Privlačno i poučno

Postavljanje na scenu baroknih opera duga je tradicija ugledne Državne opere u Stuttgartu, a vidjeti i čuti neku od njih doživljaj je i užitak pa je dvojako zanimljivo i izvijestiti o tome. Ariodante je rijetko izvođen naslov i u europskim razmjerima, a u naslovnoj ulozi viteza Ariodantea nastupa hrvatska mezzosopranistica Diana Haller, osmu sezonu najmlađa stalna članica opernog ansambla u Stuttgartu, što posjetitelja iz Hrvatske ispunjava posebnim ponosom. Umjetnica rođena u Rijeci, školovana na Državnom konzervatoriju Giuseppe Tartini u Trstu, magistrirala je na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Londonu, a potom se usavršavala u majstorskom razredu Dunje Vejzović na Sveučilištu za glazbu u Stuttgartu, što joj je osiguralo stalni angažman u kazališnoj kući koja je slavu njemačke pokrajine Baden Würtenberg pronijela svijetom. Diana Haller (32) proslavila se kao tražena interpretkinja Mozartovih i Rossinijevih, ali i Händelovih likova, dosad je nastupila na brojnim pozornicama i koncertnim podijima u Europi, a stigla je i do njujorškoga Metropolitana.

Prizor iz Händelove opere Ariodante

Händelova (1685–1759) opera Ariodante, praizvedena u londonskom Covent Gardenu 1735, temelji se na epizodama iz slavne epske poeme Orlando furioso renesansnoga talijanskog pjesnika Ludovica Ariosta (1474–1533) s početka 16. stoljeća, a libreto je na početku 18. stoljeća sastavio Antonio Salvi (1664–1724), pjesnik i libretist čije je predloške uglazbljivao i Antonio Vivaldi. Prema pisanju Jean-Jacquesa Rousseaua u Pismu o kazalištu iz 1758, „žena na pozornici već je korak prema prostituciji, a mjesto žene je u kući, uz muža i djecu“. Te Rousseauove riječi redatelj Jossi Wieler stavlja u usta Polinessu, čime središnja intriga radnje dobiva na težini. Operni sadržaj kako su ga uprizorili švicarski redatelj Jossi Wieler i španjolski dramaturg Sergio Morabito, posebno mnogoznačnost scenografije i kostima Nine von Mechow, kao i videoprojekcija Voxija Bärenklaua, ukupnost igre likova, promjene kostima i vizualizacija okoline te napose sva iscrpna tumačenja o društvenom razvoju poimanja spolova i njihovih uloga kako to donosi popratna programska knjižica, aktualizacija su teme o ljudskoj seksualnosti, o podređenoj poziciji žene u (građanskom) društvu, o ženi nametnutoj inferiornosti, o emancipatorskim ulogama spolova i još o mnogo čemu što dodatno razotkriva agresivnu netolerantnost i „prirodno“ ili „tradicionalno“ stilizirane uloge spolova kako ih je propovijedao Rousseau.

Vrlo dobro uvježbanim i uigranim orkestrom s povijesnim instrumentima što osigurava autentičnost izvedbe ravna talijanski maestro Giuliano Carella, a od pjevača se posebno ističe Diana Haller u Hosenrolle, karakterističnoj „ulozi u hlačama“ prema kojoj ženski glas predstavlja muški lik, što u baroku nije bila ni rijetkost ni iznimka (uostalom, kastrati su uobičajeno pjevali ženske uloge). Glasolomne kolorature, visoka koncentracija, sjajno vladanje glasom u svim lagama i svim situacijama, vrlo brza i prpošna scenska pokretljivost, uvjerljivost osjećaja, sve su to odlike kojima Diana Haller osvaja publiku i zasluženo biva ispraćena gromoglasnim ovacijama. Sonorni glas za barokne opere specijalizirana britanskog bas-baritona Matthewa Brooka u ulozi Kralja Škotske, zvonki i sigurni sopran makedonske mlade nade Ane Durlovski u ulozi Ginerve, krhke, ali hrabre i neukrotive, kao i nosivi kontratenor američkoga pjevača Geralda Thompsona u ulozi Polinessa, raspodjela je uloga u kojoj se pjevači potvrđuju kao odlična rješenja jednako glazbeno kao i glumački. Sve u svemu, predstava koja puni kuću, a operu kao glazbenoscensku vrstu, osobito shvaćenu u smislu njemačkoga glazbenog kazališta, čini živom, aktualnom i trajno poučnom.