Simulacija realnija od stvarnosti

Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, u kustoskom konceptu samostalne kustosice Branke Benčić i autora stalnoga postava Muzeja suvremene umjetnosti Tihomira Milovca umjetničkoj publici predstavlja izložbeni program REZ / CUT – primjeri kolaža u umjetničkim praksama srednje i istočne Europe od avangarde do danas. Izložba okuplja umjetničku građu predvodnika i istaknutih autora nacionalnog i srednjoistočnog europskog modernizma i postmodernizma, ostvarenu u mediju kolaža – umjetničkog koncepta zasnovana na „semantičkom premještaju predmeta, elemenata predmeta, postojećih ideoloških, religioznih i teorijskih poruka“, koji pokazuje „najraznovrsnije prekide, a time i složenu višeznačnost [te] necjelovitost“ postmoderne umjetnosti i kulture. Utoliko, koncept izložbe, podijeljen u jedanaest temata, prezentirajući različite forme kolaža od radova na papiru, fotokolaža, asamblaža, cut-outa, animacije i filma, istražuje diskurzivnu prirodu kolaža kao simulakruma konteksta unutar kojeg nastaje, istovremeno ukazujući na „višeznačne i višedjelujuće efekte umjetničkog djela“ medijske i masovne kulture, a s ciljem otvaranja prostora za novim razumijevanjem i re-kontekstualizacijom prezentiranih eksperimentalnih, konceptualno-kritičkih praksi.

Iz postava izložbe / Snimila Katarina Podobnik

Kao što navodi Miško Šuvaković, u likovnim se umjetnostima kolaž može smatrati slikarskim žanrom. Kao nasljeđe avangardne umjetnosti, primjenjivao se u futurizmu, kubofuturizmu, konstruktivizmu, zenitizmu, nadrealizmu, Fluxusu, neodadi, hepeningu, pop-artu i vizualnoj poeziji. Postmodernistički kolaž „uvodi neumjetničke materijale u umjetnički sustav“ i temelji se na shvaćanju da su „različiti konteksti umjetnosti (…) otvoreni i dostupni intertekstualnoj i interslikovnoj razmjeni“ – umjetnik ne stvara ništa novo, on premješta informacije iz konteksta u kontekst, „iz svijeta u umjetnost i iz umjetnosti u svijet“, a priroda je kolaža uvijek dana kroz diskontinuitet i heterogenost. Navodeći citat Elze Adamowicz istaknut na uvodnom panelu izložbe, „kao subverzivni čin, [kolaž] je instrument prerade već postojećih poruka, a kao kreativni čin, on uključuje transformaciju tih poruka“.

Jedanaest izložbenih cjelina

Izložbom se kolaž problematizira kao semantičko sredstvo, svojevrsni znak koji upućuje na čovjekov osobni, ali i zajednički, društveni identitet. On je simulacija realnija od stvarnosti, izražava socijalni, kulturni, gospodarski i ideološki odnos čovječanstva prema duhu epohe, istodobno otkrivajući skrivene društvene relacije prisutne u realnome i hiperrealnom svijetu.

REZ / CUT objedinjuje nacionalni i srednjo- i istočnoeuropski kolaž, tematski podijeljen u jedanaest izložbenih cjelina: Pafama, Izvađeni iz gomile / Removed from the Crowd, Crveno / Red, Hibridi / Hybrids, Destroyed Music, Arhitektura / Arhitecture, Pasji život / Dog’s Life, Pjesma na markiranoj površini / The Poem on the Branded Surface, Medijske igre / Media Game, The Past is Another Country te Slika diskontinuiteta / The Image of Discontinuity. Temati nisu koncipirani kronološki, već u susretu s njima promatrač sagledava umjetničku građu kao diskurzivnu cjelinu, koja u različitim vremenima povlači i različita značenja, prezentirajući cjelovit pogled na misaone eksperimente modernog i postmodernog čovjeka. Unatoč činjenici da je prilično velik broj građe prezentiran unutar relativno malog prostora muzeja, umjetnički je postav izložbe čitljiv i jasan, uvodni paneli sažimaju dostatnu količinu informacija i čine izložbu razumljivom i umjetnički needuciranoj publici, struktura je tematska, stil evokativan, a tehnika statična, uz prezentaciju nekolicine automatskih dinamičnih izložaka (video loopova), čime se donekle ostvaruje i interaktivni karakter izložbe.

