Pola stoljeća Kršćanske sadašnjosti

Osnovana 22. veljače 1968. dekretom zagrebačkoga nadbiskupa Franje kardinala Šepera kao Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije – Kršćanska sadašnjost; ova nakladnička kuća Zagrebačke nadbiskupije obilježava 50. obljetnicu. Prema zamisli utemeljitelja trebala je poslužiti sustavnoj i djelotvornoj provedbi koncilske obnove u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. U skladu s razlozima osnutka i planovima djelovanja, od početka do danas marno i smjerokazno ulaže napore na četiri glavna područja koncilske obnove Crkve i društva: biblijskom, liturgijskom, katehetskom i teološkom. Ne bi smjelo ostati prešućeno da je Kršćanska sadašnjost izdavač suvremenoga hrvatskog prijevoda Biblije, koji je prvi put objavljen 1968, a poznat je kao „Zagrebačka Biblija“. Nastala kao plod zajedničkoga rada hrvatskih bibličara i književnika, publicirana je do danas u 23 izdanja različitih oblika i formata.

Središnja proslava 50. obljetnice Kršćanske sadašnjosti / HINA

„Istraživanja i stvaralaštvo, informacije i dokumentacija, sve je to u općoj specifičnoj djelatnosti slavljenice trajno prisutno od početaka do danas kao preduvjet i poticaj za živu komunikaciju među svim članovima Crkve i društva, na svim područjima ljudskoga života, koja se u evanđeoskoj i kršćanskoj viziji stvarnosti mogu i trebaju razvijati prema ostvarenju civilizacije ljubavi“, rekao je direktor Kršćanske sadašnjosti Stjepan Brebrić u pozdravnoj besjedi na svečanoj proslavi 50. obljetnice njezina osnutka, održanoj 12. lipnja u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Kršćanska sadašnjost, istaknuo je njezin direktor, ni u jednome trenutku svoje povijesti nije iznevjerila nakanu suosnivača i suutemeljitelja – izdavanje zrele vjerske literature, posredovanje strane i razvoj domaće teološke i kršćanske misli. Brebrić je uz to naglasio da je Kršćanska sadašnjost više od izdavačke kuće: „Ona je nezaobilazna sustvarateljica kršćanske misli i teološke znanosti, kršćanske kulture, kulture pismenosti i poučenosti u vjeri, kulture umjetnosti i ljepote, kulture znanja i kompetentnosti u svijetu, kojemu je potrebna transcendencija i odgovorno kršćanstvo u izgradnji istinskoga humanizma.“ Plodovi su vidljivi u „evangelizaciji kulture i inkulturaciji evanđelja“ i Kršćanska sadašnjost „ne prestaje osmišljavati i razvijati raznovrsna sredstva u službi ostvarivanja vlastitoga poslanja“, zaključio je Stjepan Brebrić.

Spoj tradicije i moderniteta

Prvo predavanje u okrilju znanstvenoga kolokvija Vjera i kultura, naslovljeno Krš­ćanska sadašnjost – tradicija i modernitet, održao je Stjepan Kušar s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Slijedeći „Turčinovićevo pravilo“, koje glasi „Trebamo naći puta da se angažiramo, a da se ne poreknemo“, predavač je pokazao za kršćanstvo i za Crkvu plodonosan spoj tradicije i moderniteta u djelovanju Kršćanske sadašnjosti. Zatim je upozorio da danas sociokulturni ambijent u kojem se nalazi Crkva više nije religijski homogen niti su svjetonazorske pozicije jasne i razgraničene, nego smo suočeni s naglašeno pluralističkim, donekle i kakofonijskim ambijentom nastalim uglavnom zbog priznanja legitimnosti svake kulturne tradicije. „Polje budućih mogućnosti koje su pred nama naznačeno je Kristovim evanđeljem. To je projekt koji Bog ima s čovječanstvom; to je put Kršćanske sadašnjosti“, naglasio je Kušar.

