Španjolske natruhe u hrvatskom jeziku(2)

Sa španjolskoga dvora još je jedan izraz skliznuo i u slikarstvo i u glazbu, infant. Taj se naslov u 13. stoljeću davao kraljevu prvorođenom sinu. Od druge polovice 14. stoljeća prijestolonasljednik se zove knez od Asturije, a naziv infant davao se svoj mlađoj djeci španjolskih i portugalskih kraljeva. Protezao se i na žensku djecu, pa smo tako dobili i jednu besmrtnu (premda umrlu) infantkinju u Ravelovoj skladbi Pavana za preminulu infantkinju.

Španjolska vrvi od vitezova, kakav je npr. hidalgo, pripadnik nižega plemstva, a tipičan je predstavnik Don Quijote. Taj „vitez tužna lika“ postao je sinonim za čovjeka koji „juriša na vjetrenjače“ jer je u procijepu između svojih ideala i stvarnosti, pa je i svaki njegov pothvat osuđen za propast. Tako je junak Cervantesova romana postao metafora za idealista gubitnika, a njegova aktivnost donkihotska, donkihoterija, donkihotstvo i donkihotizam.

Jedan drugi don, Don Juan, plemić iz Seville, legendarni ljubavnik i zavodnik, sazdan je po motivima iz srednjovjekovne seviljske kronike i obrađen u umjetnostima (npr. Mozartova opera Don Giovanni ili simfonijska pjesma Don Juan Richarda Straussa). I on je primjer kako od vlastita imena nastaje opći pojam: ženskar, zavodnik, donhuan, donhuanski (neki kažu i donžuan, donžuanski, po francuskom izgovoru, no za to prema španjolskom izvorniku nema ni potrebe ni opravdanja).

S područja lijepih umjetnosti natrag u krutu zbilju, u povijest ratovanja. Španjolska je, kao negdašnja velesila, ostavila i na tom planu izraze kao što je npr. Nepobjediva armada, kako se zvala velika flota koju je španjolski kralj Filip II. poslao 1588. u pohod na Englesku, doduše neuspješno. Armada (od lat. arma, oružje) zove se vojska, armija, oružana sila (vidjeli smo i flota). Današnji mladi ljudi u Hrvatskoj to zacijelo ne znaju, ali zato nepogrešivo znaju za Armadu kao ime organiziranih navijača NK Rijeke. Kad na zidovima vidite taj natpis (što na svježim fasadama ne možete previdjeti), znajte da nitko nije mislio na Španjolsku i njezino davno brodovlje.

Vojnički je izraz i gerila (šp. guerilla, mali rat), spontan ili organiziran otpor osvajaču ili nepoćudnu režimu borbom malih partizanskih odreda u planinama. Gerila je tako nazvana po španjolskom otporu francuskim osvajačima, kada je Napoleon, bahato i u maniri pravoga diktatora, postavio za kralja svoga brata Josepha (1808–1813). Rabi se i pojam gradska gerila, kad se gerilci prepadima i sabotažama bore za svoje ciljeve, često i terorističkim metodama.

Ima više pojmova s pridjevom španjolski – npr. španjolska inkvizicija i španjolski borac. Glavna figura u inkviziciji bio je Tomás de Torquemada (1420–1498), španjolski dominikanac, ispovjednik Izabele Kastiljske i Ferdinanda Aragonskog. Njegov je program sadržavao protjerivanje muslimana i židova sa španjolskoga tla. Inkvizicija (lat. inquisitio, traženje, istraga) postojala je još od 13. stoljeća kao istražni i kazneni organ Katoličke crkve, no upravo je pod Torquemadom postala sinonim za mučenje, okrutnost, sadističko iživljavanje i nečovječan postupak, a inkvizitor za strogoga suca, mučitelja.

Drugi pojam s pridjevom španjolski u nazivu jest španjolski borac. Bio je to pripadnik internacionalnih brigada u Španjolskom građanskom ratu (1936–1939) za obranu legalnoga republikanskog poretka. Najpoznatiji simbol stradanja u tom ratu jest Guernica, grad u blizini Bilbaa, razoren u njemačkom zračnom napadu 27. travnja 1937, a njegovu tragiku pronijela je svijetom istoimena slika španjolskoga slikara Pabla Picassa.

Španjolska groznica ili španjolka vrsta je jake gripe, epidemija koje je odnijela mnogo života, dok je španjolski zid vrlo bezopasan; to je pomična sklopiva stijena od raznobojne tkanine napete na okvir. Služio je za odjeljivanje dijelova prostorije. Bezopasnim mi se čini i španijel, vrsta psa „nabrenanih“ dugih ušiju. Ime mu se izvodi iz starofr. espangneul, što doslovno znači španjolski.

Talijani su prve cigarete dobili od Španjolaca, pa se u našem lokalnom izrazu za cigaretu, španjolet, španjulet, španjoleta, krije cijeli taj transfer. Španjulet je i namotan svileni konac. Upravo je namatanje zajedničko i cigareti (pušač ju je sam motao) i špuli konca.

Da približavanje kraju ne bude ni ratničko ni mračno, spomenut ću marljivih ruku djelo, toledo. To može biti šupljikavi ručni vez koji se radi tako da se iz platna izvlače niti kako bi se stvorila šara (izraditi toledo). No toledo može biti i posebna izradba zlatnoga nakita i ukrasnih predmeta (zlatno na crnoj podlozi), izraditi u toledu. I u jednom i u drugom spava španjolski grad Toledo.

I u pobjedonosnim je fanfarama španjolski jezik imao svoje prste, barem kao posrednik. Naime, fanfara može biti svečana melodija za limene puhače, ali i samo glazbalo. Polazište je ar. anfár, trublja, što se preko španjolskoga prelilo u francuski, fanfare, a potom i u druge jezike. Španjolsko posredovanje nije čudno ako znamo za bogato djelovanje Arapa u Španjolskoj. Ni to nije jedini primjer španjolskoga posredovanja. Cijela književnost aljamiado (ar. al-ağami, stran, nearapski) uvukla se u europske jezike preko španjolskoga. Pisana je arapskim pismom, ali nekim drugim jezikom (španjolskim, hrvatskim). Takva je hrvatska književnost trajala od šesnaestoga do prve polovice 20. stoljeća.

Evo i jedne smiješne zgode iz 1950-ih. Bili smo izolirani od svijeta, hispanskoga pogotovo, pa smo u šlageru Yo te quiero mucho mislili da je mucho žensko ime i pjevali: „Mučo, Mučo mala, reci da me voliš … bit ću samo tvoj.“ Ubrzo se pojavila i menzaška verzija: „Mučo, Mučo, Mučo, u menzi sam ruč’o ….“ I ona s Mučom kao imenom. Do priloga (vrlo, jako) nismo još bili stigli.