Vijenac 633

Glazba

JAZZ AD LIBITUM

80 godina prve hrvatske jazz-ploče

Mladen Mazur

Od početaka fonograma, voštanih tuljaka, takozvanih decelith-ploča kratkih uporabnih trajanja, mehaničkih gramofona svih vrsta, do današnjih suvremenih CD-plejera, koji prostor već polako ustupaju još modernijim inačicama, primjerice renesansi LP-izdanja na modernoj plastici i ponovno na 45 okretaja, pokušavalo se ovjekovječiti važnije zvučne zapise. Ni jazz nije u svim tim diskografskim projektima zaostajao te već 1917. u SAD-u bilježimo stvaranje prve jazz-ploče, koju je snimio sastav Original Dixieland „Jass“ Band kornetista Dominica Nicka La Rocce i klarinetista Larryja Shildsa. Te su prve jazz-ploče na 78 okretaja ubrzo preplavile programe američkih radiopostaja, a ubrzo je to prihvatio i čitav zapadni svijet. Neke razvijenije zapadnoeuropske zemlje počele su ubrzo snimati i jazz na ploče. Zasluge za njihovo praćenje i sustavno katalogiziranje pripadaju francuskom ljubitelju jazza, pokretaču još i danas relevantna jazz-magazina Le Jazz Hot iz 1937. te s Hughom Panassieom suosnivačem legendarnog sastava Hot Club de France, i sinu glasovite francuske slikarice Sonie Delaunay, Charlesu Delaunayu (1911–1988). Njegova davna diskografija jazz-ploča na 78 okretaja nije do danas nadmašena. U takvim je okolnostima 1938. snimljena i prva ploča jazza ne samo u Zagrebu i Hrvatskoj nego i na ovim prostorima. Zagrebački dio kompanije Edison Bell, kojoj se dijelom svog kapitala priključio i hrvatski poduzetnik Slavoljub Penkala, odlučila je dati šansu džezistima i omogućila je snimanje naše prve jazz-ploče. Tako je prva tvrda ploča hrvatskoga jazza izašla pod brojem Z–2201 i s nazivom etikete Edison Bell Elektroton te podnaslovom Edison Bell Penkala. Tvrtka je usprkos komercijalnoj upitnosti projekta odlučila malo svoga programskog prostora ustupiti i jazzu i tadašnjim vrhunskim zagrebačkim džezistima, i to na smanjenom formatu tvrde gramofonske ploče, na koju je, kao i na onom većem, prema ondašnjim standardima sa svake strane stala izvedba samo jedne skladbe, i to u trajanju do tri minute.


Godine 1938. snimljena je prva ploča jazza na ovim prostorima

Tako su se u improviziranom studiju, u Branimirovoj ulici, prije osamdeset godina našla trojica istaknutih zagrebačkih džezista; klarinetist Sergej Serge Krizman, sin hrvatskoga slikara Tomislava Krizmana i glazbenik nadahnut jazzom Bennyja Goodmana, izvrsni pijanist stila Teddyja Wilsona i slovenskoga podrijetla Srečko Tekauc i tada ponajbolji zagrebački jazz-bubnjar Uroš Jurković, poznat i po prvom u nas izvedenu bubnjarskom solu. Bio je to Swing Trio, tada vodeći mali jazz-sastav u Hrvatskoj, s kojim je povremeno surađivao i gitarist Donat. Uvjeti snimanja bili su dosta skučeni, a u prostoriji – improviziranom studiju – slušalica telefona skinuta je s aparata, umotana u ručnik i stavljena u ladicu pisaćeg stola kako bi se za vrijeme snimanja isključila zvonjava telefonskog poziva. U takvim su neprimjerenim uvjetima spomenuta trojica snimila nekoliko verzija dvaju tadašnjih jazz-standarda: Wolverine Blues Jellyja Rolla Mortona i J. and B. Spikesa te Nobody’s Sweetheart Schoebela i Kahna, od kojih su dakako dvije najbolje verzije bile stavljene na ploču, a strana B je odabrana i za uvodnu rilu povijesne LP-ploče Jazz u Hrvatskoj 1938–1960. i tako spašena od zaborava. Original te ploče danas je prava rijetkost, jedan je primjerak Krizman odnio sa sobom u Hollywood, u kojem se kao arhitekt i slikar zaposlio kod filmske kompanije, dok se drugi nalazi u ostavštini jednog od naših prvih džezista Marjana Moše Marjanovića. U razdoblju do današnjih dana, naša je jazz-diskografija rijetko doživjela sustavna praćenja i katalogiziranje unatoč poslije zapaženu broju zabilježenih izdanja, među kojima ne bi trebalo zaboraviti ni prvi precizan katalog Plesnog orkestra Radio Zagreba objavljen na tvrdim pločama autora ovih redaka i dakako nemalen broj kasnijih LP-izdanja jazza nekad vodeće etikete Jugoton. Danas jazz-diskografija u nas sve više nosi oznake raznih proizvođača ponajprije u sferi autorskog jazza, što svakako ide na račun slušljivijih odnosno komercijalnijih izdanja te glazbe.

Vijenac 633

633 - 7. lipnja 2018. | Arhiva

Klikni za povratak