Model koji treba slijediti

Šibenik, nakon Venecije najvažnije urbano središte koje se nakon antičkog razdoblja razvilo na obali Jadrana, 2016. nizom je događanja proslavio 950. obljetnicu prvoga spomena grada. Obljetnica je prikladno sjela usred procesa velike promjene percepcije Šibenika izvana i iznutra. Donedavna slika grada bila je usko povezana uz industrijalizaciju – od dovođenja električne energije 1895, cijelo 20. stoljeće, Šibenik je bio snažno industrijsko središte. Tvornice i industrijske zone bile su glavni faktor u ne samo gospodarskom nego i prostornom i društvenom razvoju grada. One su usmjeravale gradnju novih četvrti, doseljavanje stanovništva, ali i nešto slabiji razvoj drugih privrednih grana, ponajprije turizma. Zbog strateške lokacije Šibenik je imao i veliku vojnu važnost, sa čak deset vojarni na užem području grada.

Tvrđava svetog Mihovila

Vojna i industrijska namjena tako su prostorno okružile Šibenik. Međutim, nova percepcija grada nema u žarištu industriju – Šibenik je također srednjovjekovni grad, danas najveći koji ishodište može nedvojbeno vezati uz ranu hrvatsku državu. Predindustrijski karakter grada jasno je vidljiv u njegovu reljefu, nepravilnom rasteru ulica, arhitektonskim elementima i karakterističnim materijalima u bogatoj spomeničkoj jezgri s graditeljsko-umjetničkim remek-djelom, katedralom sv. Jakova. Poput drugih srednjovjekovnih gradova, vizurom grada dominiraju fortifikacije. U Šibeniku i njegovoj neposrednoj okolici nalaze se četiri tvrđave i brojne druge manje obrambene strukture. Sve zajedno čini fortifikacijsku baštinu važnim urbanističkim obilježjem čitavoga gradskog prostora.

Najstarija je gradska fortifikacija Tvrđava sv. Mihovila, koja je ujedno jezgra nastanka grada Šibenika. Na 70 metara visoku brdu iznad mora, unutar tvrđave, pronađeni su ulomci lončarije iz sredine 1. tisućljeća prije nove ere, danas najstarije arheološke nalaze na području naselja Šibenik. Pretpostavlja se da je na vrhu brda tada postojala promatračnica i obrambeno sklonište za okolno stanovništvo. Na tvrđavi su pronađeni i nalazi iz kasnijih razdoblja, poput antičkih koštanih igala, kasnoantičkoga kamenog ulomka te ranosrednjovjekovne keramičke uljne lampe. Kontinuitet korištenja lokacije na kojoj je danas tvrđava reflektira dugotrajnu naseljenost područja koje se proteže od današnjeg Šibenika, preko Donjeg polja sve do antičkog Danila / Ridera. Taj prostor prepun je arheoloških lokaliteta, a Tvrđava sv. Mihovila njegova je krajnja zapadna točka.

Tvrđava Barone

Početkom Kandijskoga rata, neposredno uoči osmanskog napada 1646, osmišljen i izveden novi obrambeni sustav grada, s tvrđavom sv. Ivana kao glavnom točkom na obližnjem 120 metara visoku brdu, a uskoro je izgrađena još jedna utvrda na bočnom položaju na hrptu istog brežuljka. Morski pristup Šibeniku, koji vodi kroz uski Kanal sv. Ante, definitivno je zaštićen gradnjom Tvrđave sv. Nikole između 1540. i 1543. godine.

Europski novac za Šibenik

Za razliku od fortifikacijskih objekata ili kompleksa u drugim dalmatinskim i hrvatskim gradovima, sve četiri tvrđave 21. stoljeće dočekale su bez isplanirane urbane funkcije, iako relativno očuvane. Usprkos povremenim pokušajima korištenja tih atraktivnih lokacija nadomak gradske jezgre, tvrđave su bile neuređeni javni prostori i kulturna dobra devastirana prirodnim i ljudskim faktorom. Zbog dugotrajne uporabe za vojne svrhe dvije tvrđave (sv. Mihovila i sv. Nikole) gotovo da i se i nisu nalazile unutar prostorne memorije većine građana Šibenika. Prostori drugih dviju tvrđava (sv. Ivan, Barone) korišteni su sporadično kao šetališta i vidikovci. Šibenska je pak mladež tijekom nekoliko generacija koristila sve četiri tvrđave kao mjesta gdje će njihove večernje i noćne aktivnosti biti neometane od drugih građana, dodijelivši im kakvu-takvu ulogu u društvenom životu grada.

