Posebni Marulićevi dani

Krajem travnja paralelno s prirodom u Splitu je čak i više bujao kulturni život. Trg ispred HNK-a bio je jedno od najživljih mjesta u gradu jer se sve okretalo oko kazališnih dasaka na kojima je od 21. do 28. travnja održan 28. po redu Festival hrvatske drame Marulićevi dani. Pregršt kazališnih događanja privukao je brojne ljude u Split te su određene predstave bile rasprodane i prije početka festivala. Scenom je tih dana prošlo dvjestotinjak umjetnika, a budno ih je pratilo te pljeskom, smijehom, a često i suosjećajnom tišinom pozdravljalo četiri tisuće gledatelja ovogodišnjeg izdanja festivala.

Neki od njih izjavili su da su im ovo dosad bili najbolji Marulićevi dani, a s obzirom na to da smo imale povlasticu pratiti većinu programa, možemo samo reći da u potpunosti razumijemo zašto.

Nagrađeni Filip Vidović i Nina Violić u predstavi Ciganin, ali najljepši
Snimio Marko Ercegović

Kriterij za izbor predstava bila je kvaliteta, izvrsnost u glumi i redateljskim rješenjima, originalnost i slojevitost teksta te odlična produkcija, a da odabrane predstave uistinu odgovaraju kriterijima, pobrinula se ovogodišnja izbornica festivala Mira Muhoberac, dramaturginja, teatrologinja, sveučilišna nastavnica, kazališna i književna kritičarka, koja je pogledala više od sto predstava, neke i više puta, te odabrala dvanaest najbolje uprizorenih hrvatskih tekstova premijerno izvedenih 2017. Budući da je festival međunarodnoga karaktera, među uprizorenjima su se našle i predstave iz Bosne i Hercegovine i iz Mađarske, sve u konkurenciji za festivalsku nagradu Marul, koja je u šest kategorija dodijeljena posljednjega dana festivala.

Upravo je dodjelom nagrada festival i otvoren. Netom prije nego što će se na pozornici pokazati prva od dvanaest festivalskih predstava, splitskoj publici već poznata Ol’ smo za jedan dan u produkciji HNK-a Split, dodijeljene su trima autorima nagrade Marin Držić za još neuprizorene dramske tekstove. Prvonagrađena Una Vizek zahvalila je na nagradi za svoju dramu Ja od jutra nisam stao. Nagrada će joj donijeti upravo ono na što je u svom govoru pozvala – uprizorenje njezine drame – pa će oni koji nisu uspjeli biti na scenskom čitanju njezina teksta dan poslije na Sceni 55 splitskoga HNK-a imati još prilika na sceni vidjeti ga.

Potraga za značenjem

Već spomenuta prva predstava festivala Ol’ smo za jedan dan najavila je i nit koja povezuje sve izabrane predstave – egzistencijalističku potragu za značenjem, za ljepotom ljudskog u čovjeku i u njegovu odnosu s drugim, čeprkanje površine kako bi se ispunila nada da u korijenu svega leži ljubav ili pokušaj ljubavi, a ta se potraga od predstave do predstave transformirala i raznoliko manifestirala, nekad kroz humor, kroz pjesmu, kroz veseli pokret, ali i kroz trzaje, bol, mržnju, otuđenost, nemoć i krik.

Tijekom trajanja Marulićevih dana scenski je pokriven cijeli spektar ljudskih emocija,  gledališta su bila prepuna, a gledatelji spremni nagraditi umjetnike interakcijom čak i kad ona nije bila predviđena predstavom. Atmosfera Splita iz Smojina Našega malog mista, koji stalno leluja na granici fikcije i zbilje, mogla se osjetiti na Marulićevim danima, što je, pored odličnih predstava, bio dodatni začin festivalskih dana.

Primijetilo se to već kod prve prikazane gostujuće predstave, koja je na splitske pozornice došla iz sarajevskoga Kamernog teatra 55, a iz pera Borisa Lalića, u režiji Saše Peševskog, pod naslovom Mirna Bosna. Portretirajući tugu i bol siromaštva te fleksibilnost karaktera uzrokovanu žeđi za novcem, ova je predstava pobudila u gledatelja želju da žustro odgovaraju na pitanja postavljena s one strane četvrtoga zida te da naglas komentiraju zbivanja na sceni. Davor Golubović, koji je utjelovio lik mladića Bokija Aleksića, ostavio je snažan dojam besprijekornom glumačkom izvedbom, ali je ostao bez nagrade u kategoriji glumačkih ostvarenja.

