Arhitektura od jučer za sutra

Suvremena arhitektura rezultat je niza kompleksnih povijesno kulturnih procesa, koji su afirmirane uzore i norme implementirali u postojeći prostor. Sredinom 1960-ih počinje preispitivanje arhitektonskih teorija, ne samo u našim uvjetima nego i šire, u vremenu u kojem političke, ideološke i socijalne komponente imaju sve veću ulogu u razumijevanju i stvaranju nove arhitekture, koja se pokazala kao moćan pokretač promjena. Zanimanje za arhitekturu nastalu na našim prostorima nedvojbeno raste, a u srpnju otvorena izložba posvećena jugoslavenskoj arhitekturi Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948–1980 u Muzeju suvremene umjetnosti (MoMA) u New Yorku predstavlja radove niza vodećih hrvatskih arhitekata koji su utjecali na formiranje domaće arhitektonske scene. Kako su na samu predstavljanju izložbe 10. srpnja 2018. objasnili autori, to su radovi koji „pokazuju potencijal arhitekture u socijalnom angažiranju i transformaciji na načine koji su i danas relevantni“. Autori su izložbe Martino Stierli, kustos za arhitekturu i dizajn u MoMA-i, Vladimir Kulić, profesor na Florida Atlantic University, te suradnica Anna Kats, također iz MoMA-e. Sa širokom temom jugoslavenske arhitekture u postavu se nižu urbane strukture, pojedinačne zgrade, uporaba tehnologije u svakodnevnom životu, spomenička baština i konzumerizam. U četiri grupe nazvane Modernizacija, Globalne mreže, Svakodnevni život i Identiteti izloženo je više od četiri stotine crteža, modela, fotografija i filmova. Odabranim projektima u Modernizaciji prikazana je uloga arhitekture u nagloj urbanizaciji i industrijalizaciji nakon završetka Drugoga svjetskog rata, dok Globalne mreže pokazuju ulogu vanjske politike u stvaranju turističke infrastrukture i izgradnji stambenih naselja i pojedinačnih zgrada. Stambena arhitektura uz jasno čitljivu poruku odvajanja zona za stanovanje, rad i zabavu uz razvoj suvremenog dizajna dio je dionice Svakodnevni život. Ovdje je izložen niz predmeta iz svakodnevne uporabe, od aparata sve do dizajniranog namještaja. Četvrti dio izložbe, pod naslovom Identiteti, analizira odnos različitosti unutar Jugoslavije i težnju za njezinim jedinstvom.

Vjenceslav Richter, Jugoslavenski paviljon, Expo 58, Bruxelles, Belgija / Zbirka Richter MSU

Arhitektura koja i danas nadahnjuje

Izložba se ne bavi političkim odnosima, već arhitekturom atribuira pozitivne aspekte i uspješna dostignuća koja su nastala u vremenu koje je bilježilo promišljanje i analizu postavljenih arhitektonskih istina i odrednica, ne samo u našim uvjetima nego i šire. Postala je mjesto okupljanja na kojem su teme s područja arhitekture, urbanizma, estetike prostora i kulturne baštine dobile nadgradnju prikazom širokog interesa arhitekata i drugih umjetnika za povezivanje različitih vrsta umjetnosti, kao i početaka uključivanja tehnoloških inovacija u arhitekturu. Stvoren je uvid u domaću arhitektonsku scenu prezentiranjem vodećih arhitekata i umjetnika koji su djelovali u bivšoj državi, njihovih razmišljanja, želja, znanja i mogućnosti. Prepoznajući utjecaj koji takva događanja imaju ne samo među arhitektima nego i među svima koji su u doticaju s arhitekturom i kulturom, moguće je aktiviranje šire valorizacije i prepoznavanja mjesta arhitekture u društvu, izborom recentnih arhitektonskih djela, njihovih protagonista i utjecajem koji su imali na oblikovanje prostora. A u tome razdoblju arhitekti se pojavljuju u najrazličitijim ulogama kojima daju aktivan doprinos obnovi i izgradnji svih struktura, od graditeljskih do socijalnih i društvenih.

