Stipe Botica novi predsjednik Matice hrvatske

Dosadašnji Matičin potpredsjednik Stipe Botica novi je, dvadeset i četvrti, predsjednik Matice hrvatske. Odlučilo je tako sto četrdeset i troje matičara iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva okupljenih 16. lipnja u Rijeci na Matičinoj Glavnoj skupštini u povijesnom zdanju Guvernerove palače. Matica je u Rijeci u svojoj 176. godini dobila i prvu ženu u svome Predsjedništvu, uglednu akademkinju Dubravku Oraić-Tolić, koja će potpredsjedničku dužnost obavljati zajedno s istaknutim hrvatskim demografom Anđelkom Akrapom i dosadašnjim književnim tajnikom Lukom Šeputom, glavnim urednikom Matičinih izdanja. Za glavnoga tajnika naše najstarije kulturne ustanove ponovno je izabran Zorislav Lukić, a dužnost će Matičina gospodarskog tajnika i sljedeće četiri godine obnašati Damir Zorić. Novi je član Matičina Predsjedništva Božidar Petrač, bivši predsjednik Društva hrvatskih književnika, koji je izabran za književnoga tajnika.

Na Matičinoj Glavnoj skupštini u riječkoj Guvernerovoj palači apostrofirana je uloga Matice kao okupljališta darovitih pojedinaca svih zvanja i svjetonazora / Snimio Mirko Cvjetko

Odmah po izboru, Matičinu su novom predsjedniku čestitke uputili predsjednik Vlade RH Andrej Plenković te predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković.

Hrvatska Rijeka

Matičinu izbornu skupštinu, kojoj su kao uzvanici prisustvovali i Aleš Gabrič, novi predsjednik Slovenske matice, mons. Emil Svažić, izaslanik Riječke nadbiskupije, te u ime pokrovitelja Sanjin Dragozetić, savjetnik za kulturu Primorsko-goranske županije, i Marko Filipović, izaslanik gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela, nakon intoniranja Lijepe naše otvorio je predsjednik Damjanović, prisjetivši se svih matičara koji su preminuli između posljednjih dviju skupština i svih koji su poginuli u Domovinskom ratu. U ime domaćina skup je pozdravio Goran Crnković, predsjednik OMH u Rijeci i ravnatelj riječkoga Državnog arhiva.

„Ako je danas netko sretan u ovoj dvorani, onda je to jamačno predsjednik Ogranka ovdje u Rijeci. Ne znam da li se to po meni vidi, ali u svakom slučaju, u više od stoljeća djelovanja Matice u Rijeci, ovo je najreprezentativniji skup koji je Matica ovdje organizirala. I zato zahvaljujem predsjedniku i Predsjedništvu na njihovoj mudrosti što su Maticu doveli u Rijeku“, rekao je Crnković i dodao da za to ima više opravdanja. „Rijeka je po gospodarstvu drugi grad u Hrvatskoj, treći po broju stanovnika, ali i više je od toga važno što Rijeka ima baštinu koja čini znatan dio kulturne baštine Hrvatske općenito. Spomenut ću samo da je Rijeka bila jedno od važnijih središta glagoljaštva, ovdje je radila tiskara Šimuna Kožičića Benje, u Rijeci je djelovalo više katoličkih redova, tiskale su se pravaške novine Sloboda, ovdje je počeo izlaziti Supilov Novi list. Rijeka je i rodni grad Ivana pl. Zajca, no u novije vrijeme poznata je i po koječemu drugom. Prije svega po burnoj povijesti u kojoj se našla predmetom tuđih posezanja i interesa. Upravo je ove godine ravno 150 godina od čuvene Riječke krpice, kada je Rijeka potpala pod krunu sv. Stjepana i postala corpus separatum hrvatskoga tla. To je nažalost bio korijen onoga što se poslije s njom događalo. Iako je to vrijeme najvećega poleta riječkoga gospodarstva (promet riječke luke udesetostručio se), to je i vrijeme strašne demografske transfuzije, kada je Rijeka od hrvatskog grada za nekoliko desetljeća to prestala biti. Naravno, u vrijeme talijanske vlasti i prije toga, još u vrijeme D’Annunziove eskapade, to se sve pojačalo i našeg je naroda u tom razdoblju potpuno iz ovog grada nestalo. Nije se u Rijeci moglo opstati ako se imao i minimum hrvatske svijesti. To je ona Rijeka koje traume i danas osjećamo. Često u Rijeci vole idealizirati ta prošla vremena, pa govore o nekoj multikulturalnosti, ali to je bilo vrijeme najgore nekulture, najgoreg progona Hrvata iz Rijeke“, ustvrdio je Crnković, spomenuvši i prijelomnu 1945, nakon koje je Rijeka zajedno s Istrom pridružena tadašnjoj Jugoslaviji. „Iako je to bilo totalitarno vrijeme, u Rijeci su se pojavili novi impulsi, nova kretanja, i u to se uključila i Matica hrvatska, koja je objavila kapitalni zbornik o Rijeci 1953, pokrenula časopise Riječku reviju i Domete, koji izlazi i danas, uključila se u kazališni život. Kao što nije djelovala u vrijeme fašizma, tako je bila zabranjena i u vrijeme jugoslavenskoga komunizma, sve do propasti ustava, kada je obnovljen rad riječkog ogranka MH, koji uspješno djeluje do danas.”

