Kritičarka sugestivnih elaboracija

U petak 27. travnja nakon duge i teške bolesti u 58. godini života napustila nas je suradnica Vijenca, vrsna povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Ružica Šimunović. U svojim emisijama Kretanje točke na Prvome te U vizualnom kodu na Trećemu programu Hrvatskoga radija Ružica Šimunović kontinuirano je pratila odnosno kritički se osvrtala na sva važnija zbivanja s područja vizualnih umjetnosti u Hrvatskoj, ali i svijetu.

Ružica Šimunović

U svojim radijskim razgovorima s relevantnim protagonistima umjetničke scene ona se nikada nije ograničavala tek na pasivno postavljanje pitanja, već bi nadasve aktivno sudjelovala, uvijek nudeći lucidna i za sugovornike itekako poticajna zapažanja. Za svoj rad na Hrvatskome radiju, kao i za brojne tekstove u različitim tiskovinama i katalozima, nagrađena je godišnjom nagradom za likovnu kritiku koju dodjeljuje Hrvatska sekcija Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA), a kao rezultat te nagrade objavljena joj je knjiga Tijelo u dijalogu: ženske performativne prakse u Hrvatskoj (HS AICA/Durieux, 2016). Prije te Ružica Šimunović objavila je još dvije važne knjige: monografiju Zorana Pavelića Politički govor je suprematizam (PLEH, 2012) i zajedno sa Silvom Kalčić i Sašom Šimpragom ANA Elizabet – Realizirani i nerealizirani radovi u javnom prostoru (ANA Elizabet, 2014).

Rad Ružice Šimunović istodobno su krasile strast i velika odgovornost. Njezin stil pisanja uvijek se odlikovao čitkošću i jasnoćom, sa sugestivnim elaboracijama vlastitih stavova te začudnim osjećajem za ukazivanje na ono što je doista najvažnije. Osobitu sklonost gajila je naspram autora mlađe i srednje generacije, nepogrešivo detektirajući pojave i umjetničke prakse koje bi se u bliskoj budućnosti pokazivale najzanimljivijima i najvitalnijima. Izostankom Ružine ležerne ozbiljnosti u umjetničkim osvrtima i razgovorima, hrvatska likovna kritika, pa tako i likovna rubrika Vijenca, pretrpjela je nenadoknadiv gubitak. Ono što, međutim, trajno ostaje njezine su riječi. Izgovorene u eter i napisane podjednako.