Obnovljeni Vitićev neboder u Laginjinoj u Zagrebu  / Snimio Sanjin Strukic / PIXSELL

Vrijeme je to u kojem su izvedene mnoge sjajne zgrade koje su obilježile razdoblje, a trenutna izložba u MoMA-i za koju su eksponati prikupljeni iz mnogih muzeja i arhiva, kao i od živućih arhitekata i njihovih nasljednika, jest izbor koji je moguće promatrati u širem kontekstu. Vrijedno je spomenuti da su iz Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU izložena dvadeset i dva lista projekata različitih arhitekata kojih se ostavština čuva u Muzeju, kao i znatan dio eksponata iz Zbirke Richter MSU-a. A jedan od izloženih projekata koji je odredio kriterije i smjer kojim je išla arhitektura toga vremena jest Radničko sveučilište, djelo Radovana Nikšića i Ninoslava Kučana „kojim je postavljen novi kanon u zagrebačkoj arhitekturi, referentno djelo koje sažima domaću tradiciju međuratne moderne i najviše standarde aktualne europske urbatekture“. Reperi su bili postavljeni i od arhitekture se očekivalo mnogo.

Reprezentativan izbor

No krenimo redom, izložba je pripremana tri godine i izbor sigurno nije bilo jednostavno načiniti. Osim glavnih kustosa na terenu je radio niz priznatih domaćih stručnjaka, koji su istraživali, predlagali i pisali. Izbor koji je predstavio hrvatsku arhitekturu prikazuje projekte koji pršte energijom, i kojih prezentacija ima snagu i domete koji su i danas relevantni u recentnim teoretskim razmatranjima. Izložena je arhitektura različitih formata, od dječjeg vrtića Borisa Magaša na Mihaljevcu, koji leži položen uz brijeg iz kojeg izlazi neobična kombinacija trokutastih prizmi, i vrtića Ivana Crnkovića u Samoboru, koji je projektiran u maniri maloga grada, s ulicama i trgovima, mjestima susreta, rada, odmora i zabave, bez suvišnih pregrada i prepreka, do stambenih blokova Drage Galića u Ulici grada Vukovara koji kombiniraju stanovanje i atelijere na zadnjem katu s poslovnim prostorima i trgovinama u prizemlju. Tu je svoje mjesto našao stambeni blok Narodne banke u Zagrebu Ivana Vitića te njegov Njemački paviljon na Zagrebačkom velesajmu. Kroz postav se nižu stambeni blok Nevena Šegvića u Zadru, kao i njegov hotel Excelsior u Dubrovniku. Tu je Boris Magaš i njegovi hoteli Haludovo i Solaris, Andrija Čičin-Šain i Žarko Vincek predstavljeni su također hotelima Libertas i Palace u Dubrovniku, kao i Zdravko Bregovac s Ambasadorom u Opatiji.

Zastupljena je i sportska arhitektura, Vladimir Turina predstavljen je projektom višenamjenskog bazena u Rijeci, i ponovno Boris Magaš projektom Gradskog stadiona Poljud u Splitu. Osim radova koji su izvedeni u Hrvatskoj, tu je i velik broj projekata naših arhitekata koji su izvedeni u drugim republikama bivše države, od katoličke župne crkve u Podgorici Zvonimira Vrkljana i Borisa Krstulovića do Magaševa Muzeja narodne revolucije Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Važno mjesto na izložbi zauzima Nacionalna biblioteka u Prištini Andrije Mutnjakovića, koja simbolički apostrofira početak modernizacije ruralnih sredina arhitekturom.

Nova maketa Magaševa Gradskog stadiona na Poljudu, Split

U nizu arhitekata istaknuto mjesto zauzima Juraj Neidhardt, čovjek koji je oblikovao arhitektonsku stvarnost Sarajeva, i koji je kao i Vjenceslav Richter dobio posebnu sobu u kojoj su prezentirani njihovi radovi. Neidhardt je predstavljen kao arhitekt koji je kombiniranjem lokalne arhitekture sa suvremenim izričajem stvorio novi i drukčiji modernizam prožet povijesnim odrednicama, a Richter kao arhitekt, umjetnik i teoretičar koji u radu koristi interdisciplinarni pristup, s opsežnom prezentacijom Jugoslavenskog paviljona Expo 58 u Bruxellesu u Belgiji. Uz njih, svoje sobe dobili su još samo Edvard Ravnikar i Bogdan Bogdanović. Pored originalnih nacrta posjetitelji će moći vidjeti i veoma lijepe, novo izrađene makete Gradskog stadiona Poljud Borisa Magaša, Nacionalne biblioteke Andrije Mutnjakovića kao i Šerefudinove Bijele džamije u Visokom Zlatka Ugljena, koja ima veliku arhitektonsku važnost ne samo za taj grad nego i u širim razmjerima.

Valorizacija turističke arhitekture

Posebna pozornost i naglasak stavljen je na planiranje razvoja Jadranske obale iz 1968, jer je baš taj plan, i danas živ, omogućio da obala mora ostane javno dostupna, te ograničio i precizno postavio zone za razvoj turističkih središta, sve kako bi zaštitio prirodni krajolik i graditeljsko nasljeđe. Turistička arhitektura posebno je dojmljivo obrađena, a u arhitektonskom izrazu prisutne su činjenice i detalji iz ne tako daleke prošlosti koji su bili vrijednost koju smo u brzini življenja načas zaboravili ili je nismo vidjeli. Analizirajući poruku toga vremena, iščitava se vrijednost koja je nesporno bila na europskom vrhu, a danas je većina znatnog arhitektonskog fonda izgrađena u turističke svrhe na ovaj ili onaj način opustošena. U želji za odbacivanjem atributa i nasljeđa socijalizma, odbacili smo i devastirali velik dio kulturne baštine iz doba velikih turističkih investicija i snažnih arhitektonskih ambicija. Tu je i projekt Split 3, čiji plan potpisuju Braco Mušič, Marijan Bežan i Nives Starc, a zauzima važno mjesto u postavu izložbe i predstavljen je formatiranjem stanovanja oko pješačkih ulica koje prizivaju mediteranski ugođaj, kontrapunkt projektima koji su stvarali nove gradove, kao što je bio slučaj u Zagrebu i Beogradu, s mnogo zelenila i otvorenog prostora između zgrada.

Ova izložba daje još jednom mogućnost da razmislimo na koji način treba započeti valorizaciju i zaštitu autorske arhitekture druge polovine dvadesetog stoljeća, i treba li zatečene zgrade obnavljati, rekonstruirati, djelomično ili potpuno uklanjati. Ili ostavljati prazne prostore da desetljećima stoje prazni na atraktivnim lokacijama. Ili možda sustavno analizirati i korak po korak rekonstruirati i izgrađivati postojeće zapuštene komplekse, zgradu po zgradu, ulicu po ulicu, trg po trg. Ponekad treba proći nešto vremena da bi se s odmakom mogla promotriti nastala arhitektura i odnosi koje stvara, ponekad treba dati vremena i kući i mjestu da budu prepoznati. Potreban je talent i veliko znanje za kombiniranje arhitektonskih formi da bi rezultat bio zadovoljavajući, a pitanja koja ostaju uvijek su ista. Suočavanje sa svim dobrim i lošim u suvremenoj arhitekturi i aktualnim stanjem u prostoru može biti dobar početak, a sustavna analiza donijet će i stav kakvu arhitekturu i kakav prostor želimo. „Arhitektura je zarobljena u procesima i paradoksima društva, ali sposobna transformirati ih u svoj vlastiti izraz: djeluje po paralelnim, ali ipak drukčijim pravilima“, rečenica je W. J. R. Curtisa koja u cijelosti može opisati poruku izložbe.