Evelin Novak oduševila Zagreb

Gotovo desetljeće nakon što je ušla u svijet opere, solistica Berlinske državne opere Unter den Linden, sopranistica Evelin Novak, debitirala je i u nekoj opernoj kući svoje domovine Hrvatske. Koliko je tome razlog sporost naših organizatora, i dalje isključivo u osobama ravnatelja naših četiriju opernih ansambala, a koliko činjenica da se ta naša diljem svijeta tražena operna umjetnica „odmetnula“ iz Hrvatske još u nježnoj dobi od samo šesnaest godina, kada je iz Gornjeg Miholjca u Međimurju krenula na studij pjevanja u Grazu, a nakon dvije godine nastavila ga u Stuttgartu kod slavne Dunje Vejzović, pitanje je na koje ćemo teško naći jednoznačan odgovor. Kako bilo, često smo svjedoci stvaranja zagrebačkih karijera izravno vezanih za Muzičku akademiju, gdje su profesori prvi agenti pojedinih mladih pjevača te im već za diplomski ispit dogovaraju nastup u nekoj postojećoj opernoj produkciji našega središnjeg nacionalnog kazališta. Pritom oni koji se pak odluče za studij u inozemstvu i još k tome tamo i ostanu, ostaju po onoj „daleko od očiju...“ dugo izvan vidokruga naših opernih kuća.

Naša svjetska zvijezda Evelin Novak, Luciano Batinić, Stjepan Franetović,
Ljubomir Puškarić i Ivana Lazar
Snimio Luka Dubroja

Evelin Novak ispred HNK-a u Zagrebu / Snimio Sanjin Strukić / PIXSELL

Evelin je imala sreću slijedom okolnosti tu prepreku otkloniti slučajnim berlinskim susretom s intendanticom zagrebačkog HNK Dubravkom Vrgoč, i ubrzo primiti poziv ravnatelja Zagrebačke opere, dirigenta Nikše Bareze, da nastupi u planiranoj obnovi opere La Bohème Giacoma Puccinija. Tako je došlo do povijesnih izvedbi 23. i 25. travnja ove godine, kada je ta trenutačno najbolje plasirana hrvatska operna pjevačica u svijetu, već devetu sezonu u stalnom članstvu Berlinske državne opere pod dirigentskim vodstvom legendarnoga maestra Daniela Barenboima, maestralno izvela ulogu Mimi, kojom je debitirala u nekoj hrvatskoj opernoj kući. Obje večeri gledalište je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta i ovacije su trajale desetak minuta, s istom pjevačkom podjelom, samo se dirigent promijenio, pa je u prvoj večeri izvedbom ravnao maestro Bareza, koji je i pripremao obnovu, dok je u drugoj priliku dao mlađem kolegi Vetonu Marevciju, kojemu je to bio diplomski ispit iz dirigiranja. Nikoga iz pjevačke podjele nije omeo novi maestro, štoviše, mladi je Marevci cijeloj izvedbi dao neki novi zamah i svježinu. Evelin Novak oba je puta jednako blistala, predstavivši se najboljom mogućom interpretkinjom te zahtjevne i slojevite uloge. Pokazala je zagrebačkoj publici vrhunsku razinu glazbenoscenskog tumačenja koja se traži u najvećim svjetskim opernim produkcijama. Ne samo da je oduševila divnom bojom zvonkoga nosivog soprana ujednačena u svim registrima glasa i preciznom dinamičkom nijansiranju zapjeva, već je kolegama održala lekciju o tipično lelujavoj, dramaturški oblikovanoj pučinijevskoj frazi i maksimalno uživljenoj filmskoj glumi kojom hrvatske operne pjevače očito nitko ne uči.

Svaki je njezin pogled, gesta, izraz lica odraz nekog osjećaja, stanja i doživljaja mlade sušičave krojačice Mimi u do detalja razrađenoj režiji Francuza Arnauda Bernarda (osmišljenoj za zagrebačku premijeru 2009, slučajno upravo godine kada je Evelin ušla u sastav Berlinske državne opere). Činjenica da je među njima jedna zvijezda svjetske operne scene navela je i preostale članove pjevačke podjele da u objema izvedbama daju sve od sebe, uigrani kvintet u sastavu likova koketne Musette (sjajna sopranistica Ivana Lazar), romantičnog pjesnika Rodolfa (solidan tenor Stjepko Franetović), ljubomornog slikara Marcella (do savršenstva dotjeran bariton Ljubomir Puškarić), duhovitog filozofa Collinea (dramatični bas Luciano Batinić) i razigranoga glazbenika Schaunarda (dinamični bariton Davor Radić).