Tko je bio Milivoj Cvetnić?

Dvadesetoga travnja održani su 10. Kostajnički pjesnički susreti Milivoj Cvetnić. Obljetnicu su svojom nazočnošću uveličali naši poznati pjesnici Petar Gudelj i Mile Stojić, koji podupiru rad Društva prijatelja knjige Milivoj Cvetnić Hrvatska Kostajnica od samih početaka, te Đuro Tadić, spiritus movens cijele priče o susretima.

Milivoj Cvetnić rođen je 19. ožujka 1921. u uglednoj obitelji u Kostajnici, gdje završava osnovnu školu. Gimnazijsko školovanje nastavlja u Zagrebu. Maturirao je 1939. u zagrebačkoj Trećoj muškoj realnoj gimnaziji kao izvrstan učenik. Na nagovor roditelja upisuje medicinu, ali odustaje već nakon prvoga semestra i prelazi na Filozofski fakultet i studij književnosti. Studij prekida 1942. zbog rata i iste je godine, zbog svjetonazorske opredijeljenosti i neslaganja s režimom, uhićen u Kostajnici i zatvoren u Petrinji, gdje se i razbolio. Otpušten je kao privremeno nesposoban pa neko vrijeme boravi kod sestre u Županji. U jesen 1943. mobiliziran je u domobransku vojsku, u kojoj služi kao bolničar iz koje je, ponovno zbog bolesti, otpušten. U kasno ljeto 1944. odlazi u partizane, gdje pogiba u borbi 26. prosinca 1944. pokraj mjesta Gnjilavac kod Cazina. Imao je samo 23 godine…

Matija Perković, Đuro Tadić, Mirjana Lahovsky-Žličarić, Marija Krupić, Damir Ducić i Ines Konjevod

Kad se obitelj Cvetnić poslije Oluje vratila u razorenu Kostajnicu, u opustošenoj kući „otkrili su jednu kutiju u kojoj su bili pohranjeni neki rukopisi, Milivojeve školske svjedodžbe, indeksi. Tamo ih je pohranila majka poslije sinove pogibije“ (Branimir Donat, Zaljubljena Madona, 2010). Također, dio rukopisa dugi su niz godina brižno čuvali brat Tomislav i sestra Mila. Brat našeg pjesnika, Juraj Cvetnić, objedinio je, strpljivo prepisao i dao na stručnu prosudbu sačuvane rukopise, koji su potom tiskani i objavljeni.

Uslijedilo je prvo izdanje zbirke pjesama pod naslovom Lirika (Disput, Zagreb, 2006), a vrijednost pjesama tekstovima su zajamčili Cvjetko Milanja i Josip Užarević, koji su napisali predgovor i pogovor. Lirika Milivoja Cvetnića nevelik je opus od pedesetak pjesama, u kojima se otkriva talent pjesnika koji, nažalost, nije doživio pjesničku evoluciju i koji nije za života objavio nijednu pjesmu. Zbirka pripovjedaka Zaljubljena Madona objavljena je 2010, u izdanju nakladnika Dora Krupićeva i uz pogovor Branimira Donata.

Djelovanje Društva prijatelja knjige Milivoj Cvetnić

Na poticaj Jurja-Đuke Cvetnića, brata pokojnoga Milivoja, i zalaganjem Đure Tadića, samozatajnog, energičnog pokretača, okupila se grupica entuzijasta, započela pjesničke susrete, a u kolovozu 2011. registrirala se i kao udruga Društvo prijatelja knjige Milivoj Cvetnić Hrvatska Kostajnica. Broji tridesetak članova, a Kostajnički pjesnički susreti Milivoj Cvetnić su, zahvaljujući njima, davno prerasli okvire malene Hrvatske Kostajnice. Susrete podupiru kao gosti i prijatelji književnici i novinari Petar Gudelj, Mile Stojić, Branimir Donat, Enes Kišević, Branko Pejnović, Denis Derk…

Dana 24. veljače 2011. Gradsko vijeće Hrvatske Kostajnice donijelo je odluku o pokretanju kulturne manifestacije Kostajnički pjesnički susreti Milivoj Cvetnić, a Društvo je 2011. iniciralo da se Gradska knjižnica i čitaonica u Hrvatskoj Kostajnici nazove imenom Milivoja Cvetnića.