Prva zamisao o gradnji ljetne pozornice na tvrđavi sv. Mihovila potječe iz 1954, kada je priznati arhitekt Harold Bilinić izradio skicu projekta. Ideja je tijekom godina bila nekoliko puta reaktivirana, no nikada nije provedena zbog financijskog opsega potencijalne gradnje. Ipak, postojanje projekta bilo je povod prvih arheoloških istraživanja na tvrđavi koja su donijela brojne, ali nikada sistemski objavljene rezultate. Konačno je dostupnost europskih fondova, ali i zaokretanje Šibenika prema kulturi i turizmu zbog teške situacije u hrvatskoj industriji, bila prilika da se još jednom aktualizira stari plan o ljetnoj pozornici. Potkraj 2009. Grad Šibenik sudski je potvrdio vlasništvo nad tvrđavom i najavio natječaj za njezino uređenje. Nakon javne prezentacije idejnoga projekta arhitekta Tomislava Krajine i dugotrajna procesa prijave europskog projekta, ugovor o dodjeljivanju sredstava konačno je potpisan u travnju 2012. Projekt, koji je za cilj imao doprinos održivom gospodarskom razvoju Šibenika i okolne regije s razvojem i širenjem ponude kulturnog turizma, bio je vrijedan nešto više od 12 milijuna kuna, od čega je 40 posto financirao Grad Šibenik. Glavne osovine projekta bile su obnova perimetralnih zidova tvrđave, uređenje podzemnih prostorija s izvrsno očuvanim cisternama i gradnja ljetne pozornice s 1077 sjedećih mjesta orijentiranih prema moru. Dvije godine građevinskih radova na tvrđavi protekle su uz brojne izazove u organizaciji i izvedbi radova te u komunikaciji među dionicima, a projekt Tomislava Krajine i danas izaziva kontroverze u stručnim krugovima. Projektant je intervencije zamislio kao „sloj 21. stoljeća“ na mnogo puta rušenoj i pregrađivanoj tvrđavi te su novi sadržaji izrađeni materijalima (čelik, staklo, natur-beton) koji znatno odudaraju od povijesnih slojeva. Novi sloj također je gotovo svagdje izmaknut od starih zidina kako bi kontakt autentičnog i suvremenog bio minimalan. Da bi se kulturni programi uopće mogli izvesti na pozornici, u podzemlju je bilo potrebno izgraditi servisne prostorije poput garderobi, sanitarija i skladišta. Oveća prostorija ispod razine pozornice bila je predviđena za muzejski postav tvrđave. Kako se od izvedbe postava zbog financijskih razloga odustalo, danas se koristi kao mjesto za izložbe, radionice, predavanja i prezentacije. Uoči završetka građevinskih radova Grad Šibenik odlučio je da će upravljačka prava dobiti Muzej grada Šibenika, jedan od projektnih partnera, unutar kojeg je formiran zasebni Odjel za upravljanje objektima fortifikacijskog sustava. Tvrđava sv. Mihovila konačno je svečano otvorena za posjetitelje 7. lipnja 2014.

Nezapamćeno zanimanje posjetitelja

Dugotrajni projekt revitalizacije Tvrđave sv. Mihovila od početka je nailazio na različite poteškoće, posljedica kojih je bila mlaka, skeptična pa i odbojna atmosfera u šibenskim stručnim i kulturnim krugovima te javnosti. No, suprotno očekivanjima, obnovljena tvrđava od lipanjskog otvaranja privlači nezapamćeno zanimanje posjetitelja – u samo prva tri mjeseca tvrđavu je posjetilo više od 80.000 posjetitelja. Time ona postaje jedan od najposjećenijih muzejskih prostora te najposjećeniji fortifikacijski objekt u Hrvatskoj nakon kompleksa dubrovačkih zidina. Paralelno s tim na novoj ljetnoj pozornici odvija se žanrovski raznovrstan kulturni program, koji ugošćuje brojne domaće i svjetske izvođače. Do kraja prve godine postalo je jasno da je tvrđava financijski samoodrživa kao povijesni spomenik i kao kulturno-koncertni prostor.

Povijesni ambijent kombiniran s kvalitetnim programima doveo je Tvrđavu sv. Mihovila do statusa najprestižnije pozornice na ovim prostorima. Uspješna prva godina bila je zamašnjak daljem programskom rastu, pa je tako dosad održano stotinjak različitih događanja – klasični i jazz-koncerti, opere, baleti, folklorni nastupi, pop- i rock-koncerti, glazbeni i filmski festivali.

Nakon što je Odjel za upravljanje objektima fortifikacijskog sustava uspješno postavio Tvrđavu sv. Mihovila na noge, bio je intenzivno uključen i u izvedbu projekta Barone: otkrivanje bogate prošlosti, put prema uspješnoj budućnosti. Društvo za očuvanje šibenske baštine Juraj Dalmatinac 2012. inicira projekt kojim je predviđena revitalizacija druge šibenske fortifikacije u vlasništvu Grada – tvrđave Barone. Projekt vrijedan više od deset milijuna kuna počeo je u lipnju 2014, a tvrđava je dvadeset mjeseci poslije otvorena.

