Svaki je novinar nada

„I u najtežim vremenima ovi hrabri, nadahnuti i uporni novinari održali su najviši cilj slobodnog i neovisnog novinstva“ – rekla je Dana Canedy, predsjednica odbora Pulitzerove nagrade, proglašavajući 16. travnja pobjednike na sveučilištu Columbia u New Yorku. Nagrada se uručuje i za dosege u književnosti i muzici, ali među njezinom 21 kategorijom čak je četrnaest novinarskih, pa je kao takva i svjetski poznata.

Otkrića koja su američkim medijima priskrbila najugledniju novinarsku nagradu odjeknula su i u Hrvatskoj. Amerika ne izvozi samo oružje, dolare i filmove, nego i afere, i tu im nema premca. Njihova želja da otkriju sve i da odaju svaku tajnu nezaustavljiva je i nama često nerazumljiva. Zbog toga je jednom Salman Rushdie ironično komentirao da vjeruje da je J. F. Kennedyja zbilja ubio Lee Harvey Oswald i da nikakve urote nije bilo – jer da je bilo, Amerikanci ne bi izdržali, već bi se netko izbrbljao.

Za domaće novinarstvo, otkriće i praćenje velike političke afere, ruskog miješanja u američke predsjedničke izbore 2016, Pulitzerovu nagradu podijelili su The New York Times i The Washington Post – za „duboko i neumorno istraživanje teme od javnog interesa koja je dramatično unaprijedila način na koji nacija shvaća rusko miješanje u predsjedničke izbore 2016. i na koji su način s tim povezane Trumpova predsjednička kampanja i njegova vlada“, kako stoji u obrazloženju. U kategoriji u kojoj se ocjenjuje izvješćivanje o temama od velike društvene važnosti nagradu su podijelili The New York Times i The New Yorker za izvješća Jodi Kantor, Megan Twohey i Ronan Farrow, „za eksplozivno i utjecajno novinarstvo koje je razotkrilo moćne i bogate seksualne predatore te argumentiralo optužbe na račun jednog od najutjecajnijih holivudskih producenata, što je dovelo do toga da odgovaraju za dugo zataškavane sumnje da napastuju, maltretiraju i ušutkavaju žrtve, čime se širom svijeta podigla svijest o spolnom iskorištavanju žena“, kako je to obrazložio odbor sveučilišta Columbia.

Sloboda i neovisnost

Obje teme potresle su Ameriku i utjecale na način na koji promatramo i nacionalnu sigurnost i mjesto žene u društvu. Analiziranje američke predizborne kampanje otkrilo je mnogo neočekivanih i prikrivenih kontakata Trumpovih ljudi s raznim ruskim poslovnim ljudima i odvjetnicima, što ostatku svijeta nije bilo posebno zanimljivo. Ali otkrilo se i da se preko društvenih mreža širilo mnogo lažnih vijesti, što je prilično promijenilo stav korisnika prema njima. Nedavna afera s curenjem podataka s Facebooka, zbog čega je Mark Zuckerberg čak svjedočio pred američkim Senatom, neizravno je povezana s time, a izravno je povezana s GDPR-om, Općom uredbom o zaštiti podataka Europskog parlamenta i Vijeća Europe, koja će se od ovog mjeseca obvezno primjenjivati za sve članice EU. Bolje skrbi za privatne podatke i bolje kontrole lažnih vijesti ne bi možda bilo da nije bilo novinara što su otkrili malverzacije.

Pulitzerova medalja

Također, svjedočenja žena o spolnim nasrtajima u Hollywoodu pokrenula su prošle godine pravu lavinu pokreta #MeToo. Riječ je o tome da je javna tajna prešla granicu trača i da će, zahvaljujući žrtvama koje su se ohrabrile govoriti, biti podignute tužbe – a svega toga ne bi bilo bez neovisnih medija koji su priče pojedinaca kvalitetno popratili i argumentirali, tako da se može povisiti društvena svijest o tom problemu. Toj je temi slična još jedna nagrađena Pulitzerom, u kategoriji istraživačkog novinarstva: Washington Post osvojio je nagradu „za svrhovito i hrabro izvještavanje koje je promijenilo tijek senatskih izbora u Alabami jer su otkrili navodno seksualno zlostavljanje tinejdžera, što su popratila nastojanja da se utječe na novinare koji su aferu razotkrili“.

Kod Pulitzera je privlačno ne samo to što nam preporučuje obilje izvrsnih primjera novinarstva – u svakoj kategoriji ima tri finalista, koji se biraju među više tisuća kandidata – nego i što izborom i objašnjenjima izbora daje smjernice za očuvanje i razvijanje neovisnog novinarstva.

Zvonimir Berković, jedan od naših najboljih režisera, rekao je jednom da Hrvatska ima dobre filmove, ali nema kinematografiju. Kinematografiju je usporedio s dobro planiranim gradom, u kojoj se filmovi planiraju s nekim smislom, pa onda točno znamo što od neke kinematografije možemo očekivati, i kakve će to kvalitete biti. Kod nas, međutim, filmovi se snimaju stihijski, pa se dobar film može zalomiti, ali je vjerojatnije da neće.

