Koju tajnu krije tatinja?

Dugo sam se skanjivala pisati o tajni. Zamoljena da se pozabavim tom imenicom, otkrila sam (za molitelja) i neka značenja koja mu i ne bi bila draga, poglavito ona s kojima bi se mogao poistovjetiti, pa sam odustala. O tajni najčešće mislimo kao o nečem maglovitom, zamotanom u plašt tajanstvenosti, no kad se po njoj malo zagrebe, štošta izlazi na vidjelo. Premda se sama značenja osnovne imenice i njezinih izvedenica nisu promijenila, ovaj put sam se davne molbe prisjetila i odlučila joj udovoljiti. Okidač, da se vratimo nečemu već napuštenom, može biti bilo što – kretnja, miris, okus, ugođaj. No meni je poticaj stigao iz sasvim drukčijeg ambijenta, onoga političkoga. Pisalo je nedavno u jednim novinama kako je „kad car i Bog dobiju svoje“ furtimašima svejedno što će ostati ljudima. Nisam sigurna da je autor članka dobro razumio riječ furtimaši, no u to ovdje neću ulaziti. Mene su, naime, upravo furtimaši vratili na ono što sam dosad izbjegavala: na tajan, tajno, tajom, krišom, kriomice, kradom, kradomice, jer lat. furtim i znači sve nabrojeno. Furtimaši je bio nadimak hrvatskih klerikalaca na početku 20. stoljeća, kada su se organizirali kao zasebna stranka. Ime im je nadjenuo tada već ostarjeli đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer (1815–1905), jer su od njega na prijevaru izmamili potpis kojim on tobože pristaje uz tu stranku i daje joj potporu. A potpis je bio iznuđen furtim, kradom, na prijevaru. Otada je furtimaš pripadnik mahom tajnih reakcionarnih organizacija, a potom je obuhvaćao i podmuklice i podlace, a njegovu nečasnu rabotu dobro je izražavao glagol furtimašiti: raditi lukavo, potajno, kradomice, krišom, iza leđa. Koju biste od tih radnji voljeli da vama netko radi?

Tajna društva tako se i zovu zato što rade nešto u tajnosti. Čim što taje, kriju kao zmija noge, znači da nešto nastoje zabašuriti od javnosti, zadržati za sebe i uzak krug upućenih. Tajiti i znači kriti, skrivati, ali i šutjeti (stsl. tainъ, tajan, potajan, lat. secretus; secretarius je tajnik, čovjek upućen u sve tajne nekoga poduzeća ili ustanove, dok je njegova mocijska parnjakinja tajnica daleko od toga, jer ona kuha kave i telefonira, ali ne o velikim tajnama; njih maheri razmjenjuju negdje drugdje). U Dubrovniku je skriven značio „hoteći upozoriti na neskrovnu ljubav“, na neskrivenu ljuba. Od priloga tajom i potajno izvedena je imenica potaja (age vino piju u potaji, što kao dobri muslimani ne bi smjeli), ali i tat, kradljivac (ie. korijen *(s)tãi-, krasti). Sada na scenu stupa tatinja, gusarska draga, izraz proširen najviše na dalmatinskim otocima. Tatinja je ženski oblik imenice tat. Zna se da su takvim skrivenim ženama gusari dolazili potajno i sporadično, da su te dolaske nastojali održati tajnima i sami posjetitelji i te žene. Da se za njihovu vezu saznalo, bile bi u svojim malim sredinama obilježene, i to ne pozitivno. Krasti (lokalno i kresti), kradati se, značilo je prvotno dovući se kradom, prikradati se, dolaziti potajno – a glavni razlog i nije bio onaj ljuveni nego stavljati materijalna dobra na kup, da ih se stekne što više. Kako se i to radilo krišom (da drugi ne vide), dakle krilo se od nepozvanih očiju, krasti se donekle semantički izjednačilo s kriti. No kako se u sve takve radnje ubacuju i ljudi nečasnih namjera, prikradanja iz prikrajka uvijek su pratile i nečije oči, pa se ubrzo javila znatiželja da vidimo što to susjed stavlja na kup. Nàdala se i prilika za krađu. Sve se to radi skrivečke, kradomice, kriomice i eto krijumčara. Stari su se krijumčari dugo zadržavali samo na robi, a danas su proširili svoju djelatnost i na ljude. Njih za masne pare nastoje izvesti iz jedne zemlje i prevesti u drugu, ako ne i treću, što obično završi loše za „robu“, tj. izbjeglice, koje ostaju i bez svojega novca i bez ulaska u obećanu zemlju, gdje ih ionako nitko ne želi. Peh je roditi se u loše vrijeme na još gorem mjestu.

Od osnove *kry- postoji u ruskom izvedenica kryša, što znači krov. I krov je ono što pokriva (kuću), što krije tolike tajne pod sobom, pa se tako značenjski približio svakoj vrsti pokrivača, skrivača, pokrova, pokrivke. On pruža ljudima skrovitost, a pokrov mrtvacu posljednje pokrivalo.

Danas mnogi političari ne znaju za te dublje veze, pa se lako (i olako) prihvaćaju pokroviteljstva nad nekim društvenim ili kulturnim manifestacijama, pogotovo zato što ih to ništa ne košta (osim imena i ugleda, no i to je danas roba kojom se trguje), a mogu se pokazati u lijepu svjetlu (bella figura). Ne misle uopće o tome da bi, kao protektori, trebali onima kojima su pristali biti pokrovitelji, pružati zaštitu, braniti ih, zakloniti, zakriliti, jer ni protežei to od njih ne očekuju. I njima je najvažnije samo istaknuti svoje što moćnije zaštitnike, pa je korist obostrana: pokrovitelji će pokazati kako im je stalo do nekih humanitarnih i/ili kulturnih priredaba (stalo im je toliko da su tim istim organizatorima zatvorili uglavnom sve dotoke novca), dok će osiromašeni kulturnjaci pokazati barem da mogu privući zvučne zaštitnike (koji im tako i tako neće udijeliti više od sitniša).

Nakon svih tajni, možda je najbolje prepustiti se tek naoko vedru bećarcu (koji zna dobro oplesti po raznim nepravdama): šorom, šorom ladom / ide dika kradom. I taj dika ima razloga zašto ide kradom, zašto se prikrada, ide krišom, potajno. Možda je to tek momačka igra, ljubovanje u potaji, no možda je njegova ljuba(v) neprilična, možda ide udanoj ženi, možda je to društveno neprihvatljiva mezalijansa, možda od nekoga uzima nešto što mu ne pripada. A živahna tambura, uvijek u duru, sve će to prekriti obijesnom veselošću. Da si nitko ni oko čega ne razbija glavu.