Savski vrbici

SAVSKI VRBICI

Povodanj je prošao

izduženi listovi mlade vrbe

sporo se podižu

Grmovi odrastaju na vlazi

ipak očekuju sunce

koje kasno izlazi

jer su ovi savski vrbici

na zalaznoj putanji

U vrbik ulazi čovjek

traži vrbov prut

kako bi njime nekoga išibao:

trebao bi vodu koja se izlila

sunce koje ne dolazi

blato koje se miješa s lišćem

kao boje na slikarevoj paleti

Napušta vrbolik svijet

ne želi ikoga kazniti

na čizmama mu tek ostaje opomena

da ne mora nikoga boljeti

 

KAMENI STUPAC

Imitacija kamenog stupca

na pisaćem stolu

U naravi uz takav stupić

vežu se brodovi

Vlasnik suvenira rodne obale

na njega plete i raspleće

užad svoga životopisa

Postament je od mjedi

marom evokacija lašti se

rupičast za držanje olovaka

One žele opisati brodove

koji ne dolaze

koji se ne zadržavaju na tome stolu

Odašilje upomoć svjetionicima znanja

nadahnuća i vještine

brodovi papirnato bijeli

ne pristaju, crtovlje ostaje prazno

Sjajni metal postolja

blješti u mraku sobe

munje nad morem

KEKS S MASLACEM
(Petit beurre)

Suh i malo se mrvi

no kremasto oživljava sjećanja

U njemu još ima

majčinog davnog mlijeka

šećera iz didova grožđa

masti palmi s očeve obale

soli iz ninske solane

Njegov pravokutni oblik

pčele su izbole

pa su po njemu

zvjezdice iznad trogirskog zaljeva

u kojem su pristajali francuski brodovi

Da bi bio prhak

da između čestica ima zraka

potrebno umiješati malo ptičjeg leta

Dugo traje taj mali keks

treba ga i dalje brižno čuvati

na suhom, hladnom i nezaboravnom

mjestu, gradu s burom

SKIJE U DRVARNICI

Otključam lokot sjećanja

upalim svjetlo davnih dana

zagledam se u prastare skije

stoje vertikalno, uspravno

zabijene u snijegu za odmora

Promatram svoje mjedene pehare

plakate s mojim imenom

osušene lovorove vijence

da se sebeljubiv susretnem

Udarim čelom u dasku izvijenih brkova

kao nekada u drvo života

dodirnem kožnate vezove

okove isprazne hrabrosti

Što sam želio jureći

niz bijeli brijeg?

