Pustolov na biciklu

Podatak da je stotinu deset godina nakon rođenja Franje Fuisa, ali i točno sedamdeset i pet godina nakon njegove smrti i objavljivanja romana Sin Orkana, zagrebački nakladnik Art 9 objavio prvo cjelovito izdanje toga književnoga djela, sasvim je dovoljan povod kratkoga propitivanja života i stvaralaštva istaknutoga hrvatskog kulturnog djelatnika. Rođen u Virovitici 1908, Franjo Fuis već se zarana odlikovao nemirnim i pustolovnim duhom, pa se već s trinaest godina priključio putujućem cirkusu i u sljedeće četiri godine proputovao dio jugoistočne Europe. Po povratku kratko je boravio u Zagrebu da bi se potom prijavio u dočasničku mornaričko-pilotsku školu u Boki kotorskoj. Tamo je naučio pilotiranje, radiotelegrafiju i meteorologiju, a počeo se baviti i pisanjem.

U početku pisao je i objavljivao pjesme, a njegova je prva tiskana priča Ubogi Vanja. Godine 1934. Fuis se zaposlio kao novinar zagrebačkog lista Novosti. Započeo je niz tekstova pod naslovom Na strmini bijede, reportaže o ljudima na marginama društva, pogođenim gospodarskom krizom 1929. I sam odjeven poput njih, družio se s njima, uranjao u njihovu egzistencijalnu bijedu, a oblikujući skupljene podatke u reportaže služio se pseudonimom Fra-Ma-Fu i zadržao ga do smrti.

Franjo Fuis objavljivao je pod pseudonimom Fra-Ma-Fu

Tekstovi pod naslovom Podzemni Zagreb i druge reportaže (1934–1941) s pogovorom Vlade Majera otisnuti su u knjizi 2003. u izdanju koprivničke Alineje. U njima percipiramo preciznu sliku života nezaposlenih radnika, beskućnika, siromaha, skitnica, pastira, kočijaša i raznih drugih marginalaca potresenih krizama između dvaju svjetskih ratova. Dakako, razvidna je socijalna potka Fuisovih reportaža. Kritika je upućena elitnim, napose građanskim dijelovima društva, koji za siromašne ne haju, a sami žive u blagodati i raskoši.

Novinarsko bicikliranje po Hrvatskoj

Piše Fuis i reportaže o manje poznatim zanimljivostima, hrvatskim kulturno-povijesnim i prirodnim znamenitostima, a potpisniku se ovih redaka posebno poticajnim čini Fuisovo bavljenje sudbinama domaćih istraživača, braće Mirka i Steve Seljana te Dragutina Lermana. Obrada dokumentacije o smrti starijega Seljana postala je tako temelj posljednjega strip-scenarija Fra-Ma-Fua pod naslovom Grob u prašumi (1943) sa sjajnim crtačkim udjelom Andrije Maurovića, ali i ostvarenja koje je scenaristički morao dovršiti Marcel Čukli, jer je Fuis pri pokušaju odlaska u partizane smrtno stradao u padu maloga zrakoplova što ga je otuđio s borongajskog uzletišta.

Podjednako je bitno i izdanje virovitičkoga Ogranka Matice hrvatske Putopisne reportaže: biciklom kroz Hrvatsko zagorje, Prigorje, Podravinu i Slavoniju (2011) s pogovorom Ivana Zelenbrza. Izdanje je to koje okuplja putopisne tekstove, ali pritom ne zazire od bilježenja tegobnih života stanovnika. Kako je uz tekstove prilagao i fotografije koje je sam snimao i razvijao, neupitna je njihova dokumentarna vrijednost. I Podzemni Zagreb i Putopisne reportaže možemo smatrati također izvrsnim povijesnim izvorima svakodnevnoga života ljudi između dvaju svjetskih ratova. Podzemni Zagreb tako neodoljivo priziva u svijest fotografije Toše Dapca ili pjesme Gustava Krkleca, dok bicikliranje po Hrvatskoj podsjeća na dokumentarne filmove Škole narodnoga zdravlja kakve su snimali Drago Chloupek i Aleksandar Gerasimov. Uokvirimo li te reportaže i putopise kronološki i stilski različitim Fuisovim djelima kao što su zbirka romantičnih pjesama Tajna svjetionika sv. Luke iz ranog razdoblja ili neku vrstu knjige snimanja i scenarija za dugometražni igrani film Zakon rieke iz završnoga, jasno je koliki je raspon stvaralaštva Franje Fuisa.

Izd. Art 9, Zagreb, 2018.

Fuis je, dakle, režirao filmove i sam za njih pisao scenarije. Zakon rieke, radnjom smješten u područje Lonjskog polja, njegov je filmski opus magnum, a Fra-Ma-Fu možda je i najbolji hrvatski strip-scenarist u razdoblju od 1936. do 1943. godine. Zabilježeno je čak petnaest njegovih scenarija, uglavnom uz crtačku nadgradnju domaćega strip-velikana Andrije Maurovića. Nakon početne suradnje Kugina kuća iz 1936/37. Fuis i Maurović su u stripovima Gospodar zlatnih bregova i Misterij zelenih močvara 1937. stvorili najmarkantniji lik toga razdoblja, Old Mickeyja ili Starog Mačka, lik koji je iste godine postao i junakom stripa Posljednja pustolovina Starog Mačka, objavljena u pet zasebnih svezaka. I taj sjaj­ni vestern, baš kao i većina ostalih stripova nastalih u suradnji Fuisa i Maurovića, izvrsnošću ne zaostaju za najboljim američkim stripovima toga doba, a mnoge od njih psihološkom utemeljenošću scenarija te izvanrednim grafizmom i režijom crteža i nadmašuju.