Cjelina Pafama, nazvana prema istoimenoj „prvoj apstraktnoj slici“ nacionalnog slikarstva iz 1922, djelu zenitista Joa Kleka, odnosno najistaknutijega hrvatskog nadrealista Josipa Seissela, svjedoči o snažnu utjecaju kolažnog slikarstva na povijesne i neoavangardne težnje srednjoeuropskog slikarstva, okupivši pretežito konstruktivističke, suprematističke i minimalističke kolažne koncepte predvodnika nacionalnog i srednjo- i istočnoeuropskog modernizma i postmodernizma, između ostalih Josipa Seissela, Antuna Motike, Aleksandra Srneca, Ivana Picelja, Josipa Vanište, Ivana Kožarića, Edite Schubert i Jure Labaša. Slika diskontinuiteta / The Image of Discontinuity okuplja radove kolaža povijesnih avangardi nastalih 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća, kada kolaž postaje dominantnim medijem umjetničkog izražavanja, a u funkciji transformacije realnosti i prikaza heterogenosti, strukturalne promjenjivosti i diskontinuiteta suvremenoga života, među ostalima, djela Miche Schöna, Marka Ristića, Čedomira Plavišića i Ivane Tomljenović Meller. Izvađeni iz gomile / Removed from the Crowd, nazvana prema istoimenom djelu Mladena Stilinovića iz 1976, cjelina je koja povezuje povijesna i suvremena htijenja eks-centrika i njegova opetovanog samo-isključenja „iz gomile“ kao komentara emancipiranog, ali nezadovoljnog i politički ugnjetavanog čovjeka, što je posebice vidljivo na spomenutom djelu Stilinovića, gdje umjetnik na fotografiji Trga bana Josipa Jelačića, snimljenoj iz ptičje perspektive, izrezuje nasumične prolaznike i ostavlja snažan populistički komentar „društvu spektakla“. Politički i ideološki obojena cjelina Crveno / Red, nazvana prema radu Vere Fischer iz 1975, okuplja kolažne koncepte aktivističkih umjetničkih tendencija, nasljeđa revolucionarne ’68. i njezinih afirmativnih umjetničkih komentara, između ostalih djela Mladena Stilinovića, Tomislava Gotovca, Juliusa Kollera, Dušana Mandića (IRWINA) i Milana Knižaka. Dok Hibridi / Hybrids izlažu pretežito nadrealističke koncepte kao „subverzivne fantazije“ i „modele spajanja nespojivog“, poput Seisselove serije Bez naslova iz 1979, Destroyed Music okuplja kolažne i asamblažne koncepte Milana Knižaka, Katalin Ladik, Damira Očka i Bogdanke Poznanović, kao nasljeđe Fluxusa, neoavangardnog pokreta s početka 60-ih godina prošlog stoljeća. Njihova su umjetnička htijenja okarakterizirana odvažnim raskidanjem s tradicijom, intermedijalnošću, naglašenom glazbenom eksperimentalnošću te ljevičarskom revolucionarnom vizijom „da kroz umjetnost i promjenu pojedinca treba promijeniti [i] društvo“. Arhitektura / Architecture, prezentira kolažne konstrukcije / dekonstrukcije kao „prikaz prijevoda prostora u znak“, okupivši povijesna i retrogradna rješenja „izjednačavanja visoke i primijenjene umjetnosti“, ujedno prezentirajući radove egzatovca, Aleksandra Srneca, Ivana Picelja, Vjenceslava Richtera i Zvonimira Radića kao i recentna djela suvremenih autora Davida Maljkovića, Marka Tadića i Jasmine Cibic. Pasji život / Dog’s Life cjelina je nazvana prema seriji kolaža Vere Fischer (1968–1972), koje se umjetnički interes usmjerava istraživanju svakodnevice, korištenjem slika iz tiska tj. novina, čime se ponovno otvara pitanje uloge i utjecaja masovnih medija i pop-kulture na pojedinca i društvo. Pjesma na markiranoj površini / The Poem on a Branded Surface, dobivši naziv po istoimenom djelu Vlade Marteka iz 1978, okupila je djela „vizualne poezije“ – Attile Csernika, Damira Očka, Karela Adamusa, usredotočena na „međužanrovske aspekte kolaža“, koja komuniciraju spajanjem slike i riječi, vizualnog i tipografskog, podsjetivši na letrističke tendencije, koje naglašavaju „materijalne osnove pjesničkog zapisa“.

