Otimači Matičine palače

Matica hrvatska izvijestila je u studenome 2017. članove, prijatelje, suradnike i cijelu hrvatsku javnost da je nakon gotovo trogodišnjega mučnog razdoblja ponovno upisana u zemljišne knjige kao vlasnica vlastite palače. Suočena s oduzimanjem svoje središnje zgrade Matica je pretrpjela tešku i nenadoknadivu milijunsku materijalnu štetu, koja je dugoročno mogla, a možda prema nečijim naumima i trebala, ugroziti i dokinuti sámo njezino postojanje. Matica hrvatska, ustanova koja već gotovo dva stoljeća marno čuva i promiče kulturni identitet hrvatskoga naroda, zahvaljuje na potpori svim svojim članovima, koji su imali strpljenja i povjerenja u njezino vodstvo, odvjetnicima koji su je u ovom nemilom pravnom sporu stručno i postojano zastupali te medijima koji su s razumijevanjem pratili etički i pravno opravdana njezina nastojanja da dokaže vlasništvo nad svojom palačom. U ovom i sljedećih nekoliko brojeva Vijenca bit će riječi o pokušaju oduzimanja Matici hrvatskoj njezine zgrade i uspješnom okončanju toga spora.

Sporna nacionalizacija iz 1959.

Članovi Matice hrvatske vlastitim su prilozima 1886. izgradili palaču kojoj je od prvoga dana Matica bila jedini vlasnik. No Palača Matice hrvatske uknjižena je 14. siječnja 2015. u društveno vlasništvo rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Time je Matici hrvatskoj u zemljišnim knjigama izbrisano vlasništvo nad njezinom Palačom. Učinjeno je to „temeljem Rješenja za financije, Narodnog odbora Općine Donji Grad u Zagrebu […] od 30. lipnja 1959. g. i čl. 12 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta“, čime je presuđeno: „Na nekretnini Matice hrvatske iz Zagreba koja se sastoji od zk. č. br. 3021 što u naravi predstavlja kuću broj 2 u Matičinoj ulici i Akademički trg broj 4 i zgradu površine 1124 m² i dvorište površine 337 m², uknjižuje se: DRUŠTVENO VLASNIŠTVO.“

Palača Matice hrvatske u Zagrebu

Provjerom u zemljišnim knjigama predstavnici Matice hrvatske utvrdili su da je njihova ustanova izbrisana kao vlasnica zgrade. A kao vlasnica Palače bila je upisana od sama početka vođenja zemljišnih knjiga, čak i u razdoblju između 1972. i 1990, kada je jugoslavenska komunistička vlast policijskom intervencijom Matici hrvatskoj zabranila rad. Predsjedništvo Matice moralo je u propisanom roku od 15 dana prirediti prigovor, za što je ovlastila odvjetnika Radoslava Šunjića. O nacionalizaciji iz 1959. članovi Predsjedništva ni šira uprava MH nisu dotad imali nikakvih saznanja, pa je započeo intenzivan rad na prikupljanju dokumentacije koja bi nam mogla razjasniti taj neočekivan i gotovo nevjerojatan događaj, a i pomoći u sastavljanju argumentiranoga prigovora.

Pretražujući arhivu i publikacije MH naišli smo na prvi trag koji nam je mogao pomoći u rasvjetljavanju ovoga događaja; nalazi se u knjizi Povijest Matice hrvatske 1842–1962, objavljenoj 1963, koju je napisao Jakša Ravlić, predsjednik MH u razdoblju 1954–1968. U Ravlićevu izvješću na godišnjoj skupštini stoji „da je po pozitivnim zakonima Matičina zgrada, koja je bila sagrađena prilozima naroda (1886) i koja služi za kulturne potrebe hrvatskog naroda, izuzeta iz nacionalizacije“. To nas je uputilo u potragu za rješenjem o nacionalizaciji iz 1959. i za odlukom o izuzeću od nacionalizacije koju je Ravlić spomenuo. U zapisniku upravnog odbora MH sa sjednice održane 3. srpnja 1959. našli smo ovu bilješku: „Uzeto je na znanje da je Matičina zgrada prijavljena u vezi s nacionalizacijom, i da je tom prilikom dato i obrazloženje da se izuzme ispred [olovkom prepravljeno u ispod, op. Z. L.] nacionalizacije.“ Na temelju te dvije informacije zaključili smo da je odluka o nacionalizaciji naše zgrade 1959. stvarno i donesena, ali i da je uslijedila odluka o njezinu izuzimanju od nacionalizacije. Nažalost nijedan od tih dvaju dokumenata nismo posjedovali – kao ni mnoge druge koje je 1972. zaplijenila jugoslavenska policija – pa smo pretraživanjem u hrvatskim arhivima pokušali do njih doći.