Već iduće godine Fuis se upustio i u nakladništvo. Tjednik Mickey Strip, uz niz kvalitetnih djela, i ne samo s područja stripa, ipak nije mogao pozitivno poslovati pa se godinu poslije spojio s tjednikom Oko. Tamo objavljene stripove smještamo u riznicu hrvatske devete umjetnosti, a dva romana u nastavcima dostupna u Mickey Stripu: Velika glad u plemenu Gula-Gula i Brod bez kompasa (oba 1938) nedvojbeno pripadaju u bogato nasljeđe pustolovnoga žanra. Uz podatak da su oba dvije godine poslije adaptirana u strip, opet u suradnji s Maurovićem, valja navesti da se uvrštavaju u dvije zasebne kategorije pustolovnoga. Velika glad u plemenu Gula-Gula tematizira egzistenciju domorodačkoga stanovništva u egzotičnim krajevima, dok je Brod bez kompasa pomorskoga predznaka, ali se preklapa i s trilerom misterije. Kako se za predano objavljivanje Fuisova rada u stripu i književnosti pobrinuo nakladnik Art 9, sva su navedena djela u posljednjih nekoliko godina dostupna u integralnim izdanjima pa se zainteresirani čitatelj može uvjeriti u njihove osobitosti i kvalitetu.

Punokrvan pustolovni roman

Posljednji roman Franje Fuisa prvotno je objavljivan 1943. na stranicama periodičnoga časopisa Zabavnik, koji su uređivala braća Neugebauer, Walter i Norbert. Svaki je nastavak sadržavao sedam ili osam kartica teksta i bio je obogaćen Maurovićevim ilustracijama. Već letimičan pogled na njegovu građu potvrđuje da Sin Orkana izmiče bilo kakvoj ideologizaciji ratnoga vihora Nezavisne Države Hrvatske pa u njemu ne uočavamo ni referiranje spram ustaške vlasti kao ni referiranje spram partizanskoga antifašizma. Dapače, to je djelo punokrvni predstavnik pustolovnoga žanra, roman koji čvrsto slijedi tradiciju pustolovnoga u književnosti i prati nasljeđe autora kakvi su primjerice Jack London, Robert Louis Steph­enson ili Joseph Conrad, uz blagi oslonac o Hermanna Melvillea.

Pomorska je to pripovijest koja započinje na Jadranu, ali kreće sve do Pacifika i apostrofira bogat zaplet ispunjen strelovitim događajima i osebujnim, često i ekstravagantnim likovima. Fokalizacija lika koji je po svemu sudeći poput Fuisova alter ega ujedno je katalizator čitateljeva uranjanja u građu o kapetanu Grbi, čija odvažnost u pronalasku prijatelja izgubljena u pomorskoj nezgodi na Tihom oceanu postaje okosnicom fabule i uključuje malu skupinu putnika, sukobe, ali i akulturacijske procese s domorodačkim stanovništvom – pomalo arhetipski plemenski podijeljena na divljake i plemenite divljake te višeznačan rasplet i dojmljiv svršetak.

Zbog dostupnosti u periodičnom tisku Fuisov je način pripovijedanja lapidaran, svrhovito jezgrovit i bez redundantnosti. Nije trivijalan, ne tone u iskaz sličan šundu i vrlo je evokativan i slikovit. Oslanjajući se o žanrovske uzore nije ostao njihovim epigonom, već je iznašao vlastiti pustolovni prosede, prepoznatljiv i čitljiv stil – koji možda nije vrhunski, ali je itekako privlačan čitateljstvu različitih naraštaja. Iako nema dvojbe da je Sina Orkana prekrilo nešto plemenite patine, u okvirima žanra riječ je o i danas relevantnu djelu, romanu koji je ostao zanemaren i u okviru pustolovnoga žanra, baš kao i u ukupnosti hrvatske književnosti druge četvrtine 20. stoljeća. No ne treba zaboraviti ni sjajne Maurovićeve ilustracije, vrstan pokazatelj da se taj crtač bez poteškoća i s visokim kvalitativnim dosezima snalazio u svakom slikovnom mediju, stripu, slikarstvu ili ilustraciji. Bogatstvo njegova poteza, preciznost karakterizacije, dinamika prizora i ugođaj često su upotpunjeni i uporabom rastera u gradaciji crno-bijele slike.

Uz tekstove nakladnika Veljka Krulčića o Fuisu i Mauroviću, prvo cjelovito izdanje davno zaboravljena romana Sin Orkana dosljedna je revalorizacija statusa i djela Franje Fuisa, koji je bio svojevrsni homo universalis svoga doba, te poticaj za dalje uranjanje u njegovu ostavštinu.