Muško-ženske sličnosti

Gostovanje Baleta Narodnog kazališta – Národního divadla iz Brna (NdB) u HNK-u u Zagrebu, 4. svibnja, odmah nas je podsjetilo na činjenicu kako Češka, s obzirom da ima dva i pol puta više stanovnika od Hrvatske, razmjerno tomu ima dva i pol puta više kazališta s baletnim i opernim ansamblima, od kojih je pet od njih devet u gradovima iste veličine ili manjima od Osijeka. Balet NdB-a na repertoaru ima nekoliko kanonskih klasičnih baleta i dvostruko više modernih djela. Gostujuća predstava Četiri elementa (4 Elements) premijerno je postavljena prije dva mjeseca.

Prizor iz baleta / Snimio Ctibor Bachraty

O češkim koreografima malo znamo. Balet NdB-a, koje je gradsko kazalište, umjetnički vodi Mário Radačovský. Plesači međunarodnog sastava odlični su. Mnogi su od njih prošli kroz Nederlands Dans Theater, kamo ih je doveo Jiři Kylián. Četiri elementa sazdana su na kolektivnom radu i mehanizmu vrlo dobre usklađenosti. To su, zapravo, tri apstraktna koreografska pogleda na muško-ženske odnose, različitosti i sličnosti, čime se rado i mnogo bave suvremeni koreografi. Središnji dio, Sarabanda i Pali anđeli, Kyliánovo su djelo, čiji je rad publika iz Brna prvi put upoznala tek nedavno, dok rad drugog klasika, Nacha Duata, sada upoznaje prvi put. Za razliku od zagrebačke publike, koja Duata poznaje, ali – za estetiku i promišljanje modernog plesa mnogo važnijeg Kyliána – još ne poznaje (mislim na izvedbe domaćeg ansambla).

Kyliánov diptih i Duatova Gnawa (pojam koji označava drevne sjevernoafričke napjeve i ritmove) slična su koreografsko-režijskog uprizorenja ritualnih obrazaca praćenih neartikuliranim glasanjem, pljeskanjem, koračanjem i sličnim efektima, zvukovima iz prirode te afričkim melosom. Usput rečeno, vrhunska je bila reprodukcija zvuka s istančanim finesama u tihoj dinamici odjeka, šumova... Muška Sarabanda u dvije je sekvence prožeta Bachovim slogom. Pali anđeli ženski su komad. Iz predstave publika može iščitavati posebnosti odnosa spolova, pojedinačno i zajednički, njihove osjećaje, seksualnost, podložnost, nadmoć, osjećaj manje vrijednosti, agresiju, privlačnost, ljubav… Duato to čini u širokom zamahu, s najviše plesnosti, u jednome dahu, u raznolikim formacijama (kolo!), dok je Kylián usmjeren na preciznost ritualnih elemenata i motoričnost motiva.

Uvodni Skriveni red (glazba Steve Reich) slovačkoga koreografa Lukáša Timuláka (1979) na kilijanskom tragu donosi dopadljivu interakciju plesa(ča), scenografskih elemenata i svjetla. No ako je to najbolji izvozni plesni proizvod koji Češka nudi, nije baš nešto naročito.

Lukáš Timulák i Nacho Duato u svoje su koreografije uvrstili i formu dueta. Timulák poetskim duetom završava Skriveni red u prigušenosti svjetla, intimno… I Duato smiruje tenzije, u čemu su mu inspirativna pomoć bili solisti E. Vuorio i A. Abram.