Sve je šala

Premijernim i eksplozivnim Verdijevim Falstaffom završena je 7. svibnja operna trilogija Verdi–Shakespeare–Surian u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca, pod dirigentskim vodstvom maestra Villea Matvejeffa te u znalačkoj dramaturgiji i režiji Marina Blaževića.

Giorgio Surian i Anamarija Knego / Snimio Dražen Šokčević

Višeslojna, inteligentna, duhovita, razigrana do najsitnijeg detalja, prštava i prepuna naboja, režijski inovativno i čisto realizirana, takva je bila riječka izvedba Verdijeva Falstaffa. Glazba netipična za osebujnoga majstora, čipkasto ispisana kontrapunkta, brzih, gusto napisanih kvarteta i ansambala, bez tipično pjevnih arija, a savršena u svojim izmjenama tempa i emocija. I nevjerojatno sljubljen spoj dubokoga teksta, skriven pod vilinskom koprenom bujne glazbe, koja podcrtava radnju zanimljivo obojenim instrumentalnim izrazom. Pred solistima bila je teška zadaća, obilje fizičkog napora, glume, koreografskih zadataka i zahtjevne glazbene izvedbe, koja je tražila ritmičku preciznost i intonativnu točnost. Četiri solistice: Anamarija Knego, Vanja Zelčić, Ivana Srbljan i Biljana Kovač, osvajale su scenu i publiku i glasovno i glumački, pretapajući svoju igru u suodnos s publikom na malom, uskom prosceniju, iznad prostora orkestra. Publika je bila dio priče, a redatelj Marin Blažević poput Hitchcocka, pojavljivao se u ulozi rekvizitera. Vrlo dojmljiv bio je Robert Kolar kao Ford i Aljaž Farasin kao melodiozni Fenton, uz njih glumački i glasovno vrlo dobri Dario Bercich, Marko Fortunato i Sergej Kiselev. No izvedbom je vladao Giorgio Surian, raspjevan, razigran, ležerno komičan, u gesti vrhunskoga majstora kojega je teško nadmašiti. U pokretu, gestama lica, brzim izmjenama tempa i raspoloženja, u oslikavanju lika Falstaffa koji je godinama blizak Surianu, pa mu je i psihologija izričaja iskrena i razumljiva svima. Zabavan, komičan, tužan, slab, a željan onoga što je u toku života davno prohujalo. Njegov je glas nosio, gluma očaravala, dodir s publikom bio stvaran i opipljiv. Giorgio Surian blistao je na sceni i u ulozi života. I da, ta energija cijelog ansambla, uz završetak s dodatkom opernoga zbora, digao je publiku na noge. 

Oduševljenje izvedbom dugo je trajalo, a u nama ostaju stihovi:

Sve na svijetu tek je šala,

Za lakrdijaša čovjek je stvoren.