Matica je dom svima koji vjeruju u kulturu i Hrvatsku

Poštovani uzvanici, poštovani dužnosnici, članovi i prijatelji Matice hrvatske,

Prije četiri godine, 14. lipnja 2014, izabrana su na zagrebačkoj izbornoj skupštini upravna tijela Matice hrvatske i voljom te skupštine postao sam 23. predsjednik najstarije hrvatske kulturne ustanove. U to sam vrijeme osobito rado čitao islamsko-kršćanskoga pisca Halila Džubrana, posebice njegovu knjigu Isus, sin čovječji. Na jednom mjestu Džubran, parafrazirajući Isusa, kaže: „Ne gomilajte sebi blago koje se kvari i koje lopovi mogu lako ukrasti. Nego radije gomilajte blago koje se ne kvari niti može biti ukradeno i kojem ljepota raste kad ga mnoge oči gledaju.“ Učinilo mi se da to libanonski pisac prepričava, da tumači dio programa Matice hrvatske jer to je oduvijek bila Matičina namjera: proizvoditi knjige koje će ljudi čitati, glazbu koju će slušati, slike koje će gledati i nitko im neće moći uzeti ono što su pročitali, čuli, vidjeli. Želio sam da svaki matičar, slikovito rečeno, nosi u ruci jabuku sa sviješću da se u srcu te jabuke skriva nevidljivi voćnjak.

Matičin predsjednik Stjepan Damjanović održao je odlučan i izravan govor  / Snimio Mirko Cvjetko

Nisam se obazirao na one koji su govorili da je Matičino vrijeme isteklo jer sam na svakom koraku vidio prostore za njezino djelovanje, vidio sam knjižnice u kojima su nedostajale knjige i kazališne daske na kojima su nedostajale predstave koje bi na prikladan način gradile naš hrvatski identitet, koje bi nas pozivale da se ne utaborimo u svojim mržnjama i u svojim strahovima, ali koje bi nas zvale da nađemo pravu riječ o suvremenim hrvatskim problemima, npr. da se zalažemo za istinu o onima koji su jučer goloruki stali pred tenkove da bi obranili naš životni prostor, da ne damo da se njihova žrtva zaboravi ili relativizira, da se suprotstavimo svima onima koji su alergični na hrvatsko ime, ali i onima koji su Hrvati po zanimanju i to ime upotrebljavaju prečesto i s nimalo časnim namjerama u kojima se prepoznaje koristoljublje koje bi se htjelo prikazati kao rodoljublje. Imao sam stalno na pameti riječi svojega prethodnika Igora Zidića: „Zaista naše – i to: neotuđivo naše – bit će samo ono što uzmognemo ugraditi u svoju svijest, znanje i memoriju. To i jest smisao baštine: da traje u nama, da nas oplođuje. Od deklarativnog zalaganja za nepročitanu baštinu neće biti koristi ni za koga, ni za Hrvatsku, ni za Maticu hrvatsku...“ Te je riječi izgovorio u Osijeku 2012, a tada je još rekao da odgovor u književnim i kulturološkim raspravama nije stisnuta pesnica, nego pročitana knjiga i pozvao: „Pridružimo se, dakle, svi nevelikoj vojsci čitatelja Domovine, da bi potom i Domovina bila veća.“

