Orgulje, glazbalo ženskog roda

Jubilarna izdanja dobra su prilika da se podvuče crta i pogleda unatrag što je festival ponudio glazbenome životu grada, pa i države. Osvrt u ne baš tako daleku prošlost dao je u uvodu programske knjižice umjetnički voditelj, orguljaš i čembalist Pavao Mašić. Gornjogradski ciklus donio je visoku razinu orguljanja; izmijenili su se tu brojni ugledni inozemni, ali i domaći orguljaši.

Dosad su nastupile samo dvije orguljašice, a ove godine to će se ispraviti. Peto izdanje Orgulja sv. Marka 6. lipnja otvorila je belgijska orguljašica sa švicarskom adresom, Els Biesemans. Nakon školovanja u rodnoj Belgiji, gdje je diplomirala orgulje i fortepiano, odlazi u Basel u čuvenu Scholu Cantorum Basiliensis, gdje se usavršava za povijesno obaviješteno izvođenje glazbe 18. i 19. stoljeća. Za orguljama ona repertoarnih ograničenja nema pa se zagrebačkoj publici predstavila djelima koja su nastajala od prve polovice 18. do druge polovice 20. stoljeća. Crvena nit bilo je stvaralaštvo skladateljica. Iako je koncert otvoren Preludijem i fugom u G-duru, BWV 550 Johanna Sebastiana Bacha, povijesno obaviještenim pristupom ostalim djelima na programu orguljašica je premostila kronološku udaljenost Bachova djela i sljedećeg Prvog korala u E-duru, M. 38 Césara Francka. Unatoč tehničkoj zahtjevnosti Franckove skladbe, Els Biesemans izvela ju je vrlo precizno, poštujući njezinu dramaturgiju i koristeći se istovremeno tipičnim francuskim koloritom registracija koje nude orgulje sv. Marka.

Belgijska orguljašica sa švicarskom adresom Els Biesemans za orguljama sv. Marka / Snimio Mirko Cvjetko

Virtuozna djela Franza Liszta također su imala mjesto na programu. Naročito u skladbi Sv. Franjo Asiški propovijeda pticama Els Biesemans pokazala se kao vješta orguljašica bogate mašte dočaravši muzikalno onomatopejske figure Lisztove skladbe. Programsko osvježenje bila je kompozicija Svjetlost i tama Sofije Gubajduline. Orguljašica iznimno dobro poznaje i takav izričaj u kojem se nije poigravala samo zvukovnim bojama, nego i različitim sviračkim tehnikama demonstrirajući kako je moguće pomaknuti granice skladanja za orgulje i istovremeno proširiti mogućnosti interpretacije toga instrumenta.

Fanny Hensel-Mendelssohn danas je poznatija kao sestra Felixa Mendelssohna Bartholdyja nego kao skladateljica. Njezina jedina orguljska skladba, Preludij u F-duru, preplavljena je akademizmom, ali joj je unatoč nedostacima Els Biesemans pristupila s pažnjom, istražujući u njoj tragove ranoromantičarskih skladateljskih promišljanja, a ne puke imitacije Bachove glazbe. Sličan je pristup imala i u izvedbi prvoga stavka Sonateu f-molu, op. 1, br. 3 francuske skladateljice i klavirske pedagoginje Hélène de Montgeroult. Izvorno klavirsku skladbu Els Biesemans maštovito je prilagodila orguljama, pritom vješto primijenivši sviračke tehnike tipične za fortepijaniste 18. stoljeća. Svojevrsni hibridni pristup nije smetao. Štoviše, omogućio je sasvim nov uvid u mogućnost kombinacije repertoara toga vremena na doista različitim instrumentima s tipkama.

Els Biesemans na koncertu je spajala djela koja na papiru naoko ne mogu ići jedno uz drugo, ali zahvaljujući muzikalnosti i virtuoznosti uspjela je prisutne uvjeriti u suprotno. Sjajnim nastupom potvrdila je da će visoki standard muziciranja biti imperativ i u ovogodišnjem izdanju ciklusa.