Kemija na visokoj razini

Kada sam prije godinu dana za Vijenac razgovarala s tada novoimenovanim šefom dirigentom Zagrebačke filharmonije Davidom Danzmayrom (Salzburg, 1980), maestro je govorio o „kemiji“ koju je osjetio sa zagrebačkim orkestrom i kako se raduje suradnji, obećavši da će pozornost posvećivati hrvatskim solistima i oblikovanju repertoara, nazvavši pritom Zagrebačku filharmoniju „tipičnim srednjoeuropskim orkestrom“. Sada, pri kraju druge sezone suradnje, najave i obećanja mladog, agilnog i angažiranog dirigenta u potpunosti se potvrđuju. Naime, u pretplati Plavog ciklusa 27. travnja sa Zagrebačkom je filharmonijom nastupila jedna od najuspješnijih hrvatskih pijanistica Martina Filjak, a u pretplati Crvenog ciklusa 4. svibnja sa svojim je matičnim orkestrom solistički nastupio trombonist Mario Šincek. Na programu su bile simfonije Franza Schuberta i Ludwiga van Beethovena uz Drugi koncert za klavir i orkestar u g- molu, op. 22 Camillea Saint-Saënsa na prvom i Koncert za trombon i orkestar Launya Grøndahla na drugom koncertu.

Martini Filjak na kraju plješće i dirigent David Danzmayr
Snimio Petar Glebov / PIXSELL

Martinu Filjak doista nije potrebno posebno predstavljati jer riječ je o pijanistici koju zagrebačka publika poznaje i prati njezine međunarodne uspjehe. A Martina ih niže bez stanke i svira u uglednim svjetskim dvoranama s najboljim orkestrima i dirigentima. Odabravši Drugi klavirski koncert Saint- Saënsa učinila je omiljena pijanistica odličan korak. Glazbeni sadržaj jednog od rjeđih klavirskih koncerata u francuskoj literaturi druge polovice 19. stoljeća do te je mjere duhovit, raznolik, razigran i virtuozno podatan da je pijanistici razvijene mašte koja ima sjajni osjećaj za dinamiku i agogičke finese te odlično otkriva i osjeća šarm francuskog ukusa i duha bio očito osobit užitak izvoditi solističku dionicu kojoj orkestralni kolorit profinjenom orkestracijom dodaje potrebnu punoću. Bez nepotrebne ironije kako Saint-Saënsov Drugi klavirski koncert obuhvaća stilove od „Bacha do Offenbacha“, iako u toj pošalici ima neosporne istine, slušajući to vrlo opsežno i u biti nadasve melodijsko-harmonijski bogato djelo nemoguće je bilo oteti se dojmu da Martina Filjak su-stvara solističku dionicu svojim osobnim šarmom, poigrava se motivima i vrckavo skakuće od teme do teme uvijek s novom idejom dinamičkog nijansiranja, bravuroznih iskoka i ritmičkog kontrastiranja. Riječju, nezaboravno!

Na početku koncerta izvedenih Šest njemačkih plesova, D 820 Franza Schuberta u idiličnom ozračju tipično austrijske melodičnosti te meditacije za gudače Coventry Vilema Tauskog, čija je tugaljivost apsolutno opravdana posvetom vremenu i mjestu kada je skladatelj osobno svjedočio tragičnim posljedicama bombardiranja katedrale u Coventryju 1941, uz Schubertovu nadahnutu Treću simfoniju u D-duru, D 200 na kraju koncerta, bio je program koji je Danzmayru omogućio iskazivanje odličnog odnosa s „njegovim“ filharmoničarima, spremnima i sposobnima za precizno izvođenje svake i najmanje pojedinosti u odabranim skladbama.