 Nacionalizacija Matičine palače

Moji suradnici i ja gradili smo planove prikladne za kulturnu ustanovu, a onda nas je već u prvoj godini našega mandata pogodio grom iz vedra neba: hrvatski sud u hrvatskoj državi odlučio je da Matici hrvatskoj oduzme njezinu palaču na zagrebačkom Strossmayerovom trgu. Ta je odluka izazvala ogorčenje Matičina članstva i vodstva i svih koji su za tu odluku saznali jer se odluka pozivala na rješenje koje je donijelo tijelo bivše države (FNRJ – poslije SFRJ) još 1959. Poslije će se pronaći rješenje Sekretarijata za financije Narodnoga odbora Općine Donji grad od 20. veljače 1960. o izuzimanju Palače Matice hrvatske iz nacionalizacije. Ni to, ni činjenica da je Matica do spomenute odluke zagrebačkoga Općinskoga suda uvijek bila upisana kao vlasnik zgrade, ni činjenica da je svoju palaču gradila isključivo prilozima svojih članova nije pomoglo da se brzo razriješi spor o kojem sigurno znate mnogo i svi znate da smo ga nedavno uspješno priveli kraju. Ali želim naglasiti ovo: mnogi su nas poticali na korake koji nisu prikladni za kulturnu ustanovu, ali nismo dali, koliko je god bilo u našoj moći, da se od našega problema pravi politikantska predstava, nismo nikada tražili one koji bi pogurali „našu stvar“, kako se to običava reći, tražili smo da svatko obavlja poslove iz svoje nadležnosti, da sud odluči u korist onoga na čijoj je strani pravda. Iz mandata prošle uprave dočekala su nas još tri sudska spora i o svakom od njih mogle bi se pisati tugaljive priče. Sve smo ih dobili ili smo na putu da ih dobijemo uvijek se ponašajući onako kao što sam rekao za sudovanje o našoj zgradi. Dva neću danas ovdje spominjati, ali jedan moram jer nakon što smo sud dobili na svim instancama, počeli su napisi i govorkanja usmjereni protiv Matičina vodstva. Riječ je o sudu koji smo dobili protiv Društva Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika, Matoševa rodnoga mjesta.

Ogranak Matice hrvatske iz Tovarnika započeo je još 1998. raditi na tome da se kuća na mjestu rodne kuće Antuna Gustava Matoša kupi i uredi kao spomen-dom u čast velikoga hrvatskoga pisca. U razgovorima s Družbom sestara Kraljice svijeta (koje su u tom trenutku bile vlasnice kuće) da odstupe kuću i da im se zauzvrat napravi druga sudjelovali su tadašnji predsjednik Matice hrvatske Josip Bratulić i tadašnji glavni tajnik Matice hrvatske Stjepan Damjanović i vrlo mnogo pomogli da odgovor Družbe sestara Kraljice svijeta bude pozitivan. Ogranku Matice hrvatske iz Tovarnika nedostajala su inicijalna sredstva za preuređenje Matoševe kuće i zatražio je pomoć od Središnjice iz Zagreba. Središnjica i Ogranak zaključili su 2002. ugovor o dugoročnom kreditu kojim se Središnjica obvezala isplatiti Ogranku kunsku protuvrijednost od 26.884,00 EUR i taj je iznos primljen kao kredit kod Zagrebačke banke. Ogranak se obvezao vraćati anuitete kredita kako budu dospijevali po računima koje će dostavljati Središnjica, ali to nikada nije učinio, nije otplatio ni kune unatoč brojnim upozorenjima koja je dobio. U neuspjelom pokušaju izbjegavanja svojih dugova, Ogranak je prestao djelovati kao ogranak i postao Društvo Antuna Gustava Matoša. Slijedila je tužba Središnjice koja je završila odlukom Vijeća Županijskoga suda u Vukovaru, koje je 2014. potvrdilo odluku Općinskoga suda u Vukovaru iz 2012. da Društvo Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika mora Matici hrvatskoj platiti „iznos od 239.277,01 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 81.203,75 kuna“.

U razgovorima o tome kako da se problem riješi Matičina upravna tijela više su puta nudila da se dogovorimo na način da Društvo Antuna Gustava Matoša vrati iznos koji je posudilo i plati sudske troškove, a da se Matica odrekne pripadnih joj kamata, što znači da se Matica odriče polovine iznosa koji joj po sudskoj odluci pripada.