Sanjin Dragozetić pozdravio je Skupštinu u ime župana Primorsko-goranske županije Zlatka Komadine i, govoreći o djelatnostima u kojima županija podupire i sufinancira niz kulturnih djelatnosti, naglasio je kako su im posebno dragocjeni programi ogranaka MH u Rijeci, Rabu i Čabru. Osvrnuo se i na studentske dane, u kojima su na njega snažno utjecali na skupštini profesori Bratulić, Botica i Damjanović te je svima poželio ugodan boravak u svojoj županiji i gradu Rijeci.

Predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica

Aleš Gabrič nadahnutim je govorom podsjetio na snažnu i plodnu suradnju dviju Matica, jer su slovenska i hrvatska kultura već desetljećima snažno isprepletene, što će, rekao je, zasigurno uroditi još plodnijom suradnjom u budućnosti. Marko Filipović, izaslanik gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela, kazao je pak da je Matica organizacija koja je tu da očuva hrvatski identitet u burnim vremenima. Osvrnuo se također na činjenicu da je Rijeka 2020. Europska prijestolnica kulture, kazavši da je to projekt kojim se Rijeka želi predstaviti Europi kao luka različitosti i brendirati se na karti Europe, ne samo kao predstavnik lokalnih postignuća, već postignuća čitave države.

Uslijedio je potom jedan od najdojmljivijih trenutaka skupštine, odlučan i vrlo izravan govor predsjednika Matice hrvatske, akademika Stjepana Damjanovića, u kojem se osvrnuo na brojne konkretne (unutarnje i vanjske) izazove s kojima se uprava protekle četiri godine susretala, posvjedočivši da je Matica i danas vrlo živ i žilav organizam. Predsjednikov oproštajni govor, koji smo na prethodnim stranicama objavili u cijelosti, popraćen je velikim ovacijama okupljenih.

Zorislav Lukić, glavni tajnik MH, predstavio je detaljno izvješće o radu Matice hrvatske u posljednje četiri godine, posebno istaknuvši da su najvažnije profesionalne dužnosti u Matičinoj središnjici preuzeli mladi ljudi „koji su budućnost Matice“. Ispričao se svim ograncima čije manifestacije, zbog njihove brojnosti, nisu u cijelosti obuhvaćene u Izvještaju o radu MH, pohvalivši se portalom ogranaka na Matičinoj internetskoj stranici, koji redovito donosi informacije o svim događajima. Rekao je kako je prošle godine potpisan sporazum s HRT-om, što je utjecalo na veću, ali još nedovoljnu, zastupljenost Matičinih programa na javnom medijskom servisu. Da je tomu tako, pokazuje i primjer same skupštine u Rijeci, koju je HTV na dan održavanja popratio u podnevnom i središnjem Dnevniku, kao i u Vijestima iz kulture, u koje se novi predsjednik Stipe Botica izravno uključio.

Predsjednik Ogranka MH u Rijeci Goran Crnković

Potpredsjednik Matice hrvatske Luka Šeput

Okupljene delegate Lukić je obavijestio da je nakon mučne sudske trakavice i milijunskih gubitaka, nepravično i protuzakonito nacionalizirana Matičina palača odlukom suda vraćena Matici hrvatskoj, o čemu detaljno izvještava u feljtonu u Vijencu. Osvrnuo se i na sudski spor s bivšim poslovnim tajnikom, koji je također pravomoćno riješen u korist Matice hrvatske.

