Drama kao život

Na Sveučilištu u Zadru 18. i 19. svibnja održan je međunarodni znanstveni skup o djelu Ive Brešana nazvan Prvi Brešanov svibanj u organizaciji Odsjeka za hrvatski jezik i književnost. Skup je inicirala Helena Peričić, predsjednica organizacijskoga i programskog odbora skupa, uz koju su članovi odbora bili: Divna Mrdeža Antonina, Gordana Čupković, Miranda Levanat-Peričić, Ana Gospić Županović, Leszek Małczak (Poljska), Renate Hansen-Kokoruš (Austrija), Josip Galić i Marijana Roščić. Osim temeljnim sredstvima Sveučilišta i Odsjeka, skup je sufinanciran sredstvima Grada Zadra i Zadarske županije.

Sudionici i publika prate skup o djelu Ive Brešana na Sveučilištu u Zadru / Snimila Tena Zupčić

Primarni je cilj skupa predstavljanje i istraživanje raznolikih dimenzija Brešanova književno-umjetničkoga opusa iz različitih perspektiva, od teatrološke i dramatološke, filmološke, književnoteorijske, povijesne, sociološke, antropološke, lingvističke, kulturološke do svih ostalih koje pridonose temeljitijem razumijevanju i sagledavanju toga specifičnoga i vrijednoga opusa.

Prvo plenarno izlaganje održao je akademik Boris Senker: Priča kao sudbina u četiri Brešanova dramska teksta, fokusirajući se na četiri Brešanova dramska teksta nastala prema trima tragedijama te evanđelju: Predstava „Hamleta“ u selu Mrduša Donja, Nečastivi na Filozofskom fakultetu, Anera, Viđenje Isusa Krista u kasarni V. P. 2507. U drugom je plenarnom izlaganju Nikica Gilić govorio o scenarističkoj poetici Ive Brešana, o suradnji s redateljima Krstom Papićem i Veljkom Bulajićem, s Danijelom Marušićem i sa sinom, filmskim redateljem Vinkom Brešanom.

Prijevodi Brešanovih djela

Slijedila su izlaganja prijavljenih izlagača o raznim aspektima Brešanova djela. Dubravka Crnojević-Carić govorila je o fenomenu škrtosti u djelu Ive Brešana (u koautorstvu s Tijanom Pavliček) i autorovim odnosom spram smijeha i smiješnoga. U izlaganju se tematizirao i smijeh kao svojevrsna kazna zajednice u odnosu na izabranoga pojedinca.  Naum Panovski interpretirao je temu Od drame do predstave. Refleksije na stvaralački proces praizvedbe prve Brešanove tragedije u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića – govoreći o suradnji s Brešanom i namjeri da se Anera vrati klasicističkom modelu. U svom je radu Postmodernistički klasicizam u „Hidrocentrali u Suhom dolu“ Cvijeta Pavlović analizirala dramski tekst Ive Brešana iz 1985, kao jedan od važnijih tekstova postmodernističkih potencijala hrvatske recepcije francuskoga klasicizma.

Utvare su bile u fokusu dvoje izlagača.  Rad Ane Gospić Županović Mehanizmi dekonstrukcije i relativizacija povijesti / ideologije u drami Utvare (ili sablast/i se uvijek vraća/ju) fokusiran je na povijesne drame ili „drame povijesti“ Ledeno sjeme, Stani malo, Zvonimire, Egzekutor i „dramsku transmutaciju“ Utvare. Ivan Trojan, pak, u tekstu pod naslovom Osječke Utvare. Brešanove dramske transmutacije rekonstruirao je uprizorenje Brešanove drame Utvare. Dramske transmutacije, premijerno izvedene na pozornici HNK-a u Osijeku u režiji Želimira Oreškovića i u izvedbi osječkoga dramskog ansambla 1998. Helena Peričić izlagala je o engleskom prijevodu govora u Papićevu filmu Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj iz 1970-ih godina, kad je film snimljen: na temelju analize engleskoga prijevoda (prevoditelj nije spomenut u odjavnoj špici filma), odnosno usporedbe prijevoda s filmskim govorom te prethodnim Brešanovim dramskim predloškom analizirala je obilježja prijevoda mogućega prevoditelja R. Yuilla. 

U svom se izlaganju Poljski Brešan. O fenomenu poljske kazališne recepcije dramskog opusa Ive Brešana – o Predstavi „Hamleta“ u selu Mrduša Donja Leszek Małczak bavio poljskim scenskim tumačenjima tog djela i drugim dramama izvođenima u poljskim kazalištima, među kojima je i Svečana večera u pogrebnom poduzeću. Zrinka Kovačević usmjerila se na Slovačku, govoreći o uprizorenju drame Ive Brešana Predstava „Hamleta“ u selu Mrduša Donja u prijevodu Františeka Lipke: tekst je mogućnost inscenacije dobio tek potkraj osamdesetih – 1988. u Prešovu i 1989. u Martinu.