Kostajnički pjesnik Milivoj Cvetnić

Trajno će ostati u sjećanjima prvi predsjednik Društva Juraj Cvetnić, koji je preminuo 19. srpnja 2017. Od kolovoza 2017. dužnost predsjednice Društva preuzela je Stela Cvetnić-Radić.

Kostajnički pjesnički susreti

Dne 28. ožujka 2009. održani su 1. kostajnički pjesnički susreti Milivoj Cvetnić, na kojima je prvi put publici predstavljena zbirka pjesama Lirika Milivoja Cvetnića. Ocjenu i strukovnu prosudbu njegove pjesničke baštine dao je Petar Gudelj:

„Otkriće Cvetnićevih papira i bilježnica pokazalo se otkrićem u hrvatskoj književnosti. Nizu međuratnih hrvatskih pjesnika dopisano je još jedno značajno ime. (...) Tko je Milivoj Cvetnić? Za hrvatsku književnost, umjetnost, duhovnost ništa novo, još jedna tragična ličnost, kakvih je puna hrvatska povijest, svako njezino doba. (...) Voće što ga streslo nevrijeme u narodu ima ime strovo. Pjesme Milivoja Cvetnića mogu se nazvati strovom. (...)

Cvetnić je, što nije malo, rijeku Unu, Kostajnicu i kostajnički kraj, mada nikada nije pisao zavičajno, uveo u hrvatsku poeziju. Vodom ili duhom što nad njezinom vodom lebdi.“

Mile Stojić u svom prikazu Cvetnićeve lirike dodaje: „Začuđujuće je koliko je ova poezija i nova i moderna, a to znači autentična i uvijek suvremena. (…) U obranu samog života Cvetnić je položio i svoj život, a nama ostavio svijetao znak i trag u stihovima koji govore da je najviše što se može u zlim vremenima – biti i ostati čovjek.“

Cvjetko Milanja u predgovoru je Lirici Milivoja Cvetnića napisao: „Ostaje nam utvrditi da je Cvetnić ponajbolji upravo u sonetnoj formi, u sonetima koji manipuliraju motivima prirodnog stratuma, posebice pejzaža, (...) opsesivnim motivom vode – od doslovnog značenja kao prostora odmora i predaha, do simbolične transferacije kao mjesta jedine moguće harmonije, a u psihološkom smislu kao gesta utjehe.“

Josip Užarević u pogovoru Vječna voda ističe: „Ako je, dakle, ljubavna tematika bila izvorištem trajnih i neprevladljivih Cvetnićevih frustracija – uranjanje u sferu prirode dalo je sasvim suprotne pjesničke učinke… Fascinacija vodom ima mnogo rukavaca i smisaonih razina, i mnogo načina da u se upije nemire i sve težnje lirskoga subjekta.“

Potaknuto pohvalnim osvrtima Društvo odlučuje osnovati pjesničku nagradu Milivoj Cvetnić, kojom bi pomoglo objavljivanju prve zbirke mladim i kvalitetnim pjesnicima. Prosudbeno su povjerenstvo tijekom godina činili Mile Stojić, Denis Derk, Mirela Bartolić, Sanja Bužimkić, Ines Konjevod i Marija Krupić, sa stalnim članom Petrom Gudeljom, koji je s velikim entuzijazmom čitao sve pristigle rukopise. A pristizalo je između 30 i 40 pjesničkih uradaka godišnje.

Mladi pjesnici laureati vraćaju se s radošću Hrvatskoj Kostajnici zahvaljujući Kostajničkim pjesničkim susretima.

Prva pobjednica 2011. bila je Sandra Tribuson i njezina zbirka Šačica riječi, laureatkinja 2012. bila je Tamara Bakran sa zbirkom Mjesečevo cvijeće, 2013. Alen Tomić sa zbirkom Ostatak dana; 2014. na natječaju je pobijedio Jakov Skok, poslavši zbirku Oskvrnuti zvuk; 2015. pobijedila je Ivona Aviani sa zbirkom pjesama Na postaji tišine, 2016. Matija Perković sa zbirkom Zaređeni Bar Bar, 2017. Roberta Nikšić sa zbirkom Otmica Europe