Zakon o Matici hrvatskoj

Rasprava o izvještajima pokazala je da Matica podupire pluralizam mišljenja, ali da su matičari složni u ključnim pitanjima. Većina zastupnika uputila je riječi zahvale akademiku Damjanoviću za predani rad u povezivanju Središnjice i ogranaka. Predsjednik OMH u Čitluku Andrija Stojić osvrnuo se na važnost pomlađivanja Matice, ističući u tom smislu čitlučki časopis za mlade Cvrčak, a pohvalio se i „brojnim nagradama za romane i njihove prijevode“. Za riječ se javio i Matičin potpredsjednik Stjepan Sučić, saževši ukratko povijest Matice hrvatske i povezavši je s poviješću Rijeke. Predložio je više prostora za ogranke u Vijencu kao i pokretanje nove Matičine biblioteke, „kojom se Europi možemo pokazati s najvišim vrijednostima“.

Ivica Završki, predsjednik Matičina ogranka u Osijeku, istaknuo je kako slovenska Matica ima Zakon o Matici, apeliravši da se što prije uputi zahtjev za donošenje Zakona o Matici hrvatskoj, a uvidjevši zanimanje prisutnih za tu temu na prijedlog se osvrnula i predsjednica Časnog suda MH pravnica Mira Tecilazić-Bašić.

Ivan Pranjić, koji nije došao samo kao predstavnik Ogranka MH u Čakovcu, već kao predstavnik ogranaka sjeverozapadne Hrvatske, zahvalio je akademiku Damjanoviću što je povezao lokalne županijske vlasti s Ogrankom, dok je Mario Bušić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Grudama, govorio o čvrstim vezama Središnjice s hercegovačkim ograncima. Mario Bušić i Mirko Marić, predsjednik OMH u Sinju, gdje je prije dvije godine održana Glavna skupština, koju svi zastupnici i danas pamte, dirljivo su zborili riječi hvale akademiku Damjanoviću.

Matica kao okupljalište

Bivši predsjednik Igor Zidić dao je kratki presjek povijesti Matice ocijenivši smiješnim što smo se za vlastitu kuću borili u vlastitoj državi. Konstatirajući da se na političkoj sceni trebaju boriti za Hrvatsku, a ne svatko za svoju stranku, poručio je da Matica hrvatska mora biti upravo ono što joj ime kaže – Matica hrvatska – ona koja integrira i čuva tradiciju koja je pozitivna i dobra. Predsjednik OMH u Zaprešiću Dragutin Grgas iznio je pak zanimljiv prijedlog vladajućim strukturama u Hrvatskoj da više novca usmjere udrugama koje se bave ljudima jer se poveći iznos izdvaja za životinje, dok je Ernest Fišer, predsjednik varaždinskog OMH i glavni urednik Kola, uz potrebu za Zakonom o Matici hrvatskoj otvorio i pitanje Zakona o javnoj uporabi hrvatskog jezika.

Nakon što su prisutni odslušali raspravu o izvještajima, gospodin Lukić dao je odgovor u ime Predsjedništva, gdje je istaknuo da će već na idućim sjednicama Predsjedništvo i Glavni odbor hitno pristupiti izradi prijedloga Zakona o Matici hrvatskoj, o čemu će se posavjetovati s predsjednikom Matice slovenske. Prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskog jezika je završen, o čemu je obaviještena Vlada.

* * * * * * * *

Čestitke predsjednika Vlade i Sabora

Poštovani profesore Botica,

u ime hrvatske Vlade i svoje osobno, čestitam Vam na izboru za predsjednika Matice hrvatske, jedne od najstarijih i najvažnijih hrvatskih kulturnih ustanova, čija je uloga nezamjenjiva u promicanju nacionalnog i kulturnog identiteta naše domovine.

Velika je čast i odgovornost biti na čelu tako ugledne ustanove te Vam stoga želim svako dobro i puno uspjeha u njezinu vođenju i radu na dobrobit našeg umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, kao i društvenog razvitka Lijepe naše. 

Andrej Plenković,
predsjednik Vlade Republike Hrvatske

 * * *

Poštovani gospodine Botica,

U ime Hrvatskog sabora i svoje osobno najsrdačnije Vam čestitam na izboru za predsjednika Matice hrvatske.