Pulitzerova nagrada pokazuje stanje dobro planirana novinarstva, koje onda daje i dobre i pouzdane plodove. Ne planirana u smislu da se propisuje što će se pisati, nego se održava kvaliteta i svijest o društvenoj važnosti novinarstva – kako se upravo i zove jedna od najvažnijih kategorija Pulitzera. Sloboda i neovisnost su ciljevi, kako je rekla Dana Canedy, i sama novinarka; vrline kojima će se ti ciljevi postići jesu hrabrost, nadahnutost i upornost; vremena su uvijek teška, da ne bismo mislili da ćemo se ikada odmarati na lovorikama; razotkrivanje bogatih i moćnih nije bez rizika – oni će pokušati neovisno novinstvo zastrašiti, podmititi ili difamirati – ali svijest nacije, pa i čitava svijeta, ovisi o njihovu „dubokom i neumornom istraživanju“.

Jezik Pulitzerova odbora jest malo bombastičan, ali i Pulitzer je bio takav. Njujorški novinar i novinski magnat József Pulitzer rodio se 1847, a uspjeh je postigao upravo onim od čega nas danas boli glava: spregom s politikom, žutilom, oglašavanjem i zabavnim sadržajima. Golem novac ostavio je za utemeljenje novinarskog fakulteta koji je započeo s radom godinu nakon njegove smrti, 1912. Studij novinarstva na Columbiji još je jedini takav studij na Ivy League-sveučilištima, a ugledan je i cijenjen koliko i Pulitzerova nagrada, koju dodjeljuje od 1917.

Novinarski vrhunci

Svaka ovogodišnja Pulitzerova nagrada nešto poručuje: The New York Times dobio je ove godine trećeg Pulitzera za prikaz svakodnevnog života izbjegličke obitelji u SAD-u, u stalnom strahu od deportacije; Arizona Republic i USA Today osvojili su nagradu za istraživanje što bi značio zid duž američke granice s Meksikom; Cincinnati Enquirer nagrađen je za priču o širenju smrtonosne ovisnosti o heroinu koja uništava i pojedince, i obitelji, i gradove; Press-Democrat osvojio je Pulitzera za reportaže o požaru koji je opustošio okrug Sonoma i grad Santa Rosa; Reuters je nagrađen u kategoriji međunarodnog novinstva: Clare Baldwin, Andrew R. C. Marshall i Manuel Mogato „neumoljivo su izvješćivali o brutalnoj kampanji protiv droga predsjednika Filipina Rodriga Dutertea“; GQ je dobio nagradu „za nezaboravan portret ubojice Dylanna Roofa“, koji je načinila Rachel Kaadzi Ghansah, „koristeći se jedinstvenom i moćnom mješavinom reportaže, komentara i analize povijesnih i kulturnih čimbenika što su doveli do umorstva devetero ljudi u crkvi u Charlestonu“.

Novinstvo je ovdje na vrhuncu – to su najbolnije, najteže i najzahtjevnije teme. Suočavanje s vatrenom stihijom o kojoj se izvješćuje iz minute u minutu, u kojoj životi i imovina ovise o herojstvu vatrogasaca; poniranje u svijet ubojice koji će iz čista mira nasrnuti na nevine, kako bi se shvatilo što ljude pokreće na bezumni zločin; suosjećanje s najranjivijima, izbjeglicama i ovisnicima, s obiteljima kojima prijeti razaranje i podjela; i na koncu podiže se pogled iz svoje zemlje, ma kako bila opterećena problemima, i još se ima zanimanja i snage za udubljivanje u tragedije drugih, ma gdje bili.

Važno je uočiti da se Pulitzeri ne dodjeljuju pojedincima nego redakcijama. Najveći ih zato imaju i najviše: The New York Times osvojio ih je dosad 125, a njegova redakcija broji više od tisuću novinara. Na priči Cincinnati Enquirera radilo je više od 60 ljudi – zbog toga bi se moglo pretpostaviti da maleni nemaju šanse; ali to je Amerika i pobijediti mogu svi: prošle je godine Pulitzera osvojila majušna redakcija iz Iowe, što okuplja samo desetero ljudi.

Jer redakciju valja zaštititi. Neovisnog novinarstva nema bez nje. Redakcija je prvi i zadnji sustav kontrole izvješćivanja, i zapravo jedina brana lažnim vijestima. Velike redakcije rade velike novine, a velike novine jamče svojim ugledom za točnost i pouzdanost objavljenog. Era društvenih mreža pomračila je tu jednostavnu istinu i preplavila nas besmislicama i praznovjericama. Više nego ikada trebamo i dobrih redakcija i upornih novinara. Kako je rekao József Pulitzer: „Svaki je novinar nada.“