Netipičan holivudski horor

Fantastična horor-drama Mjesto tišine treći je dugometražni redateljski projekt američkoga glumca, uglavnom komičara Johna Krasinskog, najpoznatijeg po ulozi u dugovječnoj američkoj inačici popularne britanske humoristične serije U uredu. Posrijedi je ostvarenje kojem se može štošta prigovoriti, od derivativnosti i nelogičnosti te u tom smislu nategnutosti pa i neuvjerljivosti koncepta, preko takvim konceptom i pričom ograničenih te u tom kontekstu stereotipnih i na osnovne dramske funkcije svedenih likova, do odveć doslovna zagovora kršćanskoga konzervativizma te za američko društvo gotovo tipična militarizma u završnici. Ipak, Mjesto tišine pametan je i odlično režiran film sjajna ritma, precizne dramaturgije i naracije, sugestivnih glumačkih nastupa te vrlo intenzivne dramske tenzije, koja se dojmljivo održava tijekom čitava trajanja. Ono što je najvažnije vezano je uz izvedbu i funkcioniranje cjeline, počevši od toga da se gledatelje na samu početku vodi in medias res, odnosno u samo srce zbivanja, bez objašnjavanja uzroka i pozadine onoga što prate, a uz inteligentno prepuštanje da na temelju viđenoga nagađaju i sami donose zaključke. Svim zadanim konvencijama kao i samonametnutim ograničenjima suscenarist i redatelj Krasinski barata na dosta svjež i originalan način, uz pametno provedeno postupno otkrivanje bitnih detalja, koji gledatelje usmjeravaju kroz priču.

Emily Blunt  sjajno utjelovljuje ulogu majke Evelyn

Početak filma odigrava se tijekom 89. dana nedefiniranog doba, smještena u postapokaliptični ambijent, a protagonisti su članovi isprva peteročlane obitelji Abbott. Uz majku Evelyn (Emily Blunt) i oca Leeja (Krasinski), obitelj Abbott čine gluhonijema kći Regan (uistinu gluhonijema Millicent Simmonds) te stariji sin, adolescent Marcus, i mlađi sin Beau. Nakon što iz opustošene trgovine negdje u američkoj ruralnoj provinciji uzmu rijetke preostale još iskoristive stvari, što će odraditi u maksimalnoj tišini i uz najveći oprez, zaigrani Beau će na povratku kući neoprezno uključiti baterijsku igračku, da bi ga odjednom zgrabilo i rastrgalo čudovište čije obrise gledatelji mogu samo naslutiti. Priča se zatim seli poprilici godinu dana u budućnost, kako ćemo poslije s križa na Beauovu grobu doznati u 2021. godinu, u kojoj Evelyn zatječemo trudnu, a svih njih u svakodnevnoj očajničkoj borbi za preživljavanje i život u potpunoj tišini. Kako se može pročitati iz starih novinskih isječaka na zidu u očevoj svojevrsnoj promatračnici, iz koje ima pregled nad stanjem oko kuće, planet Zemlju zadesila je invazija izvanzemaljaca koji su slijepi, ali imaju savršen sluh, kojima su tijela obložena svojevrsnim oklopom i koji se čine neranjivima. Čudovišta reagiraju na svaki, pa i najmanji zvuk, strelovito su brza i u trenu raskomadaju čovjeka, obitelj Abbott funkcionira kao gotovo biblijska zajednica koja se samo uz najveću međusobnu suradnju i oprez uz komunikaciju znakovnim jezikom i svjetlima može skriti pred čudovištima i nekako preživjeti dan po dan, a jedina osoba kojoj je takav život u posvemašnjoj tišini normalan je gluhonijema je Regan.

Derivativnost Mjesta tišine lako je uočljiva gotovo u svakoj sekvenci filma, ponajviše se posuđuje iz Shyamalanovih Misterioznih znakova, iz kojih se preuzima motiv obitelji s jednim hendikepiranim članom koji će otkriti ubojito oružje za borbu protiv izvanzemaljaca, baš kao i ruralna ambijentacija te nedefiniranost aliena sve do same završnice. Motiv za izvanzemaljce ubojita zvuka visoke frekvencije s variranjem posuđen je iz filma Mars napada! Tima Burtona, a u nekim segmentima javljaju se asocijacije na Maglu Franka Darabonta, na Verhoevenove Svemirske marince te na Welles–Spielbergov Rat svjetova. Varira se u žanru čest motiv borbe oca obitelji za spas svih članova, što se može interpretirati i kao zagovor tradicionalizma i konzervativizma, kamo smjera i završnica, u kojoj se napadač konačno eliminira hicem u glavu iz puške. No dok se to može tumačiti i kao danak žanrovskim konvencijama, problematičnima ostaju brojne nelogičnosti, od novoga djeteta koje će već i najprigušenijim plačem i sebe i čitavu obitelj životno ugroziti, do spašavanja Regan i Marcusa iz kukuruzišta i silosa s kukuruzom. Film u završnici afirmira feminizam, jer majka nakon samožrtvovanja oca unatoč svemu osigurava opstanak obitelji i produžetak ljudske vrste, u sebi budeći i ubilački nagon, a kći Regan unatoč hendikepu, odnosno baš zbog njega, otkriva učinkovit način eliminiranja izvanzemaljaca. Unatoč svim prigovorima, Mjesto tišine jest film koji Johna Krasinskog kao redatelja i suscenarista neočekivano predstavlja u zanimljivu svjetlu.