Uvjeren sam da će pod Vašim vodstvom Matica hrvatska, kao najstarija hrvatska kulturna ustanova, nastaviti promicati nacionalni identitet na svim područjima kulturnog stvaralaštva te aktivno pridonositi kulturnom i društvenom razvoju hrvatske.

Želim mnogo uspjeha u daljem radu Matice hrvatske kao i u Vašem profesionalnom i privatnom životu.

Gordan Jandroković,
predsjednik Hrvatskog sabora

* * * * * * * * * * *

U skladu s dnevnim redom uslijedila je dodjela 7 zlatnih i 19 srebrnih povelja ograncima za najbolje knjige (popis nagrađenih donosimo u rubrici Iz ogranaka).

Potom su se predstavili kandidati za književnog tajnika Božidar Petrač i Ivana Vidović Bolt, za predsjednika Stipe Botica te za potpredsjednike Renata Husinec, Stjepan Sučić i Luka Šeput, koji se posebno osvrnuo na Matičinu ulogu danas: „Vjerujem, kao i vi, da Matičina prosvjetiteljska misija u našem narodu do danas nije završena te da usprkos tome što su u međuvremenu nastale brojne druge institucije – sveučilišta, akademija, široka mreža nakladnika – da one ne mogu nadomjestiti onu osobitu Matičinu vrijednost koju je naša ustanova oblikovala tijekom povijesti kao svoje trajno dobro i nasljeđe: biti okupljalištem darovitih pojedinaca različitih zvanja i zanimanja, različitih svjetonazora i pogleda, kojima je stalo do razvoja hrvatske književnosti, znanosti i umjetnosti i kojima je na srcu dobrobit hrvatskoga naroda.

U trenucima kada se hrvatsko društvo raspada na klanove istomišljenika i kada egzistira u svojevrsnom „pluralnom jednoumlju“, snaga Matice hrvatske da sabire ljude postaje još većom i važnijom. Takva Matica, Matica koja će biti forum slobodnih i domoljubnih intelektualaca, Matica koja će afirmirati nacionalnu kulturu, ali će biti oprezna spram nacionalne mitologizacije, Matica koja neće pripuštati pogubno strančarenje u svoje redove, ali koja će odlučno istupati uvijek kada su ugroženi nacionalni interesi, takva Matica, čvrsto vjerujem, ima budućnost i plodovi njezina rada bit će na korist budućim generacijama i na ponos njezinim slavnim osnivačima“, rekao je Šeput.

Knjige ogranaka nagrađene zlatnim i srebrnim poveljama Matice hrvatske

Uslijedio je kandidacijski govor profesora Stipe Botice, uglednoga hrvatskog kroatista, stručnjaka za usmenu književnost, omiljenoga profesora i bivšega dekana zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, autora pedesetak znanstvenih radova te niza najvišim priznanjima nagrađivanih knjiga. Ključne su riječi njegova govora bile kontinuitet i realnost.

Djelovati ovdje i sada

„Sadašnji je rad u Matici, u svim njezinim dijelovima, zadovoljavajući, realan, moguć u izvedbi, onako kako ga je vidio i predvodio tim predsjednika Stjepana Damjanovića. Pretpostavljati neki silni pomak u tome gotovo je iluzorno, nerealno, jer je neostvarivo… Potrebno je stalno propitkivanje realnosti Matičine uloge ovdje i sada, realna analiza tjednog i mjesečnog rada, postupno unapređivanje djelatnosti, otklanjanje uočenih slabosti… Maticu je uvijek odlikovala maksima da se u radu njeguje suradnja, dijalog, kolegijalna solidarnost, uvažavanje, međusobno natjecanje i u idejama i u ostvarajima. Ono po čemu bi se trebala prepoznavati i Matica i matičari jest osobni kredibilitet svih njezinih članova. Samo će tako Matica zadržati uvaženu ulogu u hrvatskom društvu“, rekao je kandidat za predsjednika Stipe Botica i dodao da je i u novom tisućljeću potrebna pojačana briga za njegovanje kulturnog i nacionalnog identiteta i svih sastavnica tog identiteta, što je od osnutka bilo u temeljima Matičina poslanja. „U ovo vrijeme, vrijeme pojačane relativizacije, globalizacije, sveopćeg obezvređenja tradicijskih vrijednosti – Matica je hrvatska dobila još snažniju zadaću: ukratko, u moderniziranu obliku ostati vjeran sebi i svome narodu…“