Naglašavali smo da se Matica hrvatska neće dati slomiti pod pritiskom kojim su u javnosti stvarali uvjerenje da je ona odgovorna što projekt izgradnje Matoševe kuće ne ide dalje. Matica je na mnogo načina pomogla tom projektu i ne pristaje da se na nju svaljuju problemi koje je stvorio netko drugi. Postavljamo pitanje: Kako to da se u potrošenih 11 milijuna kuna nije našlo 250.000 da se vrati Matici dug? Kako to da i u planiranih novih 11 milijuna nema stavke koja bi predviđala povrat Matičina novca, koji je sada dvostruko veći, ali i dalje sitan u odnosu na planirana i potrošena sredstva? Ne bismo smjeli, i Matica hrvatska prva na to ne smije pristati, da netko svoje pogreške skriva iza Matoševe veličine i iza tobožnjih nacionalnih interesa. I u najnovijem razgovoru s vukovarsko-srijemskim županom ponovili smo svoje stavove i nadamo se napravili korak prema rješenju problema.

Mantra o Matičinoj šutnji

Dogovorili smo se u Predsjedništvu da ćemo raditi svoje poslove i ostvarivati Matičine programe kao da svih tih sudskih sporova nema, da se nećemo dati paralizirati. Željeli smo letjeti sa sviješću da beskrilni pauci letačima uvijek pletu mreže ne bi li prekinuli njihov let.

Nažalost i u samoj Matici pojavi se s vremena na vrijeme ponašanje tipično za beskrilne pauke, i pokušava se prekinuti let kreativnih letača samo zato što su ovi bili drukčijega mišljenja od njihova. Matica je kulturna ustanova koja mora okupljati, a ne rastjerivati.

Naša su upravna tijela radila u cjelini skladno, ali su s vremena na vrijeme i članovi tih tijela izražavali nezadovoljstvo što Matica hrvatska češće i žešće ne reagira na aktualne događaje.

Očito žele Maticu koja će svaki čas izlaziti s priopćenjima, koja će političarima svako malo slati izraze svojega neslaganja, koja će im se stalno suprotstavljati i biti nekakvom pritajenom prijetnjom. Više puta sam u svojem mandatu rekao: po mojem mišljenju takvi Matičini istupi ne smiju biti prečesti i moraju imati vrlo ozbiljne povode. Javili smo se i kad su naši generali u Haagu osuđeni i kad su oslobođeni, reagirali smo kad smo mislili da se ozbiljnije narušava položaj hrvatskoga jezičnoga standarda u našem društvu, javili smo se u diskusiji o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu itd.

O tzv. kurikularnoj reformi organizirali smo razgovor i oblikovali stajališta koja smo poslali mjerodavnima iz kojih je vidljiv naš stav da se svaki ljudski napor mora poštivati, ali svatko tko radi posao od osobite društvene važnosti mora biti u stanju čuti što drugi ljudi o tome imaju reći. Mora se suočiti s drukčijim mišljenjem, a ne ultimativno zahtijevati da se prihvati njegovo. Osobito zabrinjava da tako često u našem društvu ne možemo ni započeti ozbiljan razgovor o važnim temama, nego odmah pokušavamo drugoga etiketiranjem, masovnim prosvjedima i na druge načine izbaciti iz razgovora i nastaviti taj razgovor s istomišljenicima, pa onda uklanjanje sitnih razlika prikazati kao konstruktivnu raspravu. Želim da matičari drukčije postupaju. Priča o šutnji ustanova, među njima i Matice hrvatske, postala je mantra. Svi koji traže glasnije intelektualce moraju biti svjesni da ljudi govore tamo gdje mogu i da ne ovisi samo o njima koliko će ih se čuti. Nitko ne bi trebao očekivati da mu institucije ili ugledni pojedinci u njegov poštanski sandučić pošalju svakoga tjedna sažeto mišljenje o nekom aktualnom problemu i k tome onakvo kakvo je njemu po volji.

