Svečanosti druženja s knjigom

U Zagrebu su potkraj svibnja održana dva književna festivala na kojima je sudjelovao niz svjetski uglednih književnika, znanstvenika i novinara, čime se hrvatski glavni grad još jednom potvrdio kao važno i neizbježno odredište na kulturnoj karti Europe. Četvrti Zagreb Book Festival (ZBF) ove je godine u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO) od 21. do 27. svibnja okupio više od osamdeset domaćih i stranih autora u tridesetak događanja sa središnjom temom Selfie kultura – mit i stvarnost, dok je u idućem tjednu na 17. Festivalu europske kratke priče (FEKP) sudjelovalo tridesetak uglednih imena svjetske i domaće kratkropričaške književne scene. Otvarajući ZBF direktorica i idejna začetnica festivala Petra Ljevak podsjetila je na važnost knjige i čitanja, osobito u današnje vrijeme okarakterizirano brzim razvojem novih tehnologija i sveopćom užurbanošću. „U doba inflacije informacija, fragmentiranosti pažnje, okrupnjavanja i sustavne globalizacije, kad se većina komunikacije odvija pisanim putem, postalo je važnije nego ikad razvijati alate kritičkoga promišljanja, sposobnost dubinske koncentracije, empatiju i vlastitu pismenost“, rekla je direktorica. „Sve su to stvari kojima nas čitanje knjiga podučava“, dodala je.

Festival europske kratke priče otvoren je razgovorom s nigerijsko-britanskim književnikom Benom Okrijem

Snimio Tomislav Miletić / PIXSELL

O temi 4. ZBF-a, selfie-kulturi, odnosno utjecaju moderne tehnologije na društvena, politička, ekonomska, intimna i identitetska pitanja, te umjetnost samu, na festivalu je najviše bilo riječi u panel-diskusijama u kojima su istaknuti svjetski i domaći intelektualci raspravljali o pitanjima kao što su lažne vijesti i budućnost medija u doba alternativnih činjenica, je li potrebna transformacija odgoja i obrazovanja s društveno-humanističkih područja prema području tehnologije, kao i što možemo u budućnosti očekivati od umjetne inteligencije.

Narcisoidnost, virus moderne tehnologije

Bogat sedmodnevni festivalski program otvorili su, razgovorom o narcisoidnosti kao virusu moderne tehnologije, finski novinar i pisac Ari Turunen, istaknuti hrvatski znanstvenik Igor Rudan i profesorica zagrebačkoga Filozofskog fakulteta Željka Matijašević.

Polazeći od izraza selfie, za vlastoručno snimljen autoportret, vrlo popularan na društvenim mrežama, raspravljali su o tome kako moderne tehnologije oblikuju i mijenjaju naš način života, stavove i vrijednosti, pa čak i stvaranje i konzumiranje umjetnosti. Raspravljali su o fenomenu sve veće fragmentiranosti globalnog svijeta, okretanju pojedinca prema sebi i glorificiranju individualizma, dok odnos prema Drugome postaje virtualan – čime se stvara sve veći jaz između pojedinca i zajednice.

Rudan, jedan od najmlađih redovnih članova Britanske akademije znanosti, na Festivalu je predstavio svoju publicističku knjigu Točna boja neba (Naklada Ljevak) te održao predavanje Deset načina na koje znanost i tehnologija mijenjaju život u 21. stoljeću. Uvodno govoreći o svojem prvom sudjelovanju na nekom književnom festivalu, Rudan je podsjetio da su danas znanost i tehnologija, iako naizgled nemaju veze s književnošću, prodrle u svaku poru ljudskoga djelovanja – pa tako „više nije moguće napisati roman a da on nije na neki način konzistentan s onime što znaju znanost, tehnologija i medicina“.

Svježe i domaće

U skladu s izborom teme – okrenutosti prema sebi – ove su godine u posebnom fokusu bili domaći autori i predstavljanje recentne domaće književne produkcije. Tradicionalni program Svježe i domaće otvorio je drugoga dana ZBF-a istaknuti novinar i književnik Drago Hedl, koji je predstavio svoj novi, četvrti po redu, roman Vrijeme seksa u doba nevinosti, svojevrsni nastavak nagrađenoga romanesknog prvijenca Donjodravske obale. Knjigu je objavila Naklada Ljevak, a o njoj je urednik Kristijan Vujičić na predstavljanju rekao kako je riječ o romanu koji spaja „ono najbolje iz Hedlova spisateljskog i novinarskog rada: osjećaj za priču i novinarski pristup“. Hedl je na festivalu sudjelovao i u tribini Fake news – mediji u doba alternativnih činjenica, na kojoj je u razgovoru s novinarima i književnicima Ivicom Đikićem, Borisom Rašetom i Ivanom Dragičević raspravljao o budućnosti medija u dobu obilježenu lažnim vijestima i zatvaranjem prema klasičnim medijskim ponudama.

Ivana Dragičević, istaknuta televizijska novinarka, na ZBF-u je predstavila svoj prozni prvijenac, publicističku knjigu Nejednaki (Naklada Ljevak), koja okuplja njezina osobna iskustva prikupljena u dva desetljeća praćenja vanjskopolitičkih zbivanja. O knjizi je govorila novinarka Mirjana Rakić, koja je istaknula kako je riječ o osobnom putovanju svijetom, koje sadrži mnogo elemenata bitnih da bi se taj svijet mogao razumjeti. Dugogodišnji urednik na HRT-u Dragan Nikolić ocijenio je da je to odlična i pitka knjiga koja bi se mogla nazvati i generacijskim romanom jer autorica pripada generaciji novinara „za koje je novinarstvo poziv, zvanje, koji uvijek sve propituju, i uvijek, u slučaju televizijskih novinara, traže kadar više, sugovornika više“.

Debitantski je roman Sanjica Lacković (OceanMore) na festivalu predstavio i kazališni redatelj Dario Harjaček, koji je otkrio kako je riječ o svojevrsnoj autobiografiji, dok je novinar Hrvatske televizije Dražen Ilinčić predstavio svoju novu knjigu Neobičan slučaj novinara N. (OceanMore), kvaziautobiografsku fikciju temeljenu na njegovu dugogodišnjem iskustvu novinara kulture.

Inozemni gosti

Od promocija inozemnih gostiju izdvajaju se pak gostovanje Arija Turunena, danskog autorskog dua Mortena Durra i Larsa Hornemana te Portugalca Davida Machada.

Predstavljajući svoju popularnu kulturalnu povijest arogancije Zar ne znaš tko sam ja? (TIM Press), finski novinar, kolumnist i pisac Turunen govorio je o svojem viđenju fenomena arogancije kao sindroma oholosti koji slijedi istu logiku kao i rasizam: i jedna i druga ljudska osobina temelje se na duševnoj tromosti i podcjenjivanju drugoga.

Na festivalu je gostovao i portugalski književnik Machado, koji je predstavio hrvatski prijevod svojeg romana Prosječni indeks sreće (Naklada Ljevak), literarno istraživanje pitanja što zapravo čini sreću za koje je 2015. dobio Nagradu Europske Unije za književnost. Upozorio je kako ne treba miješati sreću s trenutačnim zadovoljstvom, a kao recept za povećanje vlastitog indeksa sreće naveo je to „da trebamo više pozornosti posvetiti drugima“, „jer kao što kaže teorija ekonomije sreće, ne možemo postati sretni kao pojedinci; ako drugi oko nas nisu sretni, ni mi ne možemo biti sretni – sretni možemo biti samo kao dio zajednice“.

ZBF je ugostio i danski spisateljsko-ilustratorski duo Durr–Horneman, autore grafičke novele Zenobija (Sandorf), višestruko nagrađene priče koja problematizira pitanje sirijskih izbjeglica i ratno iskustvo djece. Knjiga je 2017. osvojila tri najvažnije danske nagrade za dječju književnost i ilustraciju: nagradu Pingpris, nagradu Claus Deleuran i nagradu danskog Ministarstva kulture za ilustraciju za djecu i mlade. Ispričana je isključivo kroz slike i uz malo pomno biranih riječi, što je pisac Durr objasnio istaknuvši kako je namjera autora bila stvoriti jednu „‘tihu’ priču, kojom smo željeli s nekoliko minuta tišine odati počast žrtvama rata“.

U panel-diskusijama, predavanjima, predstavljanjima knjiga od domaćih su imena na ZBF-u sudjelovali i Tanja Mravak, Boris Jokić, Morana Kasapović, Kruno Lokotar, Alen Brlek, Jan Šnajder, Luka Perušić, Lidija Dimkovska, Vanda Mikšić, Ivica Puljak, Nikša Gopčević, Borna Sor i Petar Štefanić, dok se od gostovanja stranih autora izdvaja i predavanje britansko-američkog pisca Andrewa Keena, autora knjige Internet nije odgovor (Naklada Ljevak), koji je govorio o tome Kako popraviti budućnost?, dok je slovenska teoretičarka psihoanalize i sociologinja Renata Salecl, autorica knjige Tiranija izbora (Fraktura), govorila o obrazovanju u doba filtriranja.

ZBF veliku pozornost pridaje i književnosti za djecu, s kojom se tako u sklopu dječjeg programa u MUO-u družila britanska književnica za djecu Julija Donaldson, autorica suvremenih klasika Grubzon i Grubzonovo dijete. U sklopu Posebnog programa održan je popularan ciklus pripovijedanja Spikigin, dok je književni klub Booksa ugostio program pjesnikinje Sanje Baković Odvalimo se poezijom.

Festival je tradicionalno zatvorila dodjela nagrade biblioteke Balkan Noir 2018. za najbolji krimić recentne domaće i regionalne književne produkcije bosanskohercegovačkom književniku Josipu Mlakiću za roman Crni gavran i bijele vrane (Fraktura), koji je ocjenjivački sud opisao kao vrhunsku napeticu koja u maniri pravoga tvrdokuhanog krimića nudi precizan uvid u svakodnevnicu susjedne BiH.

Nasljeđe i kratka priča

Gotovo istodobno, u nedjelju 27. svibnja, u Zagrebačkom plesnom centru (ZPC) razgovorom s Bookerom nagrađenim nigerijsko-britanskim književnikom Benom Okrijem svečano je otvoren 17. FEKP, koji je do 1. lipnja u Zagrebu, Samoboru i Rijeci oko ovogodišnje teme Nasljeđe okupio tridesetak uglednih autora kratke priče.

U razgovoru s kreativnim direktorom festivala Romanom Simićem o pričama koje se dobivaju u nasljeđe, o tome što je to što nasljeđujemo i koliko nas naslijeđeno određuje, Okri je otkrio kako je svoj spisateljski glas pronašao tek kad se probudio iz noćne more ratnih trauma koje je nosio u sebi još od djetinjstva te da ga u pisanju nadahnjuju druge umjetnosti jer „kultura nije nešto što činimo sami, to je nešto što činimo s drugima“. „Kultura je stvar suradnje, baš kao i nasljeđe, ona nije nešto što postoji samo po sebi, nego nešto što postoji u dijalogu s cijelim svijetom“, rekao je Okri te poručio: „Svijet nije savršeno mjesto. Treba se boriti, treba širiti područje borbe. Mi kao pisci uvijek trebamo postavljati pitanja i propitivati postavljeno stanje stvari. Zato je pričanje priča toliko važno. Priče su zamišljanje drukčije stvarnosti.“

U susretima s hrvatskim čitateljima tijekom šest festivalskih dana sudjelovali su i velška spisateljica Carys Davies, jedan od najvažnijih španjolskih autora srednje generacije Ignacio Martínez de Pisón te ukrajinski pisac Andrej Kurkov; festivalska se publika imala prilike upoznati i s belgijskom autoricom marokanskoga podrijetla Rachidom Lamrabet, a gosti su bili i talijanski autor Flavio Soriga, Jan Carson iz Sjeverne Irske, Carlos Fonseca iz Kostarike te nagrađivani pisci Inga Žolude iz Latvije, Suzana Tratnik iz Slovenije i Vladimir Arsenijević iz Srbije.

Glavni večernji program Festivala odvijao se u Polukružnoj dvorani Teatra &TD, a popratni sadržaji u klubu Booksi, Talijanskom institutu za kulturu, Multimedijalnoj dvorani Filozofskog fakulteta te klubu Boogie. Pisce je program 17. FEKP-a 30. i 31. svibnja odveo i u Rijeku, a sve je završilo 1. lipnja u zagrebačkom klubu Boogie programom G-točka, koji je spojio književnost i glazbu u razgovoru u kojemu je sudjelovala i hrvatska glazbenica Remi. Za sam kraj festivala ostavljen je program 6 za put: pokretne slike i granice, u okviru kojega je prikazano šest kratkih filmova s temom nasljeđa nastalih u suradnji šest međunarodnih književnih festivala te pjesnika i filmaša iz Velike Britanije, Kanade, Bangladeša, Južnoafričke Republike, Trinidada i Tobaga te Hrvatske.