Pohvala mašti

U prostorima Kabineta grafike HAZU nedavno je održana promocija grafičke mape Maje Rožman izdane u ediciji Argola. Sama promocija obogaćena je i malom izložbom njezina najnovijeg ciklusa digitalnih ispisa unutar kojeg umjetnica nastavlja s propitivanjem suptilnih odnosa mašte, snova i memorije. Ovdje se spomenuta problemtika zrcali kroz dominantnu temu djetinjstva kao vremena u kojem su mašta i kreativnost bile sastavni dio svakodnevice, bile su, tako reći, dopuštene odnosno poželjne komponente djelovanja. Dijete sanja i nerijetko djeluje motivirano upravo iracionalnim momentom snova, odnosno imaginacije. Toga se trenutka odrasla Maja Rožman prisjeća, čineći bitnu intervenciju u taj prostor pamćenja. Naime, predstavljeni likovi – zapravo autoportreti autorice – prikazuju je kao odraslu osobu unesenu u karakteristične dječje igre poput preskakanja konopca ili igre gumi-gumi. To može biti shvaćeno i kao jasna umjetnička izjava da umjetnik uvijek mašta i igra se kako bi u stvarnost unio nove sadržaje, ali i kao tematizacija krhkosti sjećanja vođena pitanjem kako se zapravo neki događaj odigrao. Između mašte i stvarnosti stoje igra i kreacija te san kao iracionalni pