Prešućeni hrvatski glazbenik

Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, Društvo za očuvanje kulturne baštine Kaštela Bijaći, Splitsko-dalmatinska županija, Institut za crkvenu glazbu Albe Vidaković Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilište u Splitu, Grad Kaštela i Hrvatska ratna mornarica – Zapovjedništvo Split priređuju Dane fra Bernardina Sokola.

Trodnevna manifestacija u povodu sto tridesete godišnjice njegova rođenja podarila je iznimno bogat sadržaj – koncert njegove glazbe u splitskoj crkvi Gospe od Zdravlja, znanstveni skup, predstavljanje poštanske marke s njegovim likom i dramski recital u Kaštel Sućurcu, gdje je rođen, te liturgijsko i pučko slavlje u splitskome samostanu sv. Ante.

Fra Bernardin Sokol u klaustru samostana na Badiji kraj Korčule/
Izvor Franjevački samostan svetog Ante u Splitu

Fra Bernardin Sokol (1888–1944) duboke je tragove ostavio u hrvatskoj glazbi u razdoblju između dva rata. Školovao se u Beču i Rimu, a po povratku u domovinu zalagao se za višu razinu hrvatskoga duhovnog stvaralaštva aktivnim skladanjem, poticanjem suvremenika na duhovni izričaj te znatnim marom za izvedbe već stvorenih crkvenih skladbi. Djela mu se izvode u Hrvatskoj i inozemstvu, a koncerte njegove glazbe prenosile su i radiopostaje. Mučenička smrt od partizanske ruke značila je i dugo zatišje njegove glazbe kao i spomena na njegov lik i djelo. Sokolov novi život počinje 1985. obilježavanjem 750. obljetnice nazočnosti Male braće u Dubrovniku, a od osamostaljenja Republike Hrvatske nastoji se vratiti dug nepravedno prešućenu glazbeniku i dati mu mjesto koje zaslužuje u povijesti hrvatske glazbe.

Svečanost pod visokim pokroviteljstvom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović počela je izborom iz Sokolovih angelusa, jutarnjih i večernjih molitvi i pozdrava Blaženoj Djevici Mariji. Od trinaest angelusa odabrano je njih šest – vrlo su ih lijepo otpjevali sopranistica Antonija Teskera i tenor Špiro Boban uz primjernu instrumentalnu potporu violinista Valtera Lovričevića, violončelistice Sunčane Tušek i orguljašice Tetyane Borčagivske. U nekima smo zapazili odveć ukrašen violinski kontrapunkt, koji je narušavao jasnoću vokalne dionice, a na to Lovričević nije mogao utjecati. Stoga izdvajamo angelus Kad ujutro slavuj pjeva u poniznom pjevu Antonije Teskera uz orgulje.

U nastavku je izvedena iznimno vrijedna Missa jubilaris, po mnogima najljepša Sokolova misa. Zanosno su je predstavili solisti splitske opere: Antonija Teskera, sopran, Terezija Kusanović, alt, Vinko Maroević, tenor, Mate Akrap, bas, uz zbor i orkestar splitskoga HNK-a. Izvedbom je vrlo angažirano ravnao Ivo Lipanović. Orkestraciju potpisuje don Šime Marović. Raskošna partitura svjedoči o Sokolovu bogatu znanju, a uzvišeni duhovni tekst bio je nit vodilja u ostvarenju različitih ugođaja, izmjenjivanju homofonih i polifonih dijelova te modalnosti, dura i mola. Iznimno bogatstvo Sokolove invencije izvedba je u visokoj mjeri ostvarila. Solisti su bili u punoj službi duhovnosti, a zbor vrlo motiviran i izvrsno pripremljen (zborovoditeljica Ana Šabašov). Šteta što nije bilo nužna prostora između orkestra i prvoga reda publike, jer je blizina izvođača i slušatelja, poglavito u forte dinamici, urodila nerazgovijetnim i šumnim zvukom, što je otežavalo jasno praćenje, a nažalost i umanjilo užitak i snagu prijama. Pomogao bi svakako malo prigušeniji forte, ali glasan zvuk možemo pripisati zanosu dirigenta Lipanovića, jer Sokolova glazba uistinu raste i plijeni ljepotom i snagom.

Osjetila je to brojna publika, koja je glasnim pljeskom dugo pozdravljala i srčano zahvalila velikom ansamblu. Veliki skladatelj nedvojbeno je zaslužio da se Glazbenoj školi u Kaštelima, područnom odjelu Glazbene škole Josipa Hatzea u Splitu, vrati njegovo časno ime.