Teško je bilo prosudbenoj komisiji (Marija Sekelez, Ivana Bakal, Višnja Kačić Rogošić, Dražen Ferenčina, Matko Botić) među onakvim glumačkim ansamblom odlučiti koga počastiti nagradom u toj kategoriji, pa ne začuđuje da su odlučili da ih ravnopravno dijele Nina Violić i Zrinka Cvitešić te Filip Vidović i Krešimir Mikić. Nagrade su dobili za glumačka ostvarenja u predstavi nastaloj po sada već kultnom romanu Kristiana Novaka Ciganin, ali najljepši; u izvedbi HNK-a Zagreb i u režiji Ivice Buljana. Nina Violić nagradu je dobila za ulogu Milene, a Filip Vidović za utjelovljenje Roma Sandija Ignaca. Tankoćutno prikazana tragična priča Milene i Sandija stoji kao antiteza komici u maniri slapsticka kojom su, uz pjevne i plesne segmente, svoju ljubavnu priču interpretirali drugi nagrađeni glumački par, Zrinka Cvitešić i Krešimir Mikić, oživljujući jedan od najvoljenijih parova hrvatske kinematografije – Anu Šafranek i legendarnog Gospona Fulira iz, predstavi istoimenog, filma Tko pjeva zlo ne misli u produkciji zagrebačkog HNK-a.

Iako su glumci dan za danom svojim izvedbama pobirali simpatije svih prisutnih, zvijezde festivala nalazile su se iza kulisa. Pogotovo se to može reći za već spomenuta Kristiana Novaka, čija su čak dva uprizorena djela prikazana na Marulićevim danima, a kreativni tim okupljen oko predstava nastalih na temelju njegovih djela pobrao je Marula u većini kategorija, pa je tako pored već spomenutih nagrada za HNK-ovu predstavu Ciganin, ali najljepši, ZKM-ova predstava Črna mati zemla dobila nagradu za dramatizaciju (Tomislav Zajec), za režiju (Dora Ruždjak Podolski), za predstavu u cjelini te nagradu Slobodne Dalmacije za glumačko ostvarenje (Urša Raukar). Tomislav Zajec nagrađen je i za Ono što nedostaje zagrebačkoga ZKM-a u kategoriji Marul za suvremeni dramski tekst, a nagrade su još dobili, u kategoriji umjetničko ostvarenje, kostimografkinja Doris Kristić, za četiri uvrštene predstave, te predstava Ljubavni slučaj Fahrije P. zagrebačkoga Teatra &TD. 

Treći dan festivala otvoren je predstavom Srđana Tucića Povratak Eurokaza, ADU Zagreb i Hrvatske kuće. Potresno istkana priča o odlascima i dolascima svidjela se splitskoj publici pa je ponijela nagradu publike za najbolju predstavu.

Interdisciplinarna rješenja

Predstavljanje knjige Skupno osmišljeno kazalište Višnje Kačić Rogošić, dan nakon predstavljanja knjige Vlatka Perkovića Stvarnost i umjetnička stvarnost djela, i predstava Teatra &TD Ljubavni slučaj Fahrije P. povezale su autoričinu znanstvenu preciznost s prisnošću tog fenomena: kazališnu adaptaciju sadržaja iz tri stripa preminuloga umjetnika Željka Zorice Šiša, koji je snažno obilježio četiri desetljeća suvremene umjetnosti u Hrvatskoj i kome je kao prijatelju i nekadašnjem članu Kugla glumišta predstava i posvećena. Multimedijalni kulturni centar pokazao se još jednom kao prikladan i prijeko potreban prostor za takve projekte, pa tako i za zanimljivu predstavu Tesla Anonimus Gradskoga dramskoga kazališta Gavella.

Zatim smo sišli u grad i ušli u kazališni Ustav Republike Hrvatske, predstavu Satiričkoga kazališta Kerempuh, iz koje se dobro mogu naučiti ključna mjesta toga dokumenta (na) koje likovi p(r)ozivaju u svakodnevnoj i očekivanoj netrpeljivosti među susjedima.  Još jedna pozornica, ovaj put Gradskoga kazališta lutaka, okrenula je festivalsku pažnju prema novom a poznatom, Splitu zemljopisno daljem, a ipak pjesmom i igrom bliskom Vrzinu kolu Gradskoga kazališta Joza Ivakić iz Vinkovaca i Hrvatskoga kazališta Pečuh.

