Vijenac 635

Kazalište

Carlo Goldoni – Predrag Lucić, Barufe, red. Vito Taufer, 42. Dani satire Fadila Hadžića, 18. lipnja

Nagrađene satirične Barufe

Mira Muhoberac

„Prvo su postojale Goldonijeve Ribarske svađe... Ali tada je Predrag Lucić te iste Ribarske svađe smjestio u splitsku Varoš. Taj punokrvni splitski tekst u velikoj je koprodukciji Gledališča Koper, Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, Slovenskog narodnog gledališča Nova Gorica i Stalnog gledališča Trst, postao priča iz Europske unije, priča o Mediteranu čiji temperament, glasnost, jezičavost i dirljivost ne može promijeniti ni žilet žica. Tako je nastala predstava Barufe u kojoj zadivljuje način na koji se jezičnim bravurama uz obilje životopisnih psovki isprepleću hrvatski, istrijanski, slovenski i talijanski, u kojoj se trača, ljubi, svađa i udara, sve to na entoj potenciji temperamenta kakav samo more stvara. Glumci od prve scene doslovno daju i više od maksimuma, njihovi su udarci pravi, padovi evidentno bolni, emocije pune...“, navodi se u obrazloženju ocjenjivačkoga suda (Goran Grgić, Ana Prolić, Bojana Radović) ovogodišnjih, 42. po redu Dana satire Fadila Hadžića, koji su trajali od 5. do 21. lipnja u Zagrebu u organizaciji Satiričkoga kazališta Kerempuh. Velika nagrada Večernjega lista za najbolju predstavu u cjelini dodijeljena je, dakle, predstavi Barufe izvedenoj 18. lipnja na pozornici Zagrebačkoga kazališta mladih, na kojoj je, okružujući glumce kao u boksačkom ringu, bila i publika.


Uigranu glumačku ekipu publika je okružila kao u boksačkom ringu¸/ Snimio Peter Uhan

Goldonijeva komedija mentaliteta i karaktera Le baruffe chiozzotte iz daleke 1762, koja prikazuje događanja premrežena ljubavima i tračevima unutar dinamične i šarolike skupine ribara, mornara i žena kojima je jedina tema za razgovor ulica i gruba a siromašna svakodnevica, jedna je od najčešće na hrvatski adaptiranih i izvođenih drama talijanskoga komediografa koji na svjetskoj kazališnoj mizansceni ukida ponekad gotovo robotske scenarije komedije dell’ arte i posvećuje se izgradnji karaktera, tipova i situacija utemeljenoj na jezicima, govorima i idiomima. Uz čakavskoga Goldonija Borisa Dvornika i Ivice Vidovića ne smijemo zaboraviti ni dubrovačke i gavelijanske Ćozotske svađe, inscenacije Miše Račića i Joška Juvančića u dubrovačkom portu i na Mrtvom zvonu te na pozornici kazališta u Frankopanskoj, a posebno uloge Izeta Hajdarhodžića i Predraga Pređa Vušovića. Legendaran status dobila je predstava u režiji Giorgia Strehlera u milanskom Piccolo teatru.

Pulska su, koparska i novogorička premijera bile u lipnju 2017, a uspješan pohod Barufa u izvrsnoj adaptaciji Ribarskih svađa danas nažalost pokojnoga Predraga Lucića na raznim gostovanjima realiziran je i zahvaljujući multilingvalnosti (uz navedene jezike čuju se i mađarski i njemački), a i prevoditelji Daniel D. Malalan, Petra Blašković, Patricija Jurinčič, Nataša Ralijan dočarali su multietičnost nekadašnjega austro-ugarskoga prostora, uz angažiran i motiviran glumački ansambl koji konkretizira intimne barufe i prepiranja oko Savudrijske vale i Piranskoga zaljeva. Metafora današnje Europske Unije iz rakursa multietičnoga i multikulturnoga svijeta, Mletačke lagune i Istre u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije naglašena je u predstavi redatelja Vite Taufera usporedbom s današnjom svakodnevicom i na dnevnoj, ironično-satiričnoj razini. Venecijanski dijalekt u Goldonija u Barufama je zamijenjen govorima hrvatske i slovenske Istre, dijalektalnim bogatstvom Istre, Krasa i Trsta.

Premda je predstava u ambijentalnim prostorima u Kopru, Puli i Novoj Gorici bila usporedivija s Chioggiom u vrijeme dok je mladi Goldoni bio pomoćnik sudskoga kancelara, i zagrebačka je publika mogla osjetiti čari pučkoga teatra uronjena u hobotnicu globalizacijskih mora, s okretom prema organiziranim vjenčanjima i svađama različitih (i političkih) klanova i skupina ljudi.

Uigranu i zaigranu glumačku ekipu čine Gojmir Lešnjak Gojc (Šjor Tone Sardon), Marjuta Slamič (Šjora Paškua Padela), Maša Grošelj / Patricija Jurunčić Finžgar (Lucijeta Čakolona), Rok Matek (Pepi Lepi), a u drugoj ribarskoj obitelji Iztok Mlakar (Serđo Ciceron), Petra Blaškovič / Nataša Tič Ralijan (Libera Kokotuša), Patricia Jurinčič / Elena Brumini (Urša Torokuša), Nika Ivančić (Keka Peka) te Kristijan Guček (Đovanin Temperin), Andrej Zalesjak (Vicko Lazanja / Karabinjer 1), Luka Cimprič (Šime Cavat Šimija), Igor Štomulak (Dr. Izidoro Luštrišimo), Gorazd Žilavec (Komendator Špija / Karabinjer 2). Mediteranske svađe konkretiziraju i scenografija Vanca Kumara i izvrsni kostimi Barbare Stupica. Oblikovanje atmosferskoga svjetla potpisuje Jaka Varmuž, a pogođene glazbe Damir Halilović Hal. Dobro tempiranoj Tauferovoj režiji ipak je promaknuo predug početak predstave.

„U barufama Goldonijevih ribara, njihovih obitelji i batelanata pred podozrivim očima pomoćnika kancelara i izvjestitelja Kriminala prepoznali smo u prvom redu barufe ovog svađalačkog vremena. U Goldonijevoj ljudskoj a ne božanskoj komediji pronašli smo komički ključ za iščitavanje teško popravljivih ljudskih naravi i još kompliciranijih društvenih odnosa gdje gotovo da i nema sklada izuzev – svađalačke harmonije“ – zapisao je Predrag Lucić. 

Vijenac 635

635 - 5. srpnja 2018. | Arhiva

Klikni za povratak