Jedan od tragova pronašli smo u zapisniku upravnog odbora MH sa sjednice 27. studenoga 1959, gdje piše da je predsjednik Jakša Ravlić referirao o „posjetu delegacija Matice Hrvatske, Matice Srpske i Slovenske Matice kod Rodoljuba Čolakovića i Matice Hrvatske kod Manasteriotija, u vezi s izuzimanjem Matičinih zgrada od nacionalizacije za što postoji mogućnost primjenom člana 30 zakona o nacionalizaciji“. Slijedeći taj trag pronašli smo zajedničku molbu Matice hrvatske, Matice srpske i Slovenske matice, koju su uputile Saveznom izvršnom vijeću SFR Jugoslavije u Beogradu 8. srpnja 1959, u kojem su tri matice zatražile da se njihove zgrade izuzmu od nacionalizacije. Molba je utemeljena na odredbi Zakona o nacionalizaciji po kojoj predmet nacionalizacije nisu „zgrade društvenih organizacija i drugih udruženja građana koja služe za vršenje delatnosti radi kojih su oni osnovani i koje su predviđene i njihovim pravilima potvrđenim od nadležnih organa“. Premda kopija molbe koju smo pronašli u Državnom arhivu u Zagrebu nema potpisa, nego je ispod naziva navedeno „sekretar“, razvoj događaja potvrđuje da je takva molba stvarno i bila upućena. U zapisniku sjednice upravnog odbora MH održane 1. travnja 1960. piše kako je „s odobravanjem uzeto do znanja rješenje komisije za nacionalizaciju kojom se Matičina palača izuzima od nacionalizacije“.

Nepostojeće
„društveno vlasništvo“

Poslije tih zapisnika u Državnom arhivu pronašli smo i prigovor koji je Matica hrvatska 26. rujna 1959. uputila Sekretarijatu za financije Narodnog odbora Općine Donji grad na rješenje toga tijela o nacionalizaciji Palače MH. Prigovor su potpisali predsjednik Jakša Ravlić, glavni tajnik Nikola Pavić i gospodarski tajnik Josip Tomić, a u obrazloženju istaknuli: „Budući da je zgrada u Matičinoj ul. br. 2 vlasništvo Matice Hrvatske, književnog i naučnog društva u Zagrebu, građena za potrebe društvene, naučne i književne te nakladne djelatnosti Matice Hrvatske kao društvene organizacije još god. 1887, koju zgradu Matica Hrvatska koristi u te svrhe od dana izgradnje zgrade pa do najnovijeg vremena, a s obzirom na proširene zadatke Matičinih djelatnosti, spomenuta zgrada bit će potrebna u cijelosti Matici Hrvatskoj za iste svrhe, to predlažemo da se zgrade Matice Hrvatske izuzmu od nacionalizacije, a u smislu odredaba citirane Uredbe.“ (Uz svoju palaču, MH je bila vlasnica još nekoliko nekretnina u Zagrebu.) Vodstvo MH tu je priliku iskoristilo za upozorenje da od 1945. zbog oduzimanja dijela Palače djeluje u skučenim prostorima: „Matica Hrvatska radi od godine 1945. uslijed izvanrednih stambenih prilika u skučenim prostorijama jednog dijela svoje zgrade u Matičinoj ulici br. 2, dok je ostale dijelove te kuće morala ustupiti Leksikografskom zavodu Jugoslavije i poduzeću Mlinoopskrba, te privatnim stanarima, iako, kako smo naprijed naglasili, treba te prostorije za sebe s obzirom na svoju sve veću kulturnu i naučnu te društvenu djelatnost.“

