Odlazak Daše Drndić

U noći 5. lipnja 2018. u Rijeci je, nakon duge i teške bolesti, u 72. godini života preminula hrvatska književnica Daša Drndić.

Daša Drndić rođena je 10. kolovoza 1946. u Zagrebu. Od 1953. živjela je u Beogradu, gdje je diplomirala engleski jezik i književnost. Kao Fulbrightova stipendistica magistrirala je dramaturgiju na američkom sveučilištu Južni Illinois. U Beogradu je radila kao književna prevoditeljica, urednica u izdavačkoj kući, profesorica engleskog jezika te urednica i dramaturginja na Radiju Beograd. Ne mogavši izdržati nacionalističko bjesnilo, početkom 1990-ih napušta Beograd i doseljava se u Rijeku. No zbog svojih „neispravnih naglasaka i tvrdog hrvatskog jezika“ ne uspijeva se zaposliti u struci pa radi kao odgajateljica u privatnom vrtiću. Zato odlazi u Kanadu, gdje živi do 1997.godine. Po povratku doktorira na Filozofskom fakultetu u Rijeci, što je bio uvjet za zaposlenje na toj ustanovi, gdje do umirovljenja predaje modernu englesku književnost na Odsjeku za anglistiku.

Daša Drndić bila je najangažiranija hrvatska književnica

Objavljena prozna djela: Put do subote (1982), Kamen s neba (1984), Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu (1997), Canzone di guerra (1998), Totenwande (2000), Doppelgänger (2002), Leica format (2003), Feministički rukopis ili politička parabola (2006), Sonnenschein (2007), April u Berlinu (2009), Belladonna (2012) i EEG (2016). Uz to objavila je i knjigu književnih kritika After Eight (2005) te niz eseja i radiodrama.

Roman Sonnenschein osvojio je 2007. nagradu Fran Galović i nagradu Kiklop za prozno djelo godine. Engleski prijevod toga romana (pod naslovom Trieste) ovjenčan je nagradom Independent za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja (Independent Foreign Fiction Readers Prize) za 2013. Roman Belladona ušao je u uži izbor od tri naslova Književne nagrade EBRD-a, koju dodjeljuje Europska banka za obnovu i razvoj sa sjedištem u Londonu, u suradnji s British Councilom i Londonskim sajmom knjiga. Daša Drndić dobitnica je i međunarodne književne nagrade Prozart 2014.

Daša Drndić bila je najangažiranija spisateljica hrvatske književnosti, beskompromisna i hrabra borkinja protiv nesloboda svake vrste. U svojim djelima obrađivala je najvažnije probleme svijeta dvadesetoga i početka 21. stoljeća – totalitarizam, nacionalna, rasna i vjerska nesnošljivost, nacistički i staljinistički zločini, koncentracijski logori, emigracija i egzil, starenje, bolest, depresija, represija, apatridstvo, licemjerje šutljive većine, manjine bile su njezine opsesivne teme kojima se bavila na osebujan način maestralnoga kolažnog kombiniranja egzistencijalističke proze i dokumentarizma. Osnovnu fragmentarno oblikovanu fikcijsku fabularnu liniju redovito je u romanima premrežavala dokumentarističkim dionicama, u „nastojanju da otvori komoricu zaboravljenog kolektivnog sjećanja“. Svaka njezina knjiga bila je sredstvo borbe protiv društvenog zaborava i borbe protiv sindroma kratkoga pamćenja, pisana u nadi sprečavanja povratka pogane prošlosti i ponavljanja historijskih pogrešaka. Fragmentarnošću i kombiniranjem heterogenih narativnih cjelina zrcalila je kaotičnost svijeta, ali i upozoravala na sveprisutnost i neiskorjenjivost zla, zla koje je u različitim pojavnim oblicima i istovremeno na raznim mjestima vječno prisutno. Svaka je njezina proza literatura sa čvrstim moralnim stavom, pisana eruditski, izričajem prepunim strasti, ogorčenim, bijesnim i osuđujućim, rečenica bujnih i razgranatih. Daša Drndić bila je autorica zahtjevne, mračne i jetke književnosti, autorica potresne i beskompromisne proze, proze koja postavlja pitanja i uznemiruje. Daša Drndić bila je vrhunska umjetnica u službi etike i humanizma, a njezin je odlazak nenadoknadiv gubitak za hrvatsku kulturu.