Sigurno se nismo javili uvijek kad je bilo potrebno i kad su naši članovi očekivali da se javimo, ali da biste ozbiljno reagirali, morate imati određena znanja. Jako bih volio da smo mogli nešto ozbiljno reći npr. o Agrokoru i da su naši članovi koji su sposobniji za gospodarske i političke teme ponudili takvu izjavu, nitko ne bi u Matičinu vodstvu imao ništa protiv, ali ponavljati floskule iz arsenala svagdašnjih stranačkih prepucavanja ne bi bilo dobro za Matičin ugled. Matica se jako mora čuvati toga da postane filijala kakve moćne stranke ili kakve moćne institucije. Ona ima svoj program pa njezini čelnici i njezini članovi moraju raditi na ostvarivanju toga programa. I kada misle da taj program ili da pravila Matice hrvatske treba mijenjati, neka se za to na pravim mjestima i dobro obrazloženo zalažu. Danas je jedna od boljih prilika da kažemo što i kako trebamo popraviti, da to kažemo sa željom da Matica bude što djelotvornija. Ljubav prema ustanovi i prema čovjeku kraj vas presudna je jer ona pomaže, kako je napisao Halil Džubran, „da se moj duh uzdigne do visina preko mojega dometa i do dubina ispod mojega dohvata“. Drugim riječima, nemojmo snižavati ciljeve i razine da bi nam bilo lakše, nego se mučno uspinjimo prema visokim ciljevima i zahtjevnim razinama.

Broj knjiga koji smo izdavali rastao je i u Središnjici i u ograncima, broj kulturnih događaja koje smo organizirali rastao je brojem i kvalitetom. Sto sedamdeset i petu obljetnicu najstarije nacionalne ustanove slavili smo radno i svečano podsjećajući našu javnost na sve ono što je Matica hrvatska učinila za našu sredinu i za naš narod, ali i pokazujući što sve danas čini i može učiniti.

Dvjesto Matičinih
knjiga godišnje

Iz izvješća glavnoga tajnika koji u sebi sažima brojna izvješća mnogih među vama svatko se može obavijestiti o gotovo svemu što smo uradili u proteklom mandatu, a kandidati za novo Matičino vodstvo, posebno kandidat za predsjednika, reći će što će biti glavni smjerovi Matičina djelovanja u godinama koje dolaze. Uspješno okončavši sudske procese koji su jako dugo trajali uspostavili smo potreban mir. Postigli smo i znatne uspjehe u jačanju Matice hrvatske iznutra, što se vidi npr. i po tome što je 2017. prva nakon mnogo godina u kojoj su nam prihodi bili veći od rashoda. Zajedno s vrlo aktivnim članovima u nekim našim ograncima postigli smo mnogo bolju suradnju između lokalnih vlasti i Matičina vodstva u lijepom broju naših ogranaka, povećao se broj naših članova uopće i posebno onih koji uredno ispunjavaju svoje članske obveze. Naši najvažniji izdavački projekti ne idu planiranim tempom, ali ipak napreduju. Matičina Povijest Hrvata u sedam knjiga u kojima će se opisati povijest od doseljenja Hrvata pa sve do okončanja Domovinskoga rata najveći je historiografski projekt od uspostave suvremene hrvatske države: otisnute su tri knjige, a ostale četiri posve su blizu završetku: suradnički je tim tako velik da se realno moralo očekivati da tu i tamo netko ne održi rok.

Naš elitni niz Stoljeća hrvatske književnosti stigao je do 135. knjige. Naravno, to nije malo knjiga, ali ako nastavimo raditi ovim tempom, teško da će itko od nas dočekati kraj niza. No tempo bi se mogao ubrzati samo uz više novca i više sudionika u poslu, što bi u konačnici zapravo značilo i manje vremena i manje potrošena novca.

U prvoj knjizi Enciklopedije Matice hrvatske na 815 stranica 54 su autora uobličila 485 natuknica koje, zajedno sa 749 ilustracija, od kojih 558 u boji, svjedoče da će EMH doista na poseban način opisivati ne samo kulturne nego i druge društvene procese i važne osobe, da će ih osim općim pogledom obuhvatiti i onim matičarskim, koji nam kazuje koje su se sve silnice sretale u Matici, što je ona poticala, u čemu je sve Matica sudjelovala, na što je utjecala. Nakon većega zastoja vjerujem da smo pronašli put kako nastaviti taj važan projekt.

