Poučna ljubav dviju roda

Basna Malena i Klepetan – ljubav na prvi klepet Mirjane Pičuljan Štriga, praizvedena 26. travnja na pozornici Gradskog kazališta Žar ptica u režiji Želimira Mesarića, jedna je od rijetkih kazališnih predstava koja nas, kao ljude, sve više odvikle od iskrene ljubavi, odanosti i suživota čovjeka i životinja podsjeća na stvarnost koja se udaljila od spomenutoga i sve to nastoji pronaći negdje gdje toga nikada nije bilo, niti će biti. Uvjerljivosti predstave itekako pridonosi činjenica da fabula nije samo plod mašte pisca nego je utemeljena na istinitom događaju.

Žar ptica producirala je poučnu i provokativnu predstavu koja će zanimati publiku
Snimila Vladimira Spindler

Naime, dvije rode, ženka Malena i mužjak Klepetan, unatoč razdvojenosti izazvanoj osakaćenim krilom i nemoći Malene da leti te s Klepetanom odleti u Afriku, ne zaboravljaju jedno drugo nego željno iščekuju ponovni susret. Od jeseni kada rode iz naših krajeva lete u toplije, na jug Afrike, Malena ostaje u svojem gnijezdu u selu roda Čigoču, gdje u garaži uz pomoć Stipana, vlasnika kuće na kojoj rode imaju svoje gnijezdo, preživljava do proljeća, kada se s toplijim danima iz garaže seli u gnijezdo i s nestrpljenjem iščekuje Klepetana.

U našem dobu sve više zaboravljeni: ljubav, odanost i vjernost, etički su postulati na kojima spisateljica gradi strukturu ljubavne basne u kojoj – po uzoru na priče o doktoru Dolittleu – rode, žabe i ostale životinje život doživljavaju, razumiju ga i o njemu govore poput ljudi. Ljubavna priča dviju roda, koja godinama izaziva veliko zanimanje javnosti, naše i svjetske, te tu javnost senzibilizira, ne samo da publiku vraća i podsjeća na arhetipsko nego i pobuđuje empatiju za životinje, osobito za ptice selice, koje su na svojem putu seljenja izložene pogibelji, zbog čega stradaju u milijunima.

Redatelj Mesarić fabulu promišljeno i vješto pretače u poučnu priču u kojoj apostrofira ljubav Malene za Klepetana, pri čemu dramsku kulminaciju gradi na iščekivanom susretu i osobito sentimentalnom, tužnom, emotivnom rastanku koji prolazi u šutnji, skanjivanju i suzama koje „klize niz kljun Malene“. Kao kontrapunkt tužnom rastanku nudi čežnju za novim susretom – čekanje Klepetanova povratka, koji Malena s nestankom zime nestrpljivo čeka u gnijezdu – ali taj kontrapunkt i pojačava žabama – kojima su rode neprijatelji i jedva čekaju da što prije odsele.

U strukturiranju predstave, njezinoj sadržajnoj jasnoći, poučnoj poruci, prigušenoj ekspresiji i razigranosti, a ponajviše vizualnoj dojmljivosti, iznimnu važnost redatelj je namijenio scenografiji Davora Antolića, koji je kreirao skroman, ali dojmljiv scenski prostor suigre, zatim ekspresivnim videoprojekcijama Tomislava Krajcara i Martina Šatovića, rasvjeti Miljenka Bengeza i karakterno odlično oblikovanim lutkama Ane Sekulić.

U tako zamišljenoj i realiziranoj predstavi glumački su ekspresivno funkcionirali prizori s lutkama koje su veoma dobro animirali Mladen Vujčić (Veliki Žabac, Mali Rodan i Dupin), Sanja Crljen (Mali Žabac i Lastavica) i Ana-Matija Vrdoljak (Sova i Lastavica).

Malenu i Klepetana, njihove ljubavi i osjećaje iskazane pokretom i klepetom kljuna, u skladu s redateljskim zamislima odigrali su Amanda Prenkaj i Zoran Pribičević. Skrbnog Stipana uvjerljivo je dočarao Berislav Tomičić, a Rodana Mucala i Rodana Seriosa Ante Krstulović i Matino Antunović.

U realizaciji redateljskih zamisli odličan scenski pokret i koreografiju ostvario je Pravdan Devlahović, a zanimljive kostime Danica Dedijer.

Sve u svemu Gradsko kazalište Žar ptica produciralo je poučnu, našem konzumerističkom dobu pristalu i provokativnu predstavu koja će zanimati publiku, osobito dječju, koje će se itekako dojmiti i sadržaj i vizualno oblikovanje.