Jezik i ideologija

Grgo Mišković prikazao je temu Religija, nacija, ideologija. Brešanovo dramsko pismo između religije i ideologije na primjeru drama Viđenje Isusa Krista u kasarni V. P. 2507, Nečastivi na Filozofskom fakultetu i Ledeno sjeme, a Zvjezdana Rados osvrnula se na  Socijalistički kontekst Brešanovih grotesknih tragedija „Predstava ‘Hamleta’ u selu Mrduša Donja“ i „Nečastivi na Filozofskom fakultetu“,  dotičući se ideoloških i političkih te socijalnih i sociokulturnih deformacija toga razdoblja, iz kojih izrasta i groteskna i tragična dimenzija Brešanovih grotesknih tragedija.

Nekoliko se izlagača posvetilo analizi jezika i govora: Ivan Magaš referirao je o Govorima šibenskoga zaleđa i Brešanovoj „Predstavi ‘Hamleta’ u selu Mrduša Donja“, Josip Galić o Strategijama intenzifikacije u Brešanovoj drami „Predstava ‘Hamleta’ u selu Mrduša Donja“ i njezinu prijevodu na istromletački dijalekt u koautorstvu s Magdalenom Nigoević, a Gordana Čupković u svome je radu Postupci tematiziranja jezika u dramskim tekstovima Ive Brešana izdvojila tipove hibridnih (organskih i neorganskih) kodova i različite kategorije metajezičnih iskaza koje se pripisuju određenim tipovima likova i određenim pozicijama dramskoga autora radi preciznijeg osvjetljivanja autorova pristupa dramskom jeziku.

Govoreći o karnevalizaciji vlasti i ideologije u Brešanovu romanu Ispovijedi nekarakternog čovjeka Sanja Franković tematizira autorovo izjednačivanje svih ideologija kao prolaznih sustava, interesi kojih uvijek rade protiv pojedinca, a Divna Mrdeža Antonina u radu Likovi i prostor u Brešanovoj političkoj distopiji „Država Božja 2053.“ problematizira  angažiranu poziciju toga teksta što u velikoj mjeri nalazi oslonac u žanrovskim obrascima likova i prostora koji su projekcija neoideologizirane apokaliptične budućnosti u kojoj se tranzicijsko društvo obrušava u prošlost.

(Ne)važno ime

Marina Gudelj analizirala je pristup ideologiji u Brešanovoj Vražjoj utrobi i Hellerovoj Kvaki 22 – istražujući korelaciju ideologije u navedenim djelima uz usporedbu izraza „kvaka 22“ s likom u Brešanovu romanu – Urbanom Tomašem, dok se Renate Hansen-Kokoruš u radu Krimić kao utopija pravde? – Brešanovi hibridni romani pod aspektom društvene kritike usmjerila na analizu izabranih kriminalističkih romana, tj. hibridnih žanrova –   avanturističkih, fantastičnih i trilera, uz razmatranja i pitanja narativno zacrtane društvene korekcije s utopijskim potencijalom.

Miranda Levanat-Peričić u radu Što je autor Perzeide autoru Gorgona? pokazala je zaigranost Brešana-autora u odnosu na Brešanova Autora i Pripovjedača, govoreći o postmodernističkoj igri koja računa na tezu o irelevantnosti autora dok pišući Perzeidu izjavljuje: „Moje ime je nevažno.“ Posljednje je izlaganje na ovom skupu, Brešan u ogledalu novinskih vijesti i osmrtnica, održao Ivan Bošković, govoreći o odjecima na vijest o Brešanovoj smrti, od kraćih vjestica do opsežnijih osvrta i komentara u kojima su se Brešanu pripisale atribucije „najvećeg suvremenog europskog dramatičara“ te „književne gromade“ koja je „Shakespearea uhvatila za bradu“.

U popratnom programu nastupili su studenti Odsjeka sa scenskim kolažem iz Brešanovih drama, nakon čega je glumac Vedran Mlikota čitao ulomke iz Brešanove proze i drame. Organizatori se nadaju da bi upravo održan skup o dramama, scenarističkom i proznom radu Ive Brešana, koji je inače prvi znanstveni skup posvećen tom hrvatskom velikanu književne riječi, mogao postati tradicionalnim te da je to prvi u nizu skupova koje bi Odsjek za hrvatski jezik i književnost pod naslovom Brešanov svibanj organizirao na Sveučilištu u Zadru.