Živa riječka jazz-scena

Jazz koncentriran samo u Zagrebu jest prošlost. Godinama smo u prilici pratiti jazz-zbivanja i u nekim drugim našim središtima pa ponovo stižemo do Rijeke. U počecima prisjećamo se nekolicine pojedinaca iz toga grada obećavajućih glazbenika, primjerice izvrsnoga trubača i violinista Petra Ugrina, rođena Riječanina, koji će polije iznimnu karijeru jazz-glazbenika ostvariti u Sloveniji, i saksofonista Josipa Pepija Forembachera, nekadašnjega člana sekcije saksofona big banda Radiotelevizije Ljubljana, glazbenika koji je oduvijek težio većem korpusu i koji još i danas povremeno vodi big band pod svojim imenom, čak i grupe Abraxas, koja je kvalitetno izvodila afrolatinsku glazbu i nekih drugih, poput tenor-saksofonista Zlatka Baraća. Jedno od nekad važnih sastajališta koje će poslije iznjedriti nekoliko zapaženih jazz-glazbenika bila je i jedna privatna konoba u Lovranu, u kojoj se slušao jazz, čemu treba pridodati i utjecaj jazz-programa nekih talijanskih radiopostaja rado slušanih na tom području.

Damjan Grbac uspješno vodi riječki festival Jazz Time

Tradicionalni riječki festival Jazz Time, koji je u tom gradu pokrenuo Dorian Hatte, održavan prvih godina u Guvernerovoj palači, doživio je već 27 izdanja, a povodom 25. godišnjice dobio i izdanje luksuzne monografije, okupio je u tom razdoblju uglavnom sve relevantne glazbenike Rijeke i bliže kvarnerske okolice, kao i niz istaknutih stranih džezista. Na čelu je tog festivala već nekoliko godina riječki kontrabasist s diplomom tršćanske glazbene akademije, agilni Damjan Grbac, poznat iz brojnih riječkih jazz-sastava te kao autor zanimljiva fuzijskog jazza temeljena na glazbenoj tradiciji tog područja i kao stalni član kvarteta LeKap pjevačice Lele Kaplowitz i supruga američkog jazz-pijanista Joea Kaplowitza, koji je do preseljenja u Zagreb djelovao u Lovranu i Rijeci. Riječka je jazz-scena i stilski raznolika. Gitarist, jedan od rijetkih koji svira taping-tehnikom, magistar jazza s titulom stečenom na sveučilištu u Grazu, legendarni je i samozatajni Darko Jurković Charlie. Stilski različiti tu su još izvrsni predstavnici tog instrumenta, swinger Spartaco Črnjarić, fuzijski džezist međunarodne reputacije i organizator jazz-festivala u Lovranu i Opatiji Elvis Stanić te mlađi i nadareni gitarist Bruno Mičetić. U širokom stilskom rasponu nalazimo i jednog predstavnika stila be-bop, izvrsnog alt-saksofonista Denisa Razumovića, rado viđena gosta naših jazz-festivala i nekadašnjeg studenta jazz-instituta u Grazu te glazbenika zanimljive prošlosti pitura na jadranskim naftnim bušotinama ili prodavača na benzinskim stanicama. Zanimljiva i nadarena pjevačica Meri Trošelj postala je poznata u stilskoj sferi bossa nove surađujući s najpoznatijim riječkim jazz-glazbenicima. Kad smo kod vokalnoga jazza, ne bi bilo pošteno zaboraviti i neponovljivu predstavnicu naše zabavne glazbe, riječku Zagrepčanku Radojku Šverko, koje se sjećamo s koncerta izvrsnih interpretacija Georgea Gershwina u aranžmanima Silvija Glojnarića te nedavnog nastupa uz pratnju trija riječkog pijanista, profesora na Muzičkoj akademiji Vladimira Babina, kojem to nije bio prvi izlet u jazz, u programu ovogodišnjega proljetnog zagrebačkog jazz-festivala. A u tom su triju nastupila i dvojica provjerenih riječkih all round jazz-glazbenika koje godinama susrećemo u čitavom nizu riječkih jazz sastava. To su nezamjenjivi članovi mnogobrojnih ritam-sekcija, kontrabasist Henry Radanović i bubnjar Tonči Grabušić. Na kraju, ne manje važno, vrijedi zabilježiti i pojavu mladoga i za jazz nadarena pijanista Zvjezdana Ružića, poznata otprije iz sastava bubnjara Borne Šercara.

Iz ovog svakako ne potpuna teksta o Rijeci možemo zaključiti da taj grad u ovome trenutku u mnogočemu što se tiče jazza stoji uz bok metropoli, ne libeći se kad god je potrebno posegnuti i za „pojačanjima“ iz Zagreba.