Spomenute edicije samo su najzahtjevniji dio našega posla jer u Središnjici i ograncima zajedno Matica posljednjih godina objavljuje i više od dvjesto naslova godišnje. Često su to iznimno važna i zapažena izdanja. I svojim izdanjima i kulturnim događajima obilježili smo i 300. obljetnicu Sigetske bitke i 100. obljetnicu Prvoga svjetskog rata i 50. obljetnicu Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskoga književnoga jezika i mnoge druge obljetnice, uvijek nastojeći da te knjige i ti događaji na primjeren način budu uključeni u suvremeni naš trenutak.

Matica, mladi, budućnost

Suprotno glasinama, Matica stalno misli o mladima. U već tradicionalnu Matičinu ciklusu Mladi glazbenici svoj prvi nastup imao je velik broj danas u Hrvatskoj i posvuda u svijetu priznatih i afirmiranih glazbenika. Matičina likovna galerija mnogim je mladim likovnim umjetnicima pružila priliku prvi put u javnost iznijeti i pokazati svoje zamisli i svoja djela. U Matičinoj Filozofskoj školi studenti i doktorandi uvježbavaju se pod vodstvom vrsnih znalaca u zahtjevnu poslu tumačenja najtežih djela sveukupne povijesti filozofije. U Komunikološkoj školi iskusni stručnjaci studentima novinarstva prenose tajne te zahtjevne i etički toliko odgovorne struke.

Svemu nabrojanom treba dodati nove aktivnosti, vodeći uvijek računa da u predlaganju i započinjanju novoga treba biti realan jer nerealna planiranja dovode do slaba izvršavanja, a slabo izvršavanje do apatije.

Na samu kraju svojega posljednjeg predsjedničkoga govora želim izreći jednu preporuku i nekoliko zahvala.

Svim vam srcem želim preporučiti kandidata za novoga predsjednika, profesora Stipu Boticu. Poduprite ga na sve djelotvorne načine, podržite ga već danas birajući za njegove glavne suradnike one koje je on predložio jer on može složenu i zahtjevnu dužnost obavljati bolje ako je okružen ljudima u koje ima povjerenje. Poduprite ga tako da mu svaki dan ne nabrajate što bi Matica mogla i morala, a ne radi, nego da se javite s prijedlogom da ste osobno, ili vi i vaši prijatelji, pripravni odraditi taj i taj zadatak. Podržite ga radom i ljubavlju prema ustanovi i podržite sve one koji obavljaju konkretne i važne poslove u Matici hrvatskoj.

Imao sam sâm veliku potporu i teško mogu naći prikladne riječi zahvale. Prvo zahvaljujem dvojici svojih prethodnika, Josipu Bratuliću i Igoru Zidiću: oni su mi za cijeloga moga mandata pružali veliku i raznovrsnu, drugima ne uvijek vidljivu, srdačnu potporu obogaćenu njihovim velikim iskustvom u vođenju naše ustanove. Zahvaljujem kolegama iz Predsjedništva: četiri smo godine radili marljivo i naporno. Hvala članovima Glavnoga odbora, Nadzornoga odbora i Časnoga suda, voditeljima odjela i predsjednicima ogranaka, urednicima Stoljeća hrvatske književnosti, Vijenca, Kola, Hrvatske revije i svih brojnih Matičinih časopisa diljem Lijepe naše i izvan nje.

Posebno zahvaljujem svim zaposlenicima u Matici hrvatskoj i svim voditeljicama i voditeljima Matičinih službi. Hvala svim marnim matičarima za svaki napor i za uloženo vrijeme. Obnašajući dužnost predsjednika morao sam mnogo govoriti, razgovarati, slušati, predsjedati Matičinim tijelima, odlučivati i jasno je da sve to nije moglo biti bez pogrešaka, ali vjerujem da ćete mi te pogreške oprostiti jer nikada nisu činjene iz zle namjere ili iz razloga osobnoga probitka. Želeći sreću svakom od vas u vašem privatnom životu, želim da vam rad za Maticu čini zadovoljstvo. Neka Matica hrvatska bude dom dovoljno prostran za sve koji vole kulturu i vjeruju u nju, koji vole domovinu Hrvatsku i pripravni su raditi za njezin boljitak. Neka Matica hrvatska ne prestane tkati naša jučerašnja sjećanja i naše sutrašnje nade. Još jednom – hvala vam svima!