Prije podnošenja prigovora na rješenje o upisu društvenog vlasništva nad našom palačom pronašli smo i dokument na temelju kojeg se to dogodilo: Rješenje Sekretarijata za financije Narodnog odbora Općine Donji grad u Zagrebu doneseno na osnovi Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. U tome rješenju stoji: „Utvrđuje se da su danom 26. prosinca 1958. godine, kao danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nacionalizirana i postala društveno vlasništvo sva niže navedena izgrađena i neizgrađena građevinska zemljišta, čiji su vlasnici na dan 25. XII. 1958. bila također niže navedena lica, a koja su zemljišta upisana u zemljišnim knjigama kod Kotarskog suda u Zagrebu i koja se sva nalaze u k. grad Zagreb: [...] u površini od 409.5 čhv – Matica Hrvatska u Zagrebu.“ Dakle čak i da je nacionalizacija stvarno i provedena, to je rješenje pokazalo da se to odnosilo samo na zemljište, a ne i na zgradu MH.

Čestitka s kopijom rješenja kojim je Matica izbrisana kao vlasnik svoje zgrade

Na temelju prikupljenih informacija u zadanom roku od petnaest dana sastavili smo i uputili prigovor Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, u kojem se prije svega navodi kako je MH „upisana kao vlasnik predmetnih nekretnina od 1927. godine“ te kako je „neshvatljivo da Republika Hrvatska u čije je ime Naslov donio osporavano rješenje provodi rješenja organa nepostojeće države, Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, s kojom je usput rečeno još 1991. raskinula sve državno-pravne sveze. Isto tako, Zakon o nacionalizaciji više nije na snazi, više ne postoji niti predlagatelj, a predmetne nekretnine upisane su osporavanim rješenjem kao društveno vlasništvo koje također više ne postoji. Naposljetku, u spisu nema podataka da bi isto rješenje uopće bilo pravomoćno, a posebice u odnosu na Maticu hrvatsku. Protiv istog rješenja bio je dopušten pravni lijek, koji je Matica i podnijela dana 26. 9. 1959. g. tražeći izuzimanje od nacionalizacije, a što joj je i udovoljeno, pa je predmetna nekretnina rješenjem istog organa od 20. 2. 1960. izuzeta od nacionalizacije. U svojoj arhivi Matica hrvatska nije uspjela pronaći isto rješenje već samo prigovor, koji u privitku dostavlja.“

Rođendanska „čestitka“
Matici hrvatskoj

Podnošenjem prigovora započelo je dvoipolgodišnje razdoblje u kojem je Matica hrvatska prošla težak put dokazivanja svoga vlasništva nad Palačom. Pritom je doživjela višemilijunsku štetu zbog nemogućnosti iznajmljivanja svega svoga poslovnog prostora. No u isto se vrijeme počelo pomalo otkrivati kako je uopće do slučaja došlo. Sredinom veljače 2015. u Maticu je pristigla anonimna „rođendanska čestitka“ osobe koja nije mogla prikriti sreću zbog toga što se Matici dogodilo. Pošiljatelj je čestitci priložio kopiju rješenja kojim smo izbrisani kao vlasnici Palače i na poleđini napisao: „Ako ja moram guliti krumpire, guliti ćete ih i Vi, draga gospodo, za svaku kunu koju ste stekli po krivotvorenim ugovorima dajući u zakup zgradu koja NIKADA nije bila Vaša. Sretan Vam ‘173’ rođendan!“

