Novo ruho baštine

Nadasve zanimljiv izbor programa na posljednjem ovosezonskom koncertu zborsko-orkestralnog ciklusa Kanconijer 10. svibnja u dvorani Lisinski, uz goste i dirigenta Tončija Bilića, pripremili su ansambli HRT-a. Već je i sam naziv koncerta bio intrigantan i pomalo poetski: Glazbeni puti Ćirila i Metoda. Upućivao je na izbor djela nadahnutih glagoljaškom tradicijom u novim skladateljskim doživljajima i interpretacijama.

Solisti, Zbor i SO HRT-a s dirigentom Bilićem na koncertu Kanconijera / Snimila Marija Štilinović

Koncert je otvorila orkestralna skladba Bel kamen kampanela, posljednje dovršeno djelo prerano preminula skladatelja Igora Kuljerića (1938–2006). Naručila ga je Zagrebačka filharmonija, ali je ostala neizvedena za Kuljerićeva života te je praizvedena na koncertu početkom svibnja 2006. na koncertu skladatelju u spomen. Majstorski raskošno orkestrirana, izrazitih boja, mediteranskoga duha, na svoj je način posvećena otoku Silbi, koji je Kuljerić izrazito volio i tamo proveo posljednje dane. Ipak Bel kamen kampanela donosi tračak vedrine karakterističan za Kuljerića, priziva osunčani krajolik protkan zvucima crkvenih zvona i ponovno zaokuplja pažnju baš kao za praizvedbe u tužnom trenutku podsjećajući da djelo živi i dalje. Slijedilo je uvijek atraktivno i slušateljima drago Simfonijsko kolo Jakova Gotovca, kroz koje se provlače elementi folklora toliko dragi skladatelju, folklora od kojega nikad nije odustajao unatoč prigovorima. Simfonijsko kolo, prvo Gotovčevo orkestralno djelo, nastalo je još 1926, u vremenu nacionalnog smjera, i ostalo stalnim i uvijek privlačnim dijelom orkestralnog repertoara.

Veliki zamah bujnoga sloga čekao je u drugom dijelu večeri s izvedbom Glagoljske mise moravskoga skladatelja Leoša Janáčeka, na osobit način unutarnje snage misnih stavaka u jedinstveno osebujnu djelu kasnoga skladateljeva opusa. Poseban su doprinos djelu, uz veliki zbor, orkestar i vokalne soliste, dale bujne orguljske dionice Marija Penzara u završnici. Za takav izvedbeni zahvat Zboru HRT-a pridružio se Akademski zbor Ivan Goran Kovačić. Moćni ujedinjeni zborovi zadržali su oblinu tona i dobru razgovijetnost staroslavenskoga teksta. Najveći solistički udio imao je prelijepo zvonak sopran Martine Zadro uz skladnu suradnju izražajne mezzosopranistice Dubravke Šeparović Mušović, uvijek pouzdana tenora Domagoja Dorotića i baršunasti prinos basa Gorana Jurića. Sve je izvođače sigurno i nenametljivo vodio Tonči Bilić, iskusan dirigent kada je riječ o vokalno-instrumentalnim djelima velika zamaha. „Svijeće, visoke jele u šumi osvijetljene zvijezdama, a negdje u obredu plemenitu sliku sv. Václava. I jezik Ćirila i Metoda“, zapisuje Janáček uz Glagoljsku misu kako to navodi tiskani program uz koncert. I doista se uz izvedbu mogla lako dozvati takva slika. Tematski koncert ispunio je svoju namjeru na vrlo respektabilan način, i tako postao zalogom za sljedeću sezonu ciklusa Kanconijer neiscrpnoj vokalno-instrumentalnoj baštini.