Deset godina trajanja

Vratimo se ovogodišnjim susretima. Godina 2018. iznjedrila je pjesnika Antonija Karlovića (1994) i zbirku pjesama Ego-stripper. Zbirka će biti objavljena ubrzo, a recenziju je napisao Mile Stojić. Ovogodišnji su susreti održani 20. travnja zbog elementarne nepogode koja je zahvatila desetak obitelji u gradu, inače se obično održavaju u ožujku. U ime članova Društva prijatelja knjige Milivoj Cvetnić Hrvatska Kostajnica skupu se obratila Stela Cvetnić-Radić. Osvrnula se na proteklih deset godina rada Društva zahvalivši svima na potpori, osobito Ministarstvu kulture Republike Hrvatske i Gradu Hrvatska Kostajnica, koji su bili pokrovitelji desetih susreta, kao i Sisačko- moslavačkoj županiji. Dalibor Bišćan, gradonačelnik Hrvatske Kostajnice, istaknuo je važnost rada Društva u smislu promocije grada i njegove kulturne, ali i turističke ponude. Marija Krupić je uz Damira Ducića, Mirjanu Lahovsky Žličarić i Ines Konjevod predstavila je objavljenu pjesničku knjigu lauretkinje iz 2017. Roberte Nikšić. Slijedio je glazbeni predah, pjesma Milivoja Cvetnića Ne znaš slavu, koju je uglazbio i aranžirao kostajnički kantautor Krunoslav Dubravac. Na promociji zbornika Pjesnička ponornica govorio je Đuro Tadić. Urednici su Deset godina Kostajničkih pjesničkih susreta Milivoj Cvetnić 2009–2018. Marija Krupić, Stela Cvetnić-Radić i Boris Beck. Lektorica i korektorica je Ines Konjevod, grafički urednik Žorž Draušnik, a fotografije su snimili Alija Krupić i Miro Martinić. Zanimljivo je to štivo o proteklih deset godina života i rada Društva prijatelja knjige Milivoj Cvetnić. Na kraju predstavljanja Matija Perković, nositelj nagrade Milivoj Cvetnić za 2016, pročitao je pjesmu napisanu posebno za ovu prigodu, a posvetio ju je Milivoju Cvetniću.

Ovogodišnji laureat Antonio Karlović

Najsvečaniji je trenutak večeri bilo proglašenje pobjednika za 2018. Prosudbeno povjerenstvo – Mile Stojić (predsjednik), Petar Gudelj, Marija Krupić i Ines Konjevod – odlučilo je da je najbolja pristigla zbirka koja zadovoljava sve kriterije natječaja, što znači da je pjesnik mlad, kvalitetan i da nema objavljene zbirke, zbirka Antonija Karlovića, Ego- stripper. Mile Stojić istaknuo je da je: „njegova pjesma najčešće noćni solilokvij o lošoj beskonačnosti naših života, krhkosti naših ljubavi, samoćama u kojima vjekujemo svoj ljudski vijek.“ Stela Cvetnić-Radić, predsjednica Društva, dodijelila mu je Plaketu Milivoj Cvetnić kao najboljem pjesniku za 2018. Antonio Karlović, ovogodišnji laureat, zahvalio je Društvu istaknuvši: „Prihvaćam ovu nagradu i obećavam da će i knjiga koja će izaći u sklopu ove nagrade zauvijek u mojoj skromnoj biografiji stajati kao veliki zalog i podsjetnik da u svome pisanju, u svojim pjesmama, u životu nastojim držati oči i ruke širom otvorene. Hvala vam na tom zalogu i na toj prilici.“ I za kraj citat A. Olujića s PS portala koji kaže: „Jedno je nakon ove večeri potpuno jasno, s Kostajničkim književnim susretima Milivoj Cvetnić ne samo da su mladi, neafirmirani pjesnici dobili šansu predstaviti se javnosti, već smo svi mi skupa dobili manifestaciju koja traži sebi ravnu.“

* * *

 Vodeni cvijet

Ne želim ničije blizine.

Nek budem sam, i svima stran.

Tko će da prezre, tko će da priječi

Moj krhki, bijeli san.

Nikakvo tijelo ja ne dotičem.

Niti što tražim, niti dajem.

Ko rijeka, iz tla istog ničem,

No plovim svojim rajem.

Jalovo dotraje hladna krasota,

Bez traga, ali čista.

Spokojno mre se, pavši bez glasa,

Na ploči vlažnoga lista.

Nikome ne budim tuge,

Nit kome srećom bojim dan.

Žudim samo da snivam do konca

Svoj krhki, bijeli san.

         Milivoj Cvetnić