U ožujku 2015. došli smo u posjed elektroničkoga pisma koje nam je otkrilo da izvršenje nacionalizacije naše palače nije započelo samo od sebe i po nekoj redovnoj proceduri. Naime, u zahtjevu nepoznatoga građanina upućenu Građanskom sudu u Zagrebu 2012, koji smo pronašli u ožujku 2015, navodi se kako „vezano za uglovnicu – zgradu Palača Matice hrvatske u Zagrebu […] utvrđeno je da do danas nije konačno rješena plomba Z-4304/1959 iz 1959. odnosno povezana plomba Z-16727/2012“. Netko je dakle 2012. iz daleke prošlosti izvukao rješenje o nacionalizaciji iz 1959. i obnovio postupak. Autor pisma zatim razrađuje motivaciju svojega čina i piše kako Palaču MH „već dvadesetak godina neovlašteno koristi udruga građana (neprofitna organizacija koja sebe naziva obnovljenom Maticom hrvatskom) […] zgradu koja je odavno trebala biti upisana u korist Republike Hrvatske“. U daljoj razradi zahtjeva Sudu, autor iznosi svoju argumentaciju, ali iznosi i prijetnje Sudu: „Molim Vas da mi kao građaninu Republike Hrvatske i poreznom obvezniku objasnite zašto do danas zemljišne knjige nisu provele ovaj upis čime su omogućile udruzi građana Matica hrvatska stjecanje protupravne imovinske koristi iznajmljivanjem prostora iste Palače koja nije njihovo vlasništvo nego vlasništvo države. Podsjećam, također, da je ista udruga iznajmljivala zgradu i samoj državi (zadnji najam Ministarstvu branitelja a prethodno Ministarstvu generacijske solidarnosti) te je time državni proračun Republike Hrvatske oštećen za desetke milijuna kuna za plaćanje prostora koji je, u biti, vlasništvo same države. / Podsjećam Vas da sadašnja udruga građana koja sebe naziva Matica hrvatska nema pravni kontinuitet one Matice hrvatske koja je u istoj zemljišnoj knjizi 6316 k.o. Grad Zagreb upisana kao vlasnik te da se ne radi o istoj pravnoj osobi. Stoga, ne samo da rješenjem o nacionalizaciji zgrada ne pripada sadašnjoj udruzi Matica hrvatska već Republici Hrvatskoj, već ista udruga nema apsolutno nikakav pravni kontinuitet nekadašnjeg vlasnika koji i dalje stoji upisan u vlastovnici iste zemljišne knjige. / U slučaju da odbijete ovo pojašnjenje, ovaj upit postavit ću putem medija jer je očito da se nečijim dugogodišnjim (ne)djelovanjem namjerno šteti državni proračun i Republika Hrvatska.“

