Riječka Matica, Matičina Rijeka

Fluminis Sancti Viti, Grad koji teče, Grad na Rječini..., sve su to nazivi za najveći grad na Kvarneru. Rijeka je u posljednjih dvjesto godina grad koji, uistinu, teče. Jedino što je stalno u Rijeci njezin je geografski položaj, opstojnost ispod Trsata, priljubljenost uz Rječinu, u zagrljaju i krilu Učke i mora.

Sukladno burnim povijesnim okolnostima, Matica hrvatska je u Rijeci potekla nedugo nakon što je izbila na površinu te bilježi svoje početke već 1846, posredovanjem Antuna Mažuranića, jednog od osnivača Matice ilirske, koji je tada profesor na Gimnaziju u Rijeci. Katkada bi taj izvor hrvatskoga, nacionalnoga i vjerskoga identiteta Rijeke presušio, no ostajalo je korito koje je, srećom, ponovo nabujalo hrvatskom riječju, mislima i nacionalnim duhom. S dolaskom talijanskih okupacijskih vlasti 1919. te potpisivanjem (prvih) Rimskih ugovora 1924. između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS, po kojima Rijeka biva predana Kraljevini Italiji, Matica se seli, zajedno sa svojim članovima pretplatnicima, u dio grada koji je pripao Kraljevini SHS, odnosno u Sušak. S povratkom Rijeke u nacionalne okvire i granice hrvatske države, Matica hrvatska nastavlja svoje djelovanje u okviru pododbora u ujedinjenom i cjelovitom gradu Rijeci.

Akademik Josip Bratulić na predavanju u Rijeci (u prvom redu predsjednik riječkog OMH Goran Crnković)

Pododbor Matice hrvatske u Rijeci službeno započinje djelovati u ljeto 1953, no ako pod radom ogranka (tada pododbora) podrazumijevamo konkretne članove Matice te njihove aktivnosti na širenju (osnaživanju) identiteta poratne Rijeke, tada Matica započinje svoje djelovanje već u prvim poratnim godinama. Glavnina Matičina djelovanja u pogledu tiskanih vrela zasigurno je zbornik Rijeka, izdan 1953. Spomenuti je zbornik Rijeku, u pisanom obliku, vratio (vraćao) u nacionalne i kulturne okvire hrvatskoga (tada jugoslavenskoga) identiteta. Nezaobilazna ličnost, kad govorimo o djelovanju Matice u Rijeci u pedesetim i početkom šezdesetih godina, svakako je Vinko Antić, koji je angažmanom oko nakladništva i izdavanja tiskovina obilježio djelovanje Matičina pododbora. Uz Dragu Gervaisa, Antić je osmislio otvaranje antikvarijata, a osnivanjem Riječke naklade želio je preuzeti cjelokupno (tadašnje) riječko nakladništvo.

Riječka revija i Dometi

Antić, ugledajući se na pododbore u Zadru, Splitu i Dubrovniku, 1957. pokreće Riječku reviju. Tamo neko vrijeme djeluje i Zvane Črnja, koji će zbog neslaganja o vodstvu pododbora i njegovu djelovanju poslije otići iz Revije te pokrenuti Domete. Njihovim je glavnim urednikom bio od 1968. do 1972, odnosno sve dok su Dometi bili u djelokrugu Ogranka Matice hrvatske u Rijeci. Vodstvo Ogranka, u vrijeme predsjedanja Vinka Antića, bilo je jedno u nizu vodstava ogranaka koji su pilatovski prali ruke od središnjice Matice hrvatske u doba izlaska Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. U stišavanju sukoba unutar riječkog ogranka pokušala je posredovati i središnjica Matice hrvatske, no bez većih uspjeha. Potkraj šezdesetih pododbor prerasta u Ogranak Matice hrvatske u Rijeci, a u to vrijeme se radu i članovima Matice pridružuje tada mlad student Darko Deković. Uz novo vodstvo, na čelu s Vinkom Tadejevićem, radu riječkog ogranka tih je godina uvelike pridonijela suradnja sa skupinom studenata riječkoga katoličkog pokreta Sinaxis. Plodom te suradnje bio je Klub sveučilištaraca Matice hrvatske, za čijeg je predsjednika izabran spomenuti Darko Deković. Samo bi zalaganje, rad i trud mladog i nacionalnim duhom zanesena Dekovića te njegova sudbina nakon Proljeća iziskivali stranice i stranice opisa. Bila je tada na uzletu hrvatska ideja, a kulminacijom svega bilo je Hrvatsko proljeće, koje je ostavilo neizbrisiv trag u Matici i u njezinu riječkom ogranku. Obustava rada, koja je uslijedila nakon sastanka u Karađorđevu (1. prosinca 1971), ugasila je rad Matice hrvatske, samim time i ogranaka, sve do 1989.