Komentari razlomljene stvarnosti

Naposljetku, dok Medijske igre / Media Game, okupljaju radove Ivana Ladislava Galete, Gorana Trbuljaka, Slavka Matkovića, Romana Uranjeka (IRWIN), Nade Orel i Dalibora Barića kao djela „medijskog eksperimenta“, prilikom čega se na „medij“ gleda kao na svaki komunikacijski alat upotrebljavan u eksperimentalnim umjetničkim praksama (fotografija, televizija, film, video i animacija), The Past is Another Country, dobivši naslov po recentnom djelu Vlatke Horvat iz 2016, cjelina je koja okuplja pretežito kolažne koncepte suvremenih autora – Marka Tadića, Romana Uranjeka, Vlada Nancea, Gorana Jureše – kao postmodernističke komentare razlomljene stvarnosti čija je tendencija re-interpretacija i re-kontekstualizacija poslijeratne srednjoistočne Europe kao projekcije „promašenog ili ispunjenog potencijala“, odnosno projekcije moguće „perspektive budućnosti“ i odbacivanja modernističkog projekta „optimalne budućnosti“.

„Utemeljen na ekscesu i sačinjen od nepovratnih fragmenata“, kolaž postaje znakom kojim se „zastupa, prikazuje i označava biće“, situacija ili događaj, on biva sredstvom indeksiranja i istraživanja konteksta unutar kojih umjetnička djela, kao takva, bivaju tumačena, postaje „kopijom bez originala“ – hiperrealnošću kojom se prikazuje dominantni osjećaj realiteta, ali koji se ne odnosi ni na što drugo negoli na sama sebe. Prezentirajući umjetnički opus modernističkog i postmodernističkog hrvatskog nacionalnog i srednjo- i istočnoeuropskog kolaža, izložba REZ / CUT komunicira materijalima iz svakodnevice, popularne kulture i medijske realnosti, upućujući na višeznačnu složenost kolaža kao semiološkog simptoma istraživane kulture, ujedno zauzimajući stajalište da „značenje umjetnosti nije dano samo po sebi, nije ontološko tek po predmetu“, već nastaje u „kulturi i svijetu koji služe kao ‘mehanizam’ proizvodnje vrijednosti, značenja i smisla“. U tom vidu, kolaž je prezentiran kao diskurs koji smješta „značenje u vremensko-prostornu situaciju“, kao vizualni metajezik kojim jedan svijet umjetnosti „izražava, iskazuje, opisuje, objašnjava i interpretira svoje stajalište i ideologiju u odnosu na umjetnost, povijest umjetnosti, kulturu i društvo“. Utoliko, prezentirajući zaista bogatu, raznovrsnu i sistematski sređenu umjetničku građu nacionalnog i srednjoeuropskog kolaža 20. i 21. stoljeća, REZ / CUT jest izložba koja konceptualno, kritički i anticipativno rekontekstualizira povijesne i suvremene umjetničke tendencije, koja u promatraču pobuđuje ono skriveno i nesvjesno i na taj način upućuje na izazove i strahove s kojima se pojedinac, ali i društvo u cjelini, oduvijek susreću u svakodnevnom životu.