Pogled s tvrđave Barone na tvrđavu sv. Mihovila

Glavni sadržaj tvrđave je platforma proširene stvarnosti (augmented reality), koja kroz svoje interaktivno sučelje prikazuje Šibenik u 17. stoljeću, gradnju tvrđave Barone i obranu od osmanskog napada. Naime, arhitektura fortifikacijskih objekata često nije adekvatna za izvođenje tradicionalnoga muzejskog postava. Utilitarni vojni karakter tih tvrđava uglavnom ne ostavlja dovoljan broj pokretnih nalaza koji bi se mogli izložiti. Osim toga, suvremena prezentacija i interpretacija podrazumijeva širi tematski raspon, uključivanje povijesnog i društvenog konteksta pored izlaganja artefakata koji su povezani s fortifikacijskim objektima. Primjena digitalne tehnologije jedan je od alata koji otvaraju nove mogućnosti u kreiranju sadržaja i premošćuju nedostatak izložaka, a ujedno posjetiteljima omogućuje nova iskustva i doživljaje. Djelatnici tadašnjeg muzejskog odjela pružili su stručnu pomoć u osmišljavanju i izvedbi proširene stvarnost, detaljno istraživši povijesne izvore i literaturu te intenzivno surađujući s izvođačima. Tvrđava je tako postala jedini spomenik u Hrvatskoj interpretiran s pomoću te inovativne tehnologije.

Dodatno, osmišljen je i uređen gastrokulturni centar, koji promovira lokalnu gastronomiju i mediteranski način života. Uz suvremeni digitalni sadržaj, gastrokulturni centar naglašava tradiciju i autohtonost, a uporište nalazi u mediteranskoj prehrani, koju je UNESCO zaštitio kao nematerijalnu baštinu ovih prostora.

Klub prijatelja šibenskih tvrđava

Ubrzo nakon otvaranja druge tvrđave postalo je jasno da spektar aktivnosti muzejskog Odjela znatno izlazi iz okvira klasične muzejske djelatnosti. Grad Šibenik tu je situaciju odlučio riješiti tako da je u kolovozu 2016. Odjel izdvojen u zasebnu, petu gradsku kulturnu ustanovu – Tvrđavu kulture Šibenik. Nova ustanova želi postati primjer dobre prakse u održivom upravljanju kulturnim dobrima, interpretaciji kulturno- povijesne baštine i organizaciji umjetničkih događanja. Taj model upravljanja jamči sustavno istraživanje i održavanje povijesnih spomenika i razvoj programskih aktivnosti. Djelatnosti različitih odjela ustanove obuhvaćaju kako stručna istraživanja i interpretaciju spomenika, tako i organizaciju i produkciju događanja, marketing, promociju i prodaju, tehničko održavanje i sanacije te administrativne i financijske poslove. Uspješnost poslovanja vidljiva je u rastu broja posjetitelja, prihoda i broja organiziranih događaja iz godine u godinu.

No jedan od najvažnijih ciljeva ustanove jest podizati svijest o važnosti očuvanja i vrednovanja baštine te osvijestiti njezin doprinos društvenom životu grada. Stoga je nužno u žarište poslovanja postaviti publiku i lokalno stanovništvo. Zbog toga je već na dan otvaranja Tvrđave sv. Mihovila tadašnji muzejski Odjel formirao Klub prijatelja šibenskih tvrđava, želeći osnažiti emocionalnu vezu Šibenčana i posjetitelja s kulturnom baštinom, ojačati svijest o pripadnosti kulturnom prostoru i omogućiti članovima da aktivnije sudjeluju u kulturnom životu. Članovima kluba, kojih je trenutno oko četiri i pol tisuće, omogućen je slobodan i neograničen ulaz na obje tvrđave, a za njih je kreiran i zaseban kulturni program, koji godišnje broji tridesetak događanja.

Iskustvo u dosadašnjim projektima revitalizacije omogućilo je Ustanovi upoznavanje s brojnim mogućnostima korištenja europskih sredstava u svrhu sveobuhvatnog razvoja kulturnih i kreativnih industrija. Uz sudjelovanje na dva europska projekta koji se trenutno provode na šibenskim tvrđavama (sv. Mihovil, sv. Ivan), prijavljeni su i drugi projekti usmjereni na razvoj dodatnih interpretacijskih sadržaja, umrežavanje i sudioničko upravljanje u kulturi te održivost kulturnog i prirodnog krajolika.