O tome tko je autor navedenoga pisma i „rođendanske čestitke“ moguće je samo nagađati, ali neke od teza u ovome pismu (primjerice da današnja MH nema pravni kontinuitet one iz razdoblja prije 1972) identične su tezama koje je poslije u nekim drugim spisima iznosio bivši, otpušteni poslovni tajnik MH August Turina. On je, naime, u siječnju 2015. podnio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske kaznenu prijavu protiv Matice hrvatske zbog „Protupravnog raspolaganja nekretninom u Gradu Zagrebu“ u kojoj kaže kako „Osumnjičeni koristi stambeno-poslovnu zgradu upisanu u zemljišno-knjižnom ulošku 6316. k.o. Grad Zagreb, z.k. čestica 3021. U vlastovnici navedene zemljišne knjige stoji da je vlasnik Matica hrvatska, Zagreb, međutim iako Osumnjičenik koristi isto ime, ne radi se o istoj pravnoj osobi. […] Pravna osoba koja je upisana u navedenom z.k. ulošku ukinuta je, odnosno prestala postojati, 1970-tih godina. Osnovano se sumnja da Osumnjičeni posljednjih dvadesetak godina neovlašteno sebe smatra sljednikom Matice hrvatske, Zagreb upisane u navedenom z.k. ulošku iako kao samostalna udruga građana – neprofitna pravna osoba – niti jednim aktom državnog ili drugog tijela nije stekla svojstvo pravnog sljednika Matice hrvatske, Zagreb upisane u navedenom z.k. ulošku niti mu je ijednim aktom državnog tijela ista nekretnina pripisana u njegovo isključivo vlasništvo. / Nadalje, uvidom u z.k. plombu Z-4304/1959 iz 1959. godine u istom z.k. ulošku 6316 k.o. Grad Zagreb, utvrđeno je da do danas ista nije provedena. Ovom plombom predloženo je provođenje Rješenja o nacionalizaciji zgrade ‘Palače Matice hrvatske’ na adresi Ulica Matice hrvatske 2/Strossmayerov trg 4. Pored toga, zadana je nova plomba pod Z-16727/2012 koja je vezana za prethodno navedenu plombu Z-4304/1959 i njeno rješavanje. Međutim plomba Z-16727/2012 do danas, gotovo 3 godine, također nije riješena već se vodi ‘u radu’. / Rješenjem o nacionalizaciji iz 1959. godine koju zemljišno-knjižni odjel još nije proveo, nekretnina, zgrada ‘Palače Matice hrvatske’ ne pripada u vlasništvu Osumnjičenom već ima svojstvo ‘društvenog vlasništva’ odnosno pripada u vlasništvo Republici Hrvatskoj. Tim više što Osumnjičeni i njegove odgovorne osobe znaju da zgrada ne pripada Osumnjičenom. Osumnjičeni putem svojih odgovornih osoba protupravno svojata istu nekretninu kao isključivo svoju i njome protupravno raspolaže. / Osnovano se sumnja da se [...] ostvario privid da je Osumnjičeni stvarni vlasnik navedene zgrade iako je to zapravo Republika Hrvatska zbog toga što Osumnjičeni koristi isto ime. / Usprkos činjenici da Osumnjičeni nije vlasnik ‘Palače Matice hrvatske’ upisane u z.k. uložak 6316 k.o. Grad Zagreb i da je to znao a tako su to znale i sve u njemu odgovorene osobe, usprkos tome, lažno predstavljajući sebe kao pravnog sljednika nekadašnje ‘Matice hrvatske, Zagreb’ dao si je za pravo da raznim državnim tijelima, ministarstvima, pravnim i fizičkim osobama (zaštićenim najmoprimcima) daje u zakup dio te iste zgrade čime se osnovano sumnja da je godinama ostvarivao milijunsku protupravnu imovinsku korist. / Također se osnovano sumnja da je neprovođenjem zemljišno-knjižnih plombi [...] odnosno neevidentiranjem isključivog vlasništva Republike Hrvatske, Osumnjičeni zabludom prema trećim osobama, ministarstvima i drugim državnim tijelima dugi niz godina davao dio ove zgrade u zakup teretivši za zakup, pored ostalih i Državni proračun Republike Hrvatske te je time neposredno oštetio Državni proračun ali i interese Republike Hrvatske koje bi država ostvarila da je ovom nekretninom samostalno raspolagala. / Osnovano se sumnja da su razna državna tijela i ministarstva unazad dvadesetak godina na teret Državnog proračuna Republike Hrvatske a u korist računa Osumnjičenog uplatila milijunske iznose zakupnine, za zakup zgrade koja je, u biti vlasništvo same države, Republike Hrvatske. […] / Kao podnositelj ove kaznene prijave smatram se oštećenom osobom jer sam u svojstvu poslovnog tajnika Osumnjičenika u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 13. studenog 2012. dovođen u zabludu od strane odgovornih osoba Osumnjičenika na način da su me isti uvjeravali odnosno tvrdili da su navedene nekretnine u punopravnom vlasništvu Osumnjičenog te da s njima, u svojstvu poslovnog tajnika, a u okviru svojih ograničenih ovlasti a temeljem članka 3. mog ugovora o radu bio zadužen, pored ostalog i za vođenje i organiziranje poslova oko održavanja zgrade, opreme i vozila pa i za nekretnine gore opisane. […] U Zagrebu, 12. siječnja 2015. – Podnositelj dr. sc. August Turina, dipl. oec.“

Neosporni kontinuitet Matice

Državno odvjetništvo moglo se sámo u državnim tijelima uvjeriti koliko su besmislene tvrdnje o tome da današnja Matica hrvatska nije sljednica one kojoj je 1972. zapriječeno djelovati jer u rješenju Republičkog sekretarijata za pravosuđe i upravu kojim se 11. siječnja 1990. odobrava upis Matice hrvatske u Registar društvenih organizacija Socijalističke Republike Hrvatske stoji kako „postoji društveni interes za obnovu rada Matice hrvatske“ i kako je „12. 12. 1989. godine održana sjednica Skupštine Matice hrvatske na kojoj je donesena odluka o obnavljanju rada te organizacije“. Dakle mjerodavno državno tijelo uporabom nedvojbene kategorije o obnovi rada ovu današnju Maticu hrvatsku registriralo je kao nespornu sljednicu MH iz razdoblja ranijega djelovanja. Osim toga, na obnoviteljskoj skupštini MH 12. prosinca 1989. sudjelovali su baš svi živi članovi upravnog odbora MH iz 1971. i obnovili rad MH, a ne osnivali neku novu udrugu.

(nastavlja se)