima i izdavačima knjiga, uzeti potpise tijekom „sjednica autografa“. Na sajmu sudjeluje 260 izdavačkih kuća, koje su izdale nekoliko tisuća knjiga upravo za festival. Kažu da su na sajam oni dovezli više od 250 tona knjiga. „Specijalni gosti” došli su iz Bosne, Francuske, Kanade, Poljske, SAD-a, Ukrajine, Velike Britanije, Hrvatske.

Fokusna je tema festivala Tržište slobode: o tome kako čovjek može „prodati” svoje ideje o slobodi pod teretom životnih situacija, o spekulacijama razumijevanja slobode koje se aktivno koriste u propagandi. S obzirom na rusko-ukrajinski rat koji već traje više od četiri godine, nije čudno što je izabrana baš ta tema. Književni sajam u Lavovu od 2014. ne poziva ruske izdavače.

Svakogodišnji Forum izdavača postao je za mene posve drukčiji i otvorile su se nove razine kad sam se upisala na studij hrvatskoga jezika i književnosti. Počela sam posjećivati sva predstavljanja hrvatskih autora. Prvo čovjeka zanima, kad studira strani jezik, da čuje izvornog govornika, onda i osjeti umjetničku priču ispričanu drugim jezikom, a na kraju i uroni u drukčiju kulturu. Malo si bliže svemu tome kad su prevoditelji tvoji profesori s Filološkog fakulteta Lavovskog sveučilišta. Ponekad imaš sreću biti posvećen, upućen u detalje prevođenja, i to još prije objave knjige. Tada znaš da se priprema nešto novo i čekaš, čekaš … A svake godine ima novih prijevoda s hrvatskoga i drugih južnoslavenskih jezika.

Ove godine bila je promocija prijevoda prozne zbirke Marka Pogačara Bog neće pomoći, koju je moderirala poznata prevoditeljica Alla Tatarenko. Zbirku su preveli Marjana Klymec i Natalija Horoz. Bitno je da je bio prisutan i autor, koji nije u našem gradu prvi put. Jer 2010. sudjelovao je na Petom međunarodnom Književnom festivalu, koji se odvijao u okvirima Sedamnaestoga književnoga sajma. A 2016. Alla Tatarenko zajedno s Andrijem Ljubkom prevodi knjigu pjesama Marka Pogačara Čovjek večera u papučama svog oca. Iste je godine bila i promocija knjige prijevoda.

Zanimanje za Hrvatsku

Tradicionalno je za mene postalo i posjećivanje Dana hrvatske kulture u Lavovu, ove godine istovremeno sa Sajmom knjiga. Kao i Književni forum, događanje mijenja svoj naziv u Dani Hrvatske u Lavovu, jer sada tema nije samo kultura. Svečano je otvaranje festivala bilo 21. rujna u lijepom Talijanskom dvorištu na Trgu Rynok, u srcu grada Lavova. Na festivalu su obično bili koncerti na kojima zadarska klapa Leut i Tovareća mužika iz mjesta Sali prezentira hrvatske pjesme i glazbu. Tovareća mužika dolazi u Lavov svaku godinu još od 2015. Uvijek izazivaju uzbuđenje i veselje na gradskim ulicama. Hrvatski izvođači donose toliko nam daleku, ali ugodnu i žuđenu atmosferu juga, obale, sunca... A u Lavovu kiši kao nigdje u Ukrajini. Građani se šale s tim: „U Lavovu je kiša počela još 1256.“ Hrvatski glazbenici nose drevnu narodnu nošnju i nacionalne glazbene instrumente. Građani su uživali u autentičnoj hrvatskoj glazbi, koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. S Hrvatima je nastupao i zbor narodnog ansambla pjesama i plesa Čeremoš Sveučilišta I. Franko.