Saditi voćke

za koje tada nije vrijeme

tražiti utabane staze

koje samo usporavaju brzinu

ili skijama ispisati svoje ime

na nedirnutoj glazuri livade

Zar ne bi bilo nezaboravnije

da se u drvarnici nalazi osušeno voće

bijele ukiseljene lukovice

i dimljeni fini, ukusni jezik

ZRCALO NOĆU

Ugašeno svjetlo, spuštene rolete

zrcalo mu visi iznad glave

osjeća ga na ramenima teškim

kao svoj crni kaput

kakvo je ogledalo s naličja

Tama ga čini bez moći

ne nameće mu njegovo lice

ni tuđinska okrenuta leđa

ni pisaći stol s kojeg doziva

Zrcalo je noću mrtvo

nemuštije od mrtvoga mora

Odavno je na ovome zidu

majstorski saliveno ne vide se valovi

beživotna zrcalna utiha

Dugo je još do zore

svjetiljka daleko od neodlučne ruke

Je li na njemu da oživi odraze

ili neka čeka jutro

da samo pritisne prekidač

GROBLJE NA OTOKU

Groblje uz crkvu, uz more

u dubini tri-četiri prezimena

razgovaraju o zvoniku

Hotelski gosti s terase

gledaju preko grobnica

prema pučini, beskraju

kao da ih doma ne čeka

gluha raka

Ali ne tako pitoma

ni tako hranjiva

U okolini su

masline, ribe, smokve

kamenolom čiji kamen

se može sam pomaknuti

da uskrsne Dalmacija

PROMETNO ZRCALO

U prometno zrcalo

ulaze automobili, motori, grane

nerodne smokve i oboljelog kestena

Treba se uključiti

ne može procijeniti stvarnu udaljenost

netko će mu prigovoriti

kako je neoprezan

kako je nevješt

da nije bilo njegovo vrijeme

da ugrožava sebe i druge

kako se trebao zadržati

u sporednoj ulici

U zrcalu se odražava naopako

osim slova s kola hitne pomoći

i on hoće pisati suprotan tekst

a da se čita uspravno

da se mnogostruko razumije

makar trubio poput sirene

iz sporedne ulice

BALERINE

Koliko balerina može plesati

na vrhu igle?

Njihove čedne suknjice

su veliki kišobrani

ispod kojih stane

mnogo bezazlenosti

Balerine rijetko pokisnu

njihove su dvorane nepropusne

za oblake nestrpljivosti

ne padaju poplavne kiše

samo poneka suza

Vrhovi prstiju balerina

su planinski snježni prijevoji

a zavoji oko gležnjeva

vidanje bolova davanja

Njihovo je lebdjenje

čvrsti dio papučica

otpora prema gravitaciji

Koliko se koreografija može osmisliti

na vrhu igle?

U KAVANI

U kavanu ulazi Tin, AB

i sva slova

do kraja hrvatske abecede

razigrano poskakuju

kao u bubnju lota

u bubnjićima gostiju

odzvanja mnogi stih

Rukavi košulja prekratki

zapešća gola i smrznuta

grla i pluća stisnuta

iz kojih viče Bog noći

zazivi u notturnima

 

Brač, Imotski

Drinovci, Vinkovci

najveće raskrižje vlakova

potresi u kupeima poezije

 

STIJENA

Stijena uz obalu oštro stoji

valovi se rasprše o nju

barke se razbiju o nju

plivači se rane o nju

Pohode je slikari

hoće je zarobiti u okvir

dosjete se glazbenici

da im daruje svoju jeku

pjesnici je žele

pretvoriti u živo biće

Ona grohotom primorske grote

uzvrati: ja sam samo stijena

i nemojte se nadati

da sam kratkovjeka i skromna

svjesna sam svoje slanosti

da sam sol ovih ljudi

da sam zrno ovog krajolika

I ZIDOVI IMAJU UŠI

Kućni ljubimci spremaju urotu

pas laje i laje i reži

grebe po zidu

Slikani konj na zidu

rže i zbacuje jahača

udara kopitom o parket

Papiga urla i ponavlja

ljudski obojenim glasom

pazite što govorite

Mlijeko kipi na štednjaku

snijeg se pretvara

u bježećeg zeca

Muškarac kašlje i kašlje

hropće od cigareta

plućna se maramica razdire

Žena vrišti, mijauče

pas laje, mlijeko cvrči

na čvoru crne ploče

Čovjek isprekidano zavapi

i zidovi imaju uši

TEGLENIK

Uz riječnu obalu

privezan oronuli teglenik

brod bez motora

Čini se nepokretnim

on ne miruje

a ne miče ga vodena struja

nego njegovi nekadašnji tereti:

zrelo grožđe čije se vino još pije

žarki suncokreti čije se ulje još zlati

aluminij od čega se izrađuju avioni

pa ga zvučno turbinama prelijeću

veliki limovi za brodove s propelerima

drveni pragovi za tračnice

na kojima vlakovi trube

kao njegov bezdimni dimnjak

jer nikada nije imao stroj

al je u prsima imao

ono srcoliko što također ritmično kuca

Teglenik je bio ovisan o tegljaču

sada plovi samostalno

uz izgrađenu šetnicu

sa šeširima vremešnih šetača