Čaša koja muzej znači

Nije bez razloga Rijeka proglašena europskom prijestolnicom kulture 2020, kao što nije bez razloga VBZ-ova dodjela nagrade za najbolji neobjavljeni roman, koji je osvojila Marina Šur Puhlovski za rukopis Divljakuša, bila priređena baš u Rijeci tijekom festivala autora i sajma knjige vRIsak, baš u prostoru veličanstvene zgrade – nekadašnje Guvernerove palače. Ta historicistička zgrada upisana je u Registar nepokretnih spomenika kulture RH i samo je djelić bogatoga riječkog kulturnog mozaika s pomoću kojega grad neumorno gradi kulturni identitet. Palača građena u stilu visoke renesanse obložena je svijetlim kamenom, što dojmljivo gradi vizuru grada. Unutrašnjost čine atrij, dvorane i saloni koji su bili mjesta mnogih važnih političkih događanja u povijesti Rijeke. Palača koju je projektirao arhitekt Alajos Hauszmann slavi već 120 godina postojanja, a osim bogate prošlosti u sebi skriva iznimno zanimljiv Pomorski i povijesni muzej Hrvatskoga primorja Rijeka, koji je mnogima još poprilično nepoznat.

Historicističko zdanje Guvernerove palače jedan je od simbola Rijeke

Povijest spomenutoga muzeja, a posebno se to vidi kroz mnoga preimenovanja i preseljenja do konačnoga smještanja u palaču, govori o kontinuiranu muzejskom radu u Rijeci od 1875, kada je i rođena ideja o osnivanju muzeja. Nakon akcija prikupljanja građe, otvaranja Gradskog muzeja (Museo Civico) 1893, zatim Gradskoga muzeja Sušak 1933, važno je istaknuti 1948. godinu, kad se muzej smješta u istočni dio nekadašnje Guvernerove palače. Konačno je 1961. pod imenom Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka zaživio današnji muzej. Osim što prikuplja bogatu dokumentaciju i predmete te izučava i predstavlja povijest Rijeke, muzej obuhvaća svojim izlošcima i šire područje Hrvatskoga primorja, otoke te Gorski kotar.

Bogata ostavština danas je podijeljena u nekoliko glavnih odjela. Arheološki odjel ističe se prapovijesnom, antičkom, srednjovjekovnom, hidroarheološkom, numizmatičkom zbirkom i zbirkom kamenih spomenika. Etnografski odjel sadržava zanimljivu zbirku keramike, tekstila, predmeta od drva, metala i kamena te posebno zbirku s otoka Krka, koje svjedoče o raznorodnoj ljudskoj djelatnosti. Kulturnopovijesni odjel sastoji se od dvadeset i tri zbirke koje svjedoče o načinu života i kulturnim postignućima ljudi primorsko-goranskoga područja. Svakako treba istaknuti zbirku Venucci, koja nosi ime poznatoga riječkog slikara, kipara, ilustratora i likovnoga pedagoga Romola Venuccija, čiji radovi dokumentiraju nekadašnji izgled Rijeke. Tu je i grafička zbirka s mnogobrojnom litografijom s motivima Staroga grada, portretima, mitološkim temama, ali i s modnim listovima te karikaturama poznatih Riječana Uga de Rossija. U zbirci skulptura ističe se kasnogotička Pietà, a važna je i zbirka graditelja gudačkih instrumenata Franje Kresnika, na čijim su glazbalima svirali mnogi poznati glazbenici. Zbirka razglednica svjedoči o tome da Rijeka nije zaostajala za metropolama kao što su Beč, Pešta, Prag, Pariz, naime najstarija muzejska razglednica potječe iz davne 1893, a u to se vrijeme razglednice i počinju tiskati.

Posebno mjesto unutar kulturnopovijesnoga odjela ima zbirka stakla. Naime, jedna se staklena čaša, čija je pohrana 1875. inicirala osnivanje gradskog muzeja, smatra prvim muzejskim predmetom. Priča o čaši kazuje: za tajnoga posjeta 1775. austrijskoga cara Josipa II. Rijeci ostala je čaša iz koje je car pio, a koja se prenosila s koljena na koljeno da bi završila u obitelji Descovich. Stoljeće nakon posjeta, odnosno 1875, Rijeku posjećuje Franjo Josip I, kojemu je Francesco Descovich ponosno pokazao času njegova prethodnika. Na zahtjev cara Franje Josipa I. čaša je predana u posjed gradu – što je i bio temelj za razmišljanje o gradnji ustanove koja će očuvati tu znamenitu čašu za buduće naraštaje.

Odjel povijesti pomorstva zanimljiv je po zbirkama maketa i modela jedrenjaka i parobroda, pomorskih i zemljopisnih karata i atlasa, zatim brodskih isprava i dnevnika, navigacijskih instrumenata i brodske opreme, kao i mnogih fotografija, dakako ne treba zaboraviti kako su i mnogi egzotični izlošci posljedica mnogih pomorskih proputovanja. Muzej posjeduje i izdvojenu zbirku Kastavštine te Pedagoški odjel, koji razviju suradnju s obrazovnim ustanovama te približava fundus muzeja široj javnosti.

Svi navedeni odjeli muzeja zapravo su temelj za buduće samostalne muzeje, za koje u Rijeci svakako ima mjesta.