Nova nada franšize

Zanimljiv je podatak da su se još u vrijeme početne trilogije znamenitoga znanstvenofantastičnoga serijala, sastavljene od filmova Rat zvijezda (George Lucas, 1977), Imperija uzvraća udarac (Irving Keshner, 1980) i Povratak Jedia (Richard Marquand, 1983) književnost i strip odvažili na proširenje osnovne narativne okosnice stvarajući tako čitav univerzum Zvjezdanih ratova. To se u tim dvama umjetnostima nastavilo i u kasnijim desetljećima, dok je sedma filmska tijekom druge trilogije: Fantomska prijetnja (1999), Klonovi napadaju (2002) i Osveta Sitha (2005, svi George Lucas) ostala usredotočena na razradu tema i motiva koji su prethodili početnoj. I tek nakon što je najavljena i treća trilogija filmova, započeta Epizodom VII: Sila se budi (red. 2015), producenti su se odvažili i na širi sukus tematskih iskoraka, s jasnim podnaslovom Priče iz ratova zvijezda. Tako je vrsni rad Rogue One (Gareth Edwards, 2016) precizno elaborirao fabulu prije prvoga dijela filmske sage, odnosno razlučio je kako je princeza Leia dobila planove za uništenje Zvijezde smrti. I nakon prošlogodišnjega Posljednjega Jedia (Rian Johnson, 2017), u distribuciji je dostupan i Solo posvećen mladosti jednoga od triju središnjih likova, odmetnika Hana Sola.

Film Solo posvećen je mladosti jednog od središnjih likova Ratova zvijezda – odmetnika Hana Sola

Zanimljiv je podatak da su scenaristi novoholivudski veteran Lawrence Kasdan i njegov sin Jonathan, a redateljsku su dužnost trebali obnašati Phil Lord i Christopher Miller, no zbog kreativnih neslaganja napustili su projekt. Zamijenio ih je još jedan filmski veteran, Ron Howard, koji je iznova snimio gotovo tri četvrtine materijala. Priča o mladiću Hanu (Alden Ehrenreich) i njegovoj djevojci Ci’ri (Emilia Clarke) što žele napustiti svoj planet, ali pritom djevojka ostane zarobljena, a mladić nakon toga kao odmetnik želi kupiti svemirski brod i vratiti se po nju, upotpunjena je dakako nizom raznorodnih motiva. Uključuju oni tako skupinu plaćenika i pljačkaša Becketta (Woody Harrelson), predstavnike kriminalnih sindikata predvođene Drydenom Vosom (Paul Bettany) postupcima sasvim sličnima Imperiji, kao i skupinu razbojnika Enfys Nest (Erin Kellyman), zapravo pobunjenika. Neprestana jagma za dragocjenim materijalom seže dakako u razne dijelove svemira, a Han susreće i vjerna mu Chewbaccu (Joonas Suotamo), zatim Landa Carlissiana (Donald Glover) od kojeg će naposljetku preuzeti i brod Millenium Falcon, ali ponovo će sresti i voljenu Ci’ru, doduše promijenjena habitusa.

U složenome kontekstu Ratova zvijezda razvidan je mitološki kontekst, koji seže od pradavnoga do suvremenog, a upotpunjen je i percepcijom otpora protiv totalitarnih težnji personificiranih u Imperiji. U Solu takve totalitarne težnje ne predstavlja tek Imperij već i navedeni kriminalni sindikat, pa se percepcija gledatelja mijenja u odnosu na primjerice Rogue One. Upravo stoga borba protiv represije ne obuhvaća samo ljudska bića, već čak i droide, što se ponajbolje uočava u Landovoj pomoćnici droidu L3 (Phoebe Waller-Bridge), usmjerenoj prema emancipaciji i oslobođenju svih koje susreće. Primijetimo li pak da u Rogue One, uz znanstveno fantastičnu i mitološku potku i obilje akcijskih scena opažamo i blagi oslonac o japanski samurajski film i suvremenu dalekoistočnu kinematografiju, u ovome je filmu oslonac o filmsko žanrovsko nasljeđe percipiran u raznim motivima bliskim vesternu.

Nije upitno redateljsko iskustvo Rona Howarda. Usklađujući se sa zahtjevima serijala, Howard je nenametljivo apostrofirao i vlastiti redateljski stil. Pregledan, dinamičan i zanimljiv, uspio je ostvariti cjelinu izrazito evokativnih segmenata, ali mogli bismo se složiti s dijelom kritike koji tvrdi da mu nedostaje vrhunskih kreativnih iskoraka koji bi film učinili doista iznimnim i izvanrednim. Fotografija Bradforda Younga prigušena kolorita dosljedno oslikava ugođaj, montažer Pietro Scalia gradi svrhovitu strukturu, no čini se da je glazba Johna Powella mjestimice redundantna, odnosno Howard je rabi čak i u scenama u kojima i nije bila nužna. Dok Ehrenreich tek djelomice postiže karizmu Harrisona Forda iz početnih filmova serijala, Clarkeovu – barem u sekvenci ponovnog susreta – krasi šarm klasičnih holivudskih glumica. Izvrstan je Woody Harrelson kao ambivalentni Beckett, a ostatak postava učinkovito ostvaruje uloge. Vrlo dobar, ali ne i izvrstan Solo, ipak je upotpunio popularni ZF-univerzum.