Carlo Goldoni – Predrag Lucić, Barufe, red. Vito Taufer, 42. Dani satire Fadila Hadžića, 18. lipnja
„Prvo su postojale Goldonijeve Ribarske svađe... Ali tada je Predrag Lucić te iste Ribarske svađe smjestio u splitsku Varoš. Taj punokrvni splitski tekst u velikoj je koprodukciji Gledališča Koper, Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica i Stalnog gledališča Trst, postao priča iz Europske unije, priča o Mediteranu čiji temperament, glasnost, jezičavost i dirljivost ne može promijeniti ni žilet žica. Tako je nastala predstava Barufe u kojoj zadivljuje način na koji se jezičnim bravurama uz obilje životopisnih psovki isprepleću hrvatski, istrijanski, slovenski i talijanski, u kojoj se trača, ljubi, svađa i udara, sve to na entoj potenciji temperamenta kakav samo more stvara. Glumci od prve scene doslovno daju i više od maksimuma, njihovi su udarci pravi, padovi evidentno bolni, emocije pune...“, navodi se u obrazloženju ocjenjivačkoga suda (Goran Grgić, Ana Prolić, Bojana Radović) ovogodišnjih, 42. po redu Dana satire Fadila Hadžića, koji su trajali od 5. do 21. lipnja u Zagrebu u organizaciji Satiričkoga kazališta Kerempuh. Velika nagrada Večernjega lista za najbolju predstavu u cjelini dodijeljena je, dakle, predstavi Barufe izvedenoj 18. lipnja na pozornici Zagrebačkoga kazališta mladih, na kojoj je, okružujući glumce kao u boksačkom ringu, bila i publika.
Uigranu glumačku ekipu publika je okružila kao u boksačkom ringu¸/ Snimio Peter Uhan
Goldonijeva komedija mentaliteta i karaktera Le baruffe chiozzotte iz daleke 1762, koja prikazuje događanja premrežena ljubavima i tračevima unutar dinamične i šarolike skupine ribara, mornara i žena kojima je jedina tema za razgovor ulica i gruba a siromašna svakodnevica, jedna je od najčešće na hrvatski adaptiranih i izvođenih drama talijanskoga komediografa koji na svjetskoj kazališnoj mizansceni ukida ponekad gotovo robotske scenarije komedije dell’ arte i posvećuje se izgradnji karaktera, tipova i situacija utemeljenoj na jezicima, govorima i idiomima. Uz čakavskoga Goldonija Borisa Dvornika i Ivice Vidovića ne smijemo zaboraviti ni dubrovačke i gavelijanske Ćozotske svađe, inscenacije Miše Račića i Joška Juvančića u dubrovačkom portu i na Mrtvom zvonu te na pozornici kazališta u Frankopanskoj, a posebno uloge Izeta Hajdarhodžića i Predraga Pređa Vušovića. Legendaran status dobila je predstava u režiji Giorgia Strehlera u milanskom Piccolo teatru.
Pulska su, koparska i novogorička premijera bile u lipnju 2017, a uspješan pohod Barufa u izvrsnoj adaptaciji Ribarskih svađa danas nažalost pokojnoga Predraga Lucića na raznim gostovanjima realiziran je i zahvaljujući multilingvalnosti (uz navedene jezike čuju se i mađarski i njemački), a i prevoditelji Daniel D. Malalan, Petra Blašković, Patricija Jurinčič, Nataša Ralijan dočarali su multietičnost nekadašnjega austro-ugarskoga prostora, uz angažiran i motiviran glumački ansambl koji konkretizira intimne barufe i prepiranja oko Savudrijske vale i Piranskoga zaljeva. Metafora današnje Europske Unije iz rakursa multietičnoga i multikulturnoga svijeta, Mletačke lagune i Istre u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije naglašena je u predstavi redatelja Vite Taufera usporedbom s današnjom svakodnevicom i na dnevnoj, ironično-satiričnoj razini. Venecijanski dijalekt u Goldonija u Barufama je zamijenjen govorima hrvatske i slovenske Istre, dijalektalnim bogatstvom Istre, Krasa i Trsta.
Premda je predstava u ambijentalnim prostorima u Kopru, Puli i Novoj Gorici bila usporedivija s Chioggiom u vrijeme dok je mladi Goldoni bio pomoćnik sudskoga kancelara, i zagrebačka je publika mogla osjetiti čari pučkoga teatra uronjena u hobotnicu globalizacijskih mora, s okretom prema organiziranim vjenčanjima i svađama različitih (i političkih) klanova i skupina ljudi.
Uigranu i zaigranu glumačku ekipu čine Gojmir Lešnjak Gojc (Šjor Tone Sardon), Marjuta Slamič (Šjora Paškua Padela), Maša Grošelj / Patricija Jurunčić Finžgar (Lucijeta Čakolona), Rok Matek (Pepi Lepi), a u drugoj ribarskoj obitelji Iztok Mlakar (Serđo Ciceron), Petra Blaškovič / Nataša Tič Ralijan (Libera Kokotuša), Patricia Jurinčič / Elena Brumini (Urša Torokuša), Nika Ivančić (Keka Peka) te Kristijan Guček (Đovanin Temperin), Andrej Zalesjak (Vicko Lazanja / Karabinjer 1), Luka Cimprič (Šime Cavat Šimija), Igor Štomulak (Dr. Izidoro Luštrišimo), Gorazd Žilavec (Komendator Špija / Karabinjer 2). Mediteranske svađe konkretiziraju i scenografija Vanca Kumara i izvrsni kostimi Barbare Stupica. Oblikovanje atmosferskoga svjetla potpisuje Jaka Varmuž, a pogođene glazbe Damir Halilović Hal. Dobro tempiranoj Tauferovoj režiji ipak je promaknuo predug početak predstave.
„U barufama Goldonijevih ribara, njihovih obitelji i batelanata pred podozrivim očima pomoćnika kancelara i izvjestitelja Kriminala prepoznali smo u prvom redu barufe ovog svađalačkog vremena. U Goldonijevoj ljudskoj a ne božanskoj komediji pronašli smo komički ključ za iščitavanje teško popravljivih ljudskih naravi i još kompliciranijih društvenih odnosa gdje gotovo da i nema sklada izuzev – svađalačke harmonije“ – zapisao je Predrag Lucić.
Klikni za povratak