U Porohovoj se veži (kad su hrvatski gosti saznali doslovni prijevod, postala je samo Barutana) odvijala izložba Uzmorje Andrine Luić, a ljubitelji su umjetnosti mogli posjetiti izložbu hrvatske umjetnice Mirte Boban pod naslovom Proважливе (O bitnom) u galeriji Muzeja ideja. Tradicionalno, pa tako i ove godine, Ukrajinci i brojni turisti koji su došli u grad za vrijeme Književnog sajma imali su mogućnost kušati tradicionalna hrvatska jela za vrijeme festivala u restoranu već spomenute Porohove veže, gdje je stalno kuhao hrvatski kuhar Renato Kraljev. Ovih dana imamo najraznolikiji kulturni centar Hrvatske u gradu.

Osim kulturnih događanja festivalski su gosti mogli posjetiti prezentacije gospodarskih i turističkih projekata na kojima su hrvatski poduzetnici podijeliti svoje iskustvo u razvoju malih i srednjih poduzetništava. Govorili su o učvršćivanju kulturnih i gospodarskih odnosa između Ukrajine i Republike Hrvatske. U sklopu festivala organiziraju se i sportski događaji – ovaj put međunarodni malonogometni turnir. Organizator festivala jest udruga Bijela Hrvatska, na čelu koje je gorljivi promotor ukrajinsko-hrvatskih odnosa Marin Lerga.

Antologija hrvatskih pjesnika

U okvirima Književnog sajma i Dana Hrvatske u Lavovu bila je prezentirana antologija hrvatskih pjesnika, koju je uredio i preveo Jurij Lisenko (koji je još poznat kao Jurko Pozajak). U zbirku su ušle pjesme Sime Mraovića, Roberta Roklicera, Žarka Jovanovskog, Siniše Matasovića, Darije Lisenko i Zvonimira Grozdića.

Naslov antologije Hrvatski pjesnički huligani sam po sebi govori: ako tražite romantičnu liriku, ta knjiga nije za vas, iznenadit će vas kršenjem kanona i tabua, prožetošću ironijom i cinizmom. Urednik zbirke na promociji je rekao da je to bio kriterij prema kojemu su bili odabrani autori. Teme pjesama raznolike su: od privatnih preživljavanja – ljubavi, seksa, osamljenosti, psiholoških kontroverza, pijančevanja do socijalnih, poput pokvarenosti politike ili lažnosti društvenog morala.

Knjiga nudi tekst originala s jedne strane i prijevod na ukrajinski s druge. Tako su i slušatelji prvo imali mogućnost čuti originale pjesama koje je čitao autor, a onda i prijevode u izvedbi kroatistica Lavovskog nacionalnog sveučilišta Ivan Franko, koje su same još prije promocije izabrale po dvije pjesme. Ali publika je bila raspoložena slušati više i autori su izabrali treći tekst sami. Za treću pjesmu prijevod je čitao sam Jurij Lisenko. Darija Lisenko sama je čitala svoje pjesme i na hrvatskom i na ukrajinskom jeziku.

Moram priznati da mi je bilo vrijedno iskustvo prvo se upoznati s tekstom, bez pokušaja pronalaženja razloga koji su potaknuli autora da piše. Ipak, na temelju djela počneš zamišljati autora. I evo, dolazi trenutak kad čuješ pjesmu u originalu. Bitno je da su prvo čitali pjesnici jer to otvara neko novo, možda i nesvjesno razumijevanje. Zatim čitaš ti, pazeći da se ne poremeti primarni osjećaj autorova izvođenja. Poslije promocije iskoristila sam mogućnost razgovora s pjesnicima, što je dosta promijenilo subjektivno shvaćanje njihove poezije.

Simo Mraović je još u 2002. objavio knjigu Ukrajinski književni huligani: izbor iz suvremene ukrajinske proze. Tekstove su prevodili Ljudmila Vasiljeva, Damir Pešorda i Aleksa Pavlešin. Nova antologija hrvatskih ironijskih pjesnika neka je vrsta odgovora ili radije produženje dobre tradicije književne razmjene između naših država.