Ponovna obnova rada Ogranka organizirana je sastankom u prosincu 1989, na kojem sudjeluju Vinko Tadejević, Nikola Crn­ković, Stijepo Rudenjak, Miroslav Bajzek, Josip Vicelja i Darko Deković. Svečana obnoviteljska skupština održana je 14. prosinca 1990. te je predsjednikom imenovan Darko Deković. On je na čelu Ogranka bio od tada sve do svoje (prerane) smrti 5. kolovoza 2008. O čovjeku koji je uvelike obilježio rad riječkog ogranka slobodno možemo reći da je bio lučonoša vjere, identiteta i kulture, i u vrijeme kad to nije bilo prihvaćeno, ali ostavljajući time neizbrisiv trag (u) gradu Rijeci. Članovima Ogranka koji su s njim surađivali ostaje na ponos i diku, a nama (autoru ovih redaka) kao uzor da u životu, počevši od najranijih dana, treba težiti najvišim idealima vjere, identiteta i kulture, prožetih domoljubljem i rodoljubljem.

Ogranak od obnavljanja u posljednjem desetljeću 20. stoljeća pa sve do sada bilježi brojna događanja i aktivnosti. Organizira tribine (književne, povijesne, filološke, društvenoznanstvene, glazbene, pomorske), okrugle stolove, znanstvene skupove, izložbe te biva aktualnim promotorom kulturnih događanja u Rijeci. Od znanstvenih skupova spomenut ćemo međunarodni znanstveni skup Bernardin Nikola Škrivanić i njegovo vrijeme, održan u Rijeci 1996, popraćen vrijednim istoimenim zbornikom (ur. Darko Deković). Skup je organiziran u suradnji s Hrvatskom kapucinskom provincijom sv. Leopolda Bogdana Mandića, a pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Riječka revija pokrenuta je 1957.

Pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te uz suradnju Ogranka Matice hrvatske u Rijeci sa Sveučilištem u Rijeci i Riječkom nadbiskupijom 2004. organiziran je međunarodni znanstveni skup Latinitet u Europi s posebnim osvrtom na hrvatski latinitet nekad i danas. Skup je popraćen istoimenim zbornikom (ur. Darko Deković), koji je nagrađen Zlatnom plaketom Matice hrvatske 2008.

Brojno studentsko članstvo

U suradnji Ogranka Matice hrvatske u Rijeci i Filozofskog fakulteta u Zagrebu – Odsjeka za kroatistiku te Prve gimnazije u Zagrebu i Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci, 2012. i 2014. organiziran je simpozij Biblija i književnost, održan u Rijeci i Zagrebu. Popraćen je prigodnim (pozamašnim) zbornikom istoimena naslova (ur. Goran Crnković). Uza sve spomenuto Zlatnom plaketom Matice hrvatske nagrađene su knjige Radojice Frana Barbalića i Ive Marendića Onput kad smo partili: zapisi o posljednjim kvarnerskim jedrenjacima 2004; Marine Vicelja Matijašić Istra i Bizant 2008; Tatjane Tomaić i Mirele Altić Hrvatsko-slovenska granica na rijeci Dragonji 2013.

U suradnji s udrugama proizašlim iz Domovinskog rata organizirane su brojne tribine o prešućenoj povijesti, na kojima se okupilo više stotina ljudi.