Odredivši kulturu najvišim obzorom unutar kojega se čovjek kreće te istaknuvši da je taj obzor za kršćane kršćanska vjera, Kušar je rekao da „prericanje sadržaja vjere u tom novom kontekstu jest ostvarenje nove tradicije“. Predavač je iznio mišljenje da se kršćanska kultura ne može održati tako da njegujemo ono što nam je dano kao objektivni duh, nego će uroditi novim plodovima ako je kršćansko vjerovanje prožeto Kristovim evanđeljem kao krajnjim obzorom u kojem se promišlja vlastita aktivnost te se usuđuje reći novo, na nov način formulirati vlastitu kršćansku vjeru ili je umjetnički odjelotvoriti. Stjepan Kušar naposljetku je rekao da bi „Kršćanskoj sadašnjosti za sljedećih pedeset godina poželio sposobnost dijaloga, umijeće slušanja onoga koji drukčije misli“.

Potrebe suvremenog čovjeka

O vjerskoj i kulturnoj djelatnosti Kršćanske sadašnjosti u komunističkom društvu govorio je Slavko Slišković s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Podsjetivši da je komunistički režim bio izrazito represivan prema vjerskim zajednicama – što se očitovalo u konfiskaciji imovine, zabrani vjerskog tiska, vjerskih škola i općenito nepostojanju vjerskih sloboda propisanih Ustavom – rekao je da su promjene stajališta kod jugoslavenskih vlasti uslijedile nakon smrti kardinala Alojzija Stepinca 1960, kada su se pojavile prve naznake kontakata između crkvenih i državnih vlasti. „Godine 1963. počeli su pregovori Svete Stolice i Jugoslavije, a do realnog pomaka došlo je 1966. potpisivanjem Protokola“, kazao je Slavko Slišković.

Zagrebačka Biblija

Kršćanska sadašnjost u aktualnom društvenom i kulturnom kontekstu naslov je predavanja što ga je održao Krunoslav Novak s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Govoreći o poželjnim perspektivama djelovanja Kršćanske sadašnjosti u odnosu na vjersku kulturu u našim suvremenim medijima komuniciranja, istaknuo je da današnji čovjek biva lišen jasnih odgovora o smislu, dobiva odgovore na nepostavljena pitanja te mu se nude rješenja bez Boga i čovjeka. „Čini se da nam je i danas potreban žar i entuzijazam onih koji su pokretali Kršćansku sadašnjost i da se s tim žarom suočimo sa situacijom, s Turčinovićevim ‘mora se moći’. Mora postojati način da Božja riječ bude dostupna svakom čovjeku i da to proiziđe iz traženja odgovora na aktualnu situaciju“, rekao je Krunoslav Novak i nastavio: „Premda stalno uočavamo da se društvene tendencije, često potencirane medijima, okreću od evanđelja kao temelja za ljudski život, nikako ne možemo odustati od čovjeka i njegova spasenja.“ Izlagač je na kraju istaknuo da „vodeći računa o potrebi za konstruktivnim dijalogom i neprestanoj promjeni načina komunikacije, otvara se prostor za vrednovanje djelovanja Kršćanske sadašnjosti u aktualnom vremenu te pronalaženje novih prostora i mogućnosti za buduće djelovanje“.

Posljednje predavanje u sklopu kolokvija Vjera i kultura imao je Ivan Dodlek s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Tema koju je izložio naslovljena je Kršćanska sadašnjost na putu ljepote. Umjetnost u evangelizaciji i pastoralu kulture. Započeo je iznošenjem teze da je Kršćanska sadašnjost djelovanje od samih početaka – u duhu novosti Drugoga vatikanskog koncila – shvaćala kao svojevrsno kultiviranje vjere i kao doprinos razvoju vjerske kulture putem specifičnog izraza umjetničkog stvaralaštva. Vrijeme nakon Koncila, smatra predavač, postupno je razotkrivalo put ljepote kao povlašteni put evangelizacije i dijaloga sa suvremenim svijetom. „Postmoderni svijet ne bismo trebali željeti ponajprije pobijediti, nego ga kršćanskim stvaralačkim doprinosom učiniti ljudskijim“, zaključio je Ivan Dodlek. Nakon završenih predavanja uslijedio je plenum okupljenih.

