Nulta točka domaćeg rocka

Ne treba posebno naglašavati da je svaku glazbu, a posebno rock and roll, nužno analizirati kao integralni dio sveukupne socijalne dinamike. U razdoblju šezdesetih, koje se uistinu pokazalo kao svojevrsna „ishodišna točka suvremenoga društva“, to je osobito važno.

Ako se 1950-ih, zbog ograničavajućih političkih i kulturnih okolnosti bivše države rock-glazba u Hrvatskoj razvijala zanemarivim tempom u odnosu na svjetsku, šezdesete su, razvojem novog, optimističnijega, društvenog konteksta omogućile najprije dolazak strastvenih imitatora, a potom i originalnih, kreativnih autora.

Sve to izvire iz činjenice da se socijalizam šezdesetih postupno počeo oslanjati na tržišna pravila, pa su novostvoreni manevarski prostor, uz ostale, iskoristili i mladi daroviti glazbenici. Oblikovan u okolnostima postupnoga prihvaćanja (ili, u početku, čak otvorenog otpora) njihov opus – najprije koncertni, a onda i snimljeni, studijski – poslužio je kao temelj moderne hrvatske rock-glazbe.

Članovi sastava Bijele strijele

Pionirsko ostvarenje rock-diskografije

U embrionalnoj reproduktivnoj fazi početkom desetljeća dominirala je instrumentalna rock-glazba pod jakim utjecajem svjetski uspješnih grupa poput The Ventures i Shadows (posebno skladbe Apache), a zvučnom spektru ubrzo se dodaju i vokalne dionice. Kao prvi primjer domaće rock and roll snimke bilježi se Svi trče oko Sue u izvedbi zagrebačke grupe Bijele strijele iz prosinca 1962. Riječ je o prepjevu pjesme Runaround Sue autora Diona DiMuccija iz prethodne godine. Inicijalnu formu hrvatskoj rock-sceni dale su i skupine Atomi, Crveni koralji, Roboti (1966) s velikim pop-rock-hitom Mramor, kamen i željezo (prepjevom popularne skladbe Marmor, Stein und Eisen bricht berlinskog rokera Drafija Deutschera), potom Lotosi, Delfini, Dinamiti te uz ostale VIS-ove“, šibenska grupa Mi kao rani zagovornik domaće fuzije rocka i soula.

Istovremeno, pjevač i skladatelj Karlo Metikoš pod umjetničkim pseudonimom Matt Collins razvio je uspješnu međunarodnu karijeru, najprije na pariškoj i francuskoj rock and roll-sceni, a zatim i u drugim dijelovima Europe.

Kad je domaća rock-glazba iz reproduktivne počela ulaziti u slobodniju i kreativnu fazu, Metikoš započinje suradnju s Ivicom Krajačem. Njihov rad kulminaciju će dosegnuti 1973. na konceptualnom remek-djelu Dnevnik jedne ljubavi s potpisom njegove muze Josipe Lisac. U vrijeme kad su The Beatles, The Rolling Stones i Dylan sredinom šezdesetih potpisivali ključne radove, i na domaćim pozornicama afirmaciju doživljavaju imena koja će preusmjeriti i redizajnirati popularnu glazbu. Istina, bilo je to doba festivala, šlagera i zabavnjaka, no kako se desetljeće primicalo kraju, tako se i rock počeo nametati kao nezaobilazni žanrovski kotač, važan u kreiranju cjelovitoga stroja moderne hrvatske glazbe.

Uloga zagrebačkog pjevača i autora Drage Mlinarca pritom je presudna. Godine 1966. osnovao je Grupu 220, čiji se singl Osmijeh s pravom smatra prvom autorskom rock-skladbom ovih prostora, dok je album Naši dani (1968) pionirsko ostvarenje hrvatske i jugoslavenske rock-diskografije, nastalo pod utjecajem psihodelije i angloameričke flower-power-estetike. To prijelomno ostvarenje ujedno je početna točka Mlinarčeve samostalne karijere, kojom je pod utjecajem priznatih svjetskih kantautorskih veličina proširio poetski vokabular domaćega rocka i kantautorskog popa.  Ako je u strogo kreativnom, autorskom smislu hrvatski rock šezdesetih bio još u povojima, njegova je važnost u činjenici da se uopće (uz veliki prasak) dogodio te da je – zajedno s razvojem pripadne diskografske industrije, utjelovljene ponajprije u zagrebačkom Jugotonu – postavio temelje za sve što će uslijediti.