Kako se kultura živi

U vrijeme dok su nam usta puna upravljanja i brendiranja, postavlja se pitanje može li kultura biti brend i trebaju li nam brendovi u kulturi?

„Ovaj program dokaz je kako je Zagreb ljeti sve samo ne dosadan grad“, istaknula je na predstavljanju programa manifestacije Zagrebačko kulturno ljeto – Zg KUL – zamjenica zagrebačkoga gradonačelnika Jelena Pavičić-Vukičević. Sve veći broj sudionika, programa i lokacija dokaz je zagrebačke otvorenosti prema novim idejama i načinima umjetničkog izričaja, a dojam otvorenosti pojačava se uzmu li se u obzir programski iskoraci, ove godine vidljiviji no ikad. Zamjenica gradonačelnika skromno će reći kako oni nisu učinili mnogo: „Trebalo je samo otvoriti taj veliki kišobran Zg KUL.“

Publika na Trgu kralja Tomislava sve je brojnija / Snimila Marija Štilinović

No ponekad je upravo to „otvaranje kišobrana“ najsloženiji i najzahtjevniji proces. Stoga valja pozdraviti inicijativu širenja programskog dijela odnosno svih sadržaja koje smo, u suvremenom trenutku, spremni prihvatiti pod krovni termin kulture.

Posjetitelje Zagrebačkog kulturnog ljeta očekuje gotovo 2500 umjetnika u šesto programa, na nekima od najljepših zagrebačkih otvorenih i zatvorenih pozornica poput Klovićevih dvora, Trga kralja Tomislava, parka Maksimir i drugih. Ove godine glazbenim i muzejskim programima u Muzeju za suvremenu umjetnost, scenskim programima na ljetnoj pozornici parka Bundek i kulturnim programima u Kulturnom centru Travno kultura prelazi Savu i nastanjuje se u često zanemarenim četvrtima Novog Zagreba.

Prvi će se put u programskoj knjižici jedne manifestacije bok uz bok naći glazbeni festival INmusic i koncertno-scenski program Zagreb Classic, predstava Grička vještica u histrionskoj izvedbi i SHAKEspeare Teatra Exit. Na repertoaru se, uz baletni spektakl Gospoda Glembajevi, nalazi i predstava Tko želi biti Glembaj?, a Festival vatrometa održan je svega nekoliko tjedana prije Međunarodne smotre folklora.

Ni ljubitelji pisane riječi neće biti zanemareni, na performansima i književnim čitanjima u kinu Metropolis pred publiku će stati Dorta Jagić, Ivan Jozić, Dinko Telećan, Jasna Žmak, Alen Brlek, Ana Škvorc, Ivan Šamija, Sven Popović, Marija Dejanović, Darko Šeparović, Lara Mitraković i Suzana Matić.

Tu su i izložbe u napokon probuđenim muzejima. Tako je u Klovićevim dvorima do 29. srpnja postavljena izložba Katarina Velika – carica svih Rusa s predmetima iz državnog muzeja Ermitaž, koji vrlo rijetko odlaze na izložbe izvan matične ustanove. Valja izdvojiti i do 30. rujna u Muzeju za umjetnost i obrt postavljenu izložbu o šezdesetim godinama prošlog stoljeća, a nesvakidašnja je pojava i do 5. srpnja otvorena izložba suvremenoga japanskog dizajna u Tehničkom muzeju Nikole Tesle.

Istu praksu označavanja kulturnog kao važnog i prepoznatljivog elementa u oblikovanju identiteta grada ove je godine uvela i Rijeka, Europska prijestolnica kulture za 2020. godinu i programe Ljetnog Art-kina, festivala Tobogan, Spajalice i Riječkih ljetnih noći objedinila u Ljeto u prijestolnici. Koncerti klasične glazbe, filmske manifestacije, studentski skupovi i događanja što ih vezujemo uz popularnu kulturu tako će poslužiti kao uvod u veliku završnicu proslave kulture, koja Rijeku očekuje za dvije godine.

Treba li, dakle, od kulture činiti brend? Ako oblikovanje brenda podrazumijeva ujedinjavanje, svakako treba. Možda će se i naći poneki glas nezadovoljan time što Queens Of The Stone Age stoje uz Josėa Curu ili time što se Festival vatrometa održava pod okriljem manifestacije koja ugošćuje i Operu pod zvijezdama. No u trenutku kada se u kolektivnoj svijesti kultura promatra kao nešto zatvoreno, elitno i neprilagođeno potrebama širokih masa, inkluzija je itekako važna. Nužno je potencijalnom korisniku pokazati da kultura nije namijenjena samo kazališnoj i muzejskoj publici. Uspijemo li pritom stvoriti sliku o hrvatskim gradovima kao kulturnim žarištima, bit će to zamašnjak mnogih potrebnih, prije svega socioekonomskih promjena. Na kraju možemo samo reći kako se nadamo da će kišobran Zg KUL iduće godine biti još i veći.