Posebice se valja osvrnuti na popodnevnu prigodnu riječ zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Među inim je rekao: „O pedesetoj obljetnici Kršćanske sadašnjosti smijemo reći da je ona sa svojim utemeljiteljima stvorila nova žarišta koncilske obnove i pokrenula nove tokove kršćanske kulture koje trebamo neprestano produbljivati i prilagođavati potrebama naše kršćanske sadašnjosti. Kršćanska sadašnjost je zamišljena kao centar, crkvena središnjica koja okuplja ljude da bi našu kršćansku sadašnjost prožela koncilskim duhom u otvorenosti prema svijetu; u povezanosti s drugima, posebno onim zemljama i pokretima koji su se događali u dijelovima svijeta demokratskih sloboda izvan obruča željezne komunističke zavjese te u dijalogu sa svima.“ Kardinal Bozanić podsjetio je na tri velika imena Kršćanske sadašnjosti, inicijatore njezina osnivanja – Vjekoslava Bajsića, Tomislava Janka Šagi-Bunića i Josipa Turčinovića, koje često nazivaju „kreativnim i karizmatičnim trolistom“ – te je istaknuo da su se čitanjem djelâ Kršćanske sadašnjosti mlade generacije pripremile za postkomunističko razdoblje, kada je naša Crkva mogla preuzeti nove zadaće u hrvatskom društvu. „I u najtežim razdobljima djelovanja Kršćanske sadašnjosti njezino je vodstvo uvijek ostalo povezano sa zagrebačkim nadbiskupom, a blage uspomene sluga Božji kardinal Kuharić posvjedočio je da je imao povjerenja u članove vodstva i da su to oni svojim djelovanjem i trpljenjem za Crkvu zaslužili“, rekao je zaključno kardinal Josip Bozanić.

Bogat slavljenički program

Uz kardinala Bozanića sudjelovali su i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, tajnik Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj te ujedno izaslanik apostolskog nuncija mons. Giuseppea Pinta mons. Janusz Stanislaw Blachowiak, zatim gospićko-senjski biskup u miru Mile Bogović, sisački biskup Vlado Košić, zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, ujedno predsjednik skupštine Kršćanske sadašnjosti, te celjski biskup Stanislav Lipovšek. Njima valja pridodati provincijale redovničkih zajednica, predstavnike drugih kršćanskih crkava i vjerskih zajednica te predstavnike političkog, društvenog i kulturnog života.

Predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović rekao je da su i Matica i Kršćanska sadašnjost iznikle na zanosu i sa željom da šire dobro i plemenite misli, a to su u tim ustanovama činili ljudi koji nisu težili za zaradom i slavom, nego koji su kao cilj imali uspjeh i rast sredine i društva.

U dvorani je priređen svečani program Kršćanska sadašnjost – putovanje u pet slika, čime je učinjeno vidljivim što je Kršćanska sadašnjost bila u proteklih pet desetljeća, što je danas, a sve to kao zalog za budućnost. Slike kroz koje su vodili naratori Tanja Popec i dramski umjetnik Robert Kurbaša bile su popraćene mislima „kreativnog i karizmatičnog trolista“ Kršćanske sadašnjosti.

Na početku svečanoga putovanja kroz minulih pedeset godina, fra Bono Zvonimir Šagi, jedini živući član širega kruga osnivača Kršćanske sadašnjosti, upalio je svijeću kao znak zahvalnosti za sve njezine preminule djelatnike te je pročitao tekst nadgrobnog epitafa koji je izrekao Tomislav Janko Šagi-Bunić na ispraćaju Josipa Turčinovića.

Program proslave glazbenim nastupima obogatili Collegium pro musica sacra, Gudački kvartet Sebastian, klapa Nostalgija i harfistica Mirta Lice. Uza sve priređena je slavljenička izložba koja prikazuje polustoljetnu povijest Kršćanske sadašnjosti.

Našoj cijenjenoj slavljenici – koja u dijalogu sa svijetom promiče evanđeoske i općeljudske istine i vrijednosti pružajući se preko zemaljskih horizonata prema nebeskim perspektivama – zaželimo još mnogo ovakvih velikih obljetnica na dobro svih nas, bili kršćani ili drugi pripadnici jednoga nam i zajedničkoga društva.