Stipe Botica također je kazao da treba zadržati postignutu razinu periodičkih izdanja Središnjice, Vijenca, Hrvatska revije i Kola, i gdje je to moguće još je unaprijediti, kao i časopise u ograncima, pred kojima su također velike zadaće: „Mnogi sadržaji, teme, u cjelokupnom hrvatskom kulturnom krugu još vape za dostojnom obradom, oni su još uglavnom samo sirovi materijal koji čeka povoljnu priliku. Tu priliku u mnogim našim sredinama gdje postoje ogranci samo mu oni mogu dati.“

Botica je također istaknuo da se na svim dužnostima koje je obnašao često prisjećao priče iz Knjige o kraljevima, o razgovoru Jahve i kralja Salomona, gdje je Salomon zadivio Gospodina željom za pronicavim srcem, da razlikuje dobro od zla. „Razlikovati dobro od zla velika je vrednota, prijeko potrebna svima koji obnašaju bilo kakve funkcije. Zar bih i ja mogao drukčije zaželjeti već: Daj mi, Gospode, snage, pomoći… da ovu odgovornu funkciju prihvatim i uspješno obnašam“, rekao je naglasivši da je toga bio svjestan od prvoga trenutka kad mu je predsjednik Damjanović, u svibnju prošle godine, priopćio da se neće ponovno kandidirati i predložio da njega Boticu, Predsjedništvo istakne kao svoga kandidata za predsjednika. „I ovdje napominjem da sam sâm silno želio da naš predsjednik Damjanović ostane još jedan mandat jer je to radio uspješno, odgovorno, vrsno, dostojanstveno, matičarski i da bi za Maticu bilo dobro da to nastavi. Kad je on to kategorički odbio, negdje sam početkom srpnja, nakon promišljanja, prihvatio ponudu. (…) Kao predsjednički kandidat mogu obećati ću se truditi biti dostojan Matičin član koji će izvršavati preuzete obveze i odgovornosti, da ću pomno osluškivati i glas naroda koji točno zna što od svoje Matice očekuje, da ću neke uočene nedostatke u cjelokupnom Matičinu radu otklanjati, i sve što je dobro nastaviti.“

U programu novoga predsjednika stoji i temeljita obnova Matičine palače, „postupno, naravno, i u skladu s financijskim mogućnostima. Kao jedan od sigurnih poteza bit će obveza da se najmanje 15% sredstava od postojeće najamnine utroši u obnovu dotrajalih dijelova zgrade.“ Botica je zahvalio svim prethodnicima, posebice svom kolegi, prijatelju, uzoru akademiku Stjepanu Damjanoviću, ali i njegovim prethodnicima Igoru Zidiću i Josipu Bratuliću. „Uvjeren sam da oni mogu imati veću ulogu u Matici hrvatskoj, i to ću nastojati i ostvariti u svom mandatu. Ovdje samo izvješćujem da će ova tri zadnja dosadašnja predsjednika Matice hrvatske biti savjetničko vijeće, i mene osobno, ali – ako to prihvate – i cijelom Predsjedništvu.“

Zaključio je potom pogledom u budućnost: „Nadam se da ćete i na ovoj izbornoj skupštini izabrati sve dužnosnike koje ona zaslužuje – jer Matica preko njih djeluje, radi, uspijeva, živi – i neka tako bude! Najljepša vam hvala.“

Nakon zaključenja kandidacijskog postupka na dnevni red došla je dodjela zlatnih i srebrnih povelja najboljim knjigama Matičinih ogranaka te središnji dio Skupštine – izbori novoga vodstva, koje je i proglašeno nakon prebrojavanja glasova.

Zahvaljujući na izboru, novi je Matičin predsjednik Stipe Botica kazao kako bi volio da je bilo više kandidata za predsjedničko mjesto, jer bi to donijelo „propulzivniju atmosferu u Maticu’“, izrazivši nadu da će se na sljedećoj izbornoj skupštini na upravljačka mjesta birati četrdesetogodišnjaci.

Sljedeći dan matičari su se zaputili na Trsat, s kojega su prije oproštaja i povratka u svoje krajeve još jednom pozdravili hrvatsku Rijeku.