Trafikantica u budi

Uz tolike pušače u familiji, čudo što i ja nisam prodimila. Cigare, dakako, nije pušio nitko, bio bi to u ono oskudno poratno vrijeme preskup sport kad je i cijela kutija cigareta bila luksuz. Dida, baka i jedna teta slali su me kao dijete u trafiku po samo 5 komada. Trafikantica bi papir uvrnula u mali tuljac i to je mojim pušačima bila dnevna gebira (fasovanje, mjera). Roditelji su pušili nekako otmjenije. Tata je imao srebrnu tabakeru s monogramom, u kojoj je cigarete držala malo šira žuta elastika, pa su se doimale kao vojnici s epoletama. Mami je, kao ­valjda svakom pravom pušaču, bila dovoljna i obična kartonska kutija, bez ikakvih damskih ukrasa. Od cigareta me oduvijek odbijao prije svega dim, a kako sam najprije pasivno udisala Dravu ili Ibar, jasno je da se na to nikad nisam nalijepila.

Nekoć su se cigarete kupovale u trafikama. Cigare su tražile posebna mjesta, jer ipak one nisu za običnu raju. Osim duhanskih proizvoda, u trafikama su se prodavale najprije dnevne i tjedne novine, a s vremenom i kojekakva krama – žuta štampa, higijenske potrepštine, žvakaće gume, bomboni, čokolade, bezalkoholna pića, jeftine slikovnice – dakle, nešto zbrda-zdola, što ih uvelike razlikuje od onih prvih trafika, koje su bile unutar zgrada, no počele su se sve više osamostaljivati, pa su ubrzo postale samostojeći objekti, kiosci.

Trafika je preuzeta iz tal. traffico, što znači prodavanje, trgovina, promet. Tako je, Trafik, i u austrijskom njemačkom, a s prodorom sve novih i novih tvrtki danas im ime nameće strani vlasnik (tobacco i sl.). U Italiji su poznate prodavaonice Sali e tabacchi, pa se već iz naslova vidi da su prodavale prije svega proizvode državnoga monopola – sol i duhan. Danas još sporadično drže i sve manje tražene poštanske marke (ta tko još piše razglednice i pisma?), dok su biljezi već odavno uklonjeni s tim mjesta. Smijenile su ih kojekakve drangulije koje su se doselile iz papirnica i drogerija.

Sva su ova značenja uz traffic danas poznata. A evo i nekih manje poznatih. Još u 12. stoljeću trafika se povezivala s katalonskom riječi trafegar, koja se razvila iz lat. transfaecare, a značila je pretočiti tako da se izluči talog (trans, prijeko + faex, talog, trop, ostaci, gustina). Trafegar znači i miješati vino.

Uza sve današnje opačine, stigla je i jedna nova: trgovina ljudima. I u njoj spava traffic. Taj rašireni glagol znači trgovati, prodavati, kupovati, cjenkati se, pogađati se, baviti se nedopuštenom trgovinom ili trgovati nedopuštenom robom, a današnji nehumani način pljačkanja i varanja nesretnih ljudi postao je trefiking. Čim se koja riječ počinje udomaćivati u nekom jeziku, najprije se prilagođuje grafijski. Za trefiking ne treba dodatnih objašnjenja. To znači ljude svedene na nagurane kutije u nekom rashodovanom kombiju ili kamionu, u kojima se mnogi uguše i prije nego što ugledaju obećanu zemlju, za što su debelokošcima unaprijed masno i platili.

U trafikama su često radili invalidi (posao zahtijeva malo kretanja) i žene. Kako su svakodnevne mušterije bile najčešće ljudi iz kvarta, trafikantice su o svima znale sve, komentirale su s njima bombastične vijesti s naslovnice, a samcima su nerijetko bile i jedine sugovornice u danu. Bile su i svojevrsno rame za plakanje, znale su podijeliti tugu sa susjedom Miškom kad mu je uginuo voljeni mačak ili sa Zoricom kad joj je tuča potukla sve u vrtu, jer nekad je i Zagreb, premda grad, obilovao cvjetnjacima i povrtnjacima. Danas su na mjestu tih vrtova tzv. interpolacije.

Dakle, trafike su se osamostalile i preselile u samostojeće kioske. Kiosk je općenito svaka kućica za prodavanje neke robe na ulici, njem. Kiosk, fr. kiosque, engl. kiosk, tal. chiosco, edicola, što lijepo pokazuje svu složenost značenja te imenice. Naime, u talijanskom je chiosco, osim kioska, i sjenica, hladovito mjesto u vrtu, a edicola i crkvica, udubina u zidu, niša u koju stane i manja trafika. Kiosk je orijentalizam, u perz. kūšk znači palača, a u tur. köşk čardak, kula, ljetnikovac, vila ili prostrana soba na katu iz koje se pruža pogled na sve strane. Sve je to utkano i u ćošak, ugao, kut. Kiosci su na ulicama najviše smješteni po uglovima jer su tako vidljivi s više strana. S jeseni im se pridružuju i kestenjari, Cesarićevi uglari, kad sa svojih peći obrišu prašinu ljeta. Ostala je još buda, koje više nema u novijim rječnicima hrvatskoga jezika (Anić, Šonje), no ipak nije sasvim nestala (Parčić, Rječnik MH i MS, Klaić, Anić–Goldstein). Dolazi od njem. Bude i znači sklepanu daščaru za uličnu prodaju, kiosk.

Za kraj nešto tobože veselo, a zapravo trpko. Novinari povremeno postavljaju ljudima na ulici razna pitanja. Jedno je bilo tko su piromani. Većini su to veseljaci na piru. Na izravno pitanje jeste li i vi piroman, svi su ponosno rekli: pa naravno! I pitanje što je analni otvor dobilo je zanimljive odgovore: to su cjevine velikih promjera, metar na metar! Ja takvim anketarima nudim još jednu riječ da provjere: trafikator. Naravno da ima veze s prometom, ali kakve? Na negdašnjim automobilima između prednjih i stražnjih vrata nalazila se uvučena strelica koja bi iskakala kad je vozač želio skrenuti lijevo ili desno. Kao pokazivači smjera, iskakali su iz svojih busija do polovice 20. stoljeća. Danas to rade žmigavci. Na trafikatore me podsjeća promet u pretrpanom Kairu, Teheranu ili Istanbulu. Vozač samo izbaci ruku kroz prozor i tako ostalima signalizira kamo želi ići. Oni komotniji tek mahnu rukom u automobilskoj kabini. Možda ti vozači i jesu nonšalantni, no nigdje nisam vidjela ni jedan sudar niti sam čula nervozno trubljenje i psovke. Svatko je vidio i druge u prometu. Tolerancija i obaziranje na druge može imati razna lica.