Druga predstava o bliskom, a drukčijem, Aziz ili svadba koja je spasila Zapad splitskoga HNK-a ostaje kao opomena za budućnost, nakon što smo već učvrstili stavove prema Drugom/Drukčijem, sjećajući se autora teksta Predraga Lucića, koji je okove predrasuda nagrizao mišljenjem i britkom riječju.

Festivalski san na snažan je i dojmljiv način zaokružila baletna inačica drame Gospoda Glembajevi u izvedbi zagrebačkoga HNK. Nadahnućem Lea Mujića u pisanju libreta, koreografiji i režiji uz glazbu Beethovena i Rahmanjinova zahvaćena je i Krležina proza o Glembajevima, a plesači su potpuno prenijeli svaku njegovu zamisao u umjetnost pokreta. Vodile su se i radionice dramskog pisanja pod budnim okom mentora Tomislava Zajeca, i kazalište je živjelo i kroz priču, misao, istraživanja onih koji se njime najviše bave.

Nakon šesnaestogodišnje potpune koncentracije na Marka Marulića i potom desetak godina širenja konteksta na srodne teme, ove je godine u središtu znanstvene, književne i izdavačke pozornosti Književnoga kruga Split bio Petar Hektorović i njegovo Ribanje i ribarsko prigovaranje. Prvom izdanju iz 1568. u Veneciji osvanula je 450. obljetnica, a u sto dvadesetoj izvedbi istoimene kazališne predstave Hvarskoga pučkog kazališta Hektorović se simbolički nakon četiri i pol stoljeća vratio na Šoltu, gdje je prema riječima Bratislava Lučina otišao na književno hodočašće da bi instalirao Marka Marulića kao književnoga klasika. Upravo tako zaplovili su i sudionici skupa izletom u Grohote na Šolti pogledati navedenu predstavu.

Predstavljanje knjiga, virtualna izložba i prikaz Hektorovićeve plovidbe iz Starigrada u Nečujam, kao i ona opipljiva koja će se na plakatima i u primjercima izdanja preseliti u splitske knjižnice, pratili su rad skupa u koji je vjernu, pozornu i sve brojniju publiku (na radost organizatora i mlađu) prigodnim slovom uveo Tonko Maroević. Živošću poezije uveličano je otvaranje programa i dodjela nagrada Dana hrvatske knjige. Polaganjem vijenca na Marulićev spomenik, a nakon slavlja mise i na njegov grob u crkvi Svetoga Frane na obali, splitskom panteonu u kojem je sam Marulić sudjelovao u misi i u kojoj je prema svojoj želji sahranjen, završio je svečani ulazak u 28. Marulove dane. Tijekom dvodnevnoga znanstvenog programa izmjenjivalo se dvadeset i dvoje predavača iz Splita, Dubrovnika, Zagreba, Zadra, Pule, Züricha, Stanforda, Providencea.

Marulić i Hektorović

U desetoj kroatističkoj i dvanaestoj latinističkoj tekstološkoj radionici studenti iz Splita, Zadra, Zagreba i Mostara imali su priliku na suvremen način pristupiti Hektorovićevim pismima književniku Mikši Pelegrinoviću te s pomoću digitalnih fotografija Marulićeva autografa Repertorija proučavati kako je Marulić čitao Diogena Laertija. Posvetili su se i žanrovskim osobinama Ribanja....

Među naslovima istaknule bismo one koji osobito pristaju uz morsku proljetno-ljetnu probuđenost grada pod Marjanom: Iz Zadra s ljubavlju: privatni život intelektualaca u renesansnoj Dalmaciji i Hektorovićevi snovi. U kakvu su odnosu Hektorović sanjar i realist, kakvim nam se on prikazuje u svojem ribarskom izletu? Kako su Marulić i Hektorović čitali Diogena Laertija, koja su mjesta Životopisa i misli znamenitih filozofa zajednički Repertoriju i Ribanju…? Prikazan nam je odnos književnih utjecaja i usklađenosti u poruci, načinu prenošenja domišljenih stvarnosti, koje se evo i nakon više stoljeća sabiru u istim porukama: da nam život i stvaranje bude plovidba pustolovna, predana i nova, kao i pobjednicima Dječjeg Pričigina, u ovogodišnjem programu pjesničke manifestacije Ča – more – judi, dok su jedrenjakom Polaris plovili prema Šolti i Hvaru, u govorenoj i pjevanoj riječi, pronašavši kormilo i sidro našoj svakodnevici.  U tome su oba dijela ovih Marulićevih dana, kazališni i književno-znanstveni, zazvučali suglasjem i nadom u trajnu pozornost publike koja će iščekivati ponovni susret s vedrim sjećanjem.