Posljednjih godina Ogranak aktivno surađuje s Udrugom studenata kroatistike Idiom, Odsjekom za kroatistiku te Filozofskim fakultetom u Rijeci. U spomenutoj suradnji, u listopadu 2017. organizirana je međunarodna konferencija Kultura, baština i zavičaj. Ogranak i Idiom trajno aktivno surađuju te su imali priliku ugostiti brojne goste (akademika Damjanovića, akademika Bratulića, akademika Samardžiju) na pozvanim predavanjima i predstavljanjima održanim na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Hrabri i potiče suradnja Ogranka sa studentskom udrugom, prizivajući u sjećanje i neka prošla vremena te daje za pravo nadati se još aktivnijem djelovanju Ogranka u Rijeci.

Goran Crnković: Potrebni smo hrvatskoj Rijeci i Kvarneru

O tome smo u prigodi Matičine skupštine razgovarali i s dugogodišnjim predsjednikom Ogranka MH u Rijeci profesorom Goranom Crnkovićem. S Maticom povezan još od studentskih dana, posebno ističe da je 1971. izabran upravni odbor Ogranka, koji je u Rijeci bio žarište nastupajućeg Hrvatskog proljeća, a spominje i kolektivno učlanjenje Kluba sveučilištaraca, zahvaljujući kojem se broj članova popeo na više od tri stotine. Zbog poznatih političkih događanja ujesen 1971. Ogranak je u siječnju 1972. obustavio djelatnost, no obnavlja se u samostalnoj Hrvatskoj. „Predsjednik Ogranka od obnove pa do smrti 2008. bio je Darko Deković, nekadašnji predsjednik Kluba sveučilištaraca i nakon toga višegodišnji politički uznik. Njegova karizmatska osobnost obilježila je rad Matice u Rijeci tih godina. Valja reći da u tek odškrinutu ozračju slobode i novih mogućnosti MH više nije toliko privlačna kao kasnih šezdesetih. Uglavnom su se njezinu zovu odazvali nekadašnji članovi. Mladih je bilo sve manje, ne samo u Rijeci.

Uz to se prve četiri godine vodio rat za Hrvatsku u kojem je predsjednik Ogranka bio aktivni sudionik. Ipak u tom se razdoblju Ogranku, nakon dugotrajna pravnog postupka, vratilo pravo na izdavanje časopisa Dometi. Po svršetku rata održano je nekoliko znanstvenih skupova. Tiskane su i brojne vrijedne knjige, književni radovi, filološki, književnoznanstveni radovi, pretisci i znanstveni zbornici,” naglašava Crn­ković, osvrćući se i na rad u posljednjem desetljeću: „Valja reći da sam predsjednikovanje Ogrankom prihvatio s velikim ambicijama, no brzo sam shvatio da tužaljke mog prethodnika nisu bez osnove. Osim prostorija u kojima Ogranak djeluje, nije imao nikakve pomoći lokalnih vlasti. Osobito se to teško odražavalo na izdavačku djelatnost jer su i najvrsniji izdavački pothvati ostajali bez materijalne potpore. Takvo stanje traje već godinama te je razvidno da mjesne vlasti drže da djelovanje MH u Rijeci nije potrebno. Snalazimo se na razne načine, tražeći dobročinitelje i obraćajući se drugim sredinama. Tako smo, primjerice, ove godine objavili dva naslova uz pomoć Grada Bakra (J. Luzer, Statuti i pravilnici grada Bakra) i Grada Novalje (S. Škunca, Sv. Jeronim). Uspijevamo održavati izdavanje Dometa, koji su se nažalost pretvorili u godišnjak, govori Crnković i dodaje da Ogranak prosječno godišnje priređuje tridesetak događanja, što je poprilično opterećenje za mali broj djelatnih članova Ogranka. „Ali znamo da smo potrebni hrvatskoj Rijeci i kvarnerskom kraju i zato ne smijemo i nećemo posustati.“

Predsjednik Crnković na koncu se osvrnuo na Glavnu skupštinu Matice hrvatske, koja će se održati u Rijeci, 16. lipnja, pod pokroviteljstvom Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije. „Velika čast, koju nam Središnjica ukazuje održavanjem Glavne skupštine Matice hrvatske u Rijeci, svakako jača i hrabri te djeluje stimulativno i pokazuje da Matica nije i ne želi biti centralizirana ustanova, već zastupljena u svim dijelovima Domovine. Nadamo se da će dolazak Matičine skupštine u Rijeku biti i poticaj gradskoj vlasti za konkretniju pomoć u radu samoga Ogranka“, zaključuje Crnković.