Moglo bi se reći da su za drugu šibensku renesansu zaslužni upravo EU-fondovi, ali izdašni europski milijuni za obnovu kulturne baštine ne stižu sami od sebe. Prvo je potrebna politička odluka koja će postaviti kulturu kao jedan od temelja budućeg razvoja grada. Valja zatim osnažiti kapacitete gradske administracije kako bi se uspješno povukla europska sredstva. Jednako je velik posao i sama provedba složenih europskih projekata, posebno kada se kao u slučaju Šibenika aktivnosti kreću od konzervatorskih i restauratorskih preko velikih građevinskih zahvata do implementacije suvremenih tehnologija na kulturno-povijesnoj baštini. No po završetku projekta vlasnike kulturnih dobara čeka možda i najveći izazov – stvoriti preduvjete za održivo funkcioniranje obnovljenih spomenika i njihovih novih sadržaja i namjena. Šibensko iskustvo zasad se pokazalo kao pozitivan primjer koji će u budućnosti vjerojatno poslužiti drugim lokalnim i regionalnim jedinicama, ali i kulturnim ustanovama. S obzirom da su trenutno u RH u provedbi projekti na kulturnim dobrima vrijedni 770 milijuna kuna, također financirani iz europskih fondova, a čini se da će ih u sljedećem desetljeću biti još i više, pred istim izazovima naći će se cjelokupna hrvatska kulturna scena. Pođe li nam za rukom svrsishodno odgovoriti na njih, Hrvatska ima povijesnu priliku snažnije valorizirati svoj kulturni identitet u europskom kontekstu.

 * * * * * * * * *

Povijest šibenskih tvrđava

Tvrđavu sv. Nikole 2017. zaštitio je i UNESCO / Sky Action / TZ grada Šibenika

Gotovo je sigurno da se povijesni trenutak sastavljanja povelje kralja Petra Krešimira, u kojoj je na Božić 1066. prvi put spomenut Šibenik, dogodio na Tvrđavi sv. Mihovila. Nekoliko puta rušena i obnavljana u idućim stoljećima, tvrđava je u srednjem vijeku služila kao glavna obrambena točka politički i gospodarski sve važnije dalmatinske komune. Kilometar su i pol dugi bedemi, okružujući grad, vodili od tvrđave do mora. Ime tvrđave bilježi se od 1359, a dijeli ga s crkvom sv. Mihovila, za koju pouzdano znamo da se nalazila unutar zidova tvrđave. Prvi spomen crkve vjerojatno je iz kasnog 12.  st. Povijesni izvori kontinuirano je nazivaju „najstarijom crkvom u gradu“, što bi trebalo značiti da potječe iz razdoblja prije prvoga spomena Šibenika, možda čak iz najranijih vremena formiranja hrvatske države. Sv. Mihovil od početka je razvoja grada bio smatran svecem zaštitnikom. Tvrđava je ponovno obnavljana nakon dolaska Šibenika pod upravu Venecije, pa tako većina današnjih struktura potječe iz 15. i 16. st., o čemu svjedoče grbovi mletačkih knezova i kaštelana ugrađeni prilikom gradnje ili obnove određenih elemenata. No s razvojem novih metoda ratovanja i artiljerije tvrđava postaje zastarjela utvrda te je mletački knezovi i građani nazivaju stari kaštel. Njezin položaj više nije dominantan, jer je lako mogla biti ugrožena topovskom paljbom s okolnih brda.

Zbog toga je početkom Kandijskoga rata, neposredno uoči osmanskog napada 1646, osmišljen i izveden novi obrambeni sustav grada, s tvrđavom sv. Ivana kao glavnom točkom na obližnjem 120 metara visoku brdu. Dvjestotinjak metara jugoistočno od te tvrđave zapovjednik obrane Šibenika barun Von Degenfeld u posljednji trenutak odlučuje utvrditi bočni položaj na hrptu istog brežuljka, koji je prema njemu prozvan ridotto di Barone (barunov redut, zaklon). Nova utvrđenja uspješno odolijevaju opsadama 1646. i 1647. U drugoj Šibenik je napala najveća osvajačka vojska koja je još od rimskog doba ušla u Dalmaciju. U sljedećem desetljeću barunova improvizirana utvrda ojačana je, proširena i podignuta na status tvrđave.

Morski pristup Šibeniku, koji vodi kroz uski Kanal sv. Ante, definitivno je zaštićen gradnjom Tvrđave sv. Nikole između 1540. i 1543. godine. To remek-djelo renesansne obrambene arhitekture ima nekoliko jedinstvenih elemenata koji pripadaju među najranije takve primjere u fortifikacijskom graditeljstvu uopće. Tvrđava sv. Nikole, kojom danas upravlja javna ustanova Priroda Šibensko-kninske županije, 2017. upisana je u UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine kroz međunarodnu kandidaturu Obrambeni sustavi Republike Venecije između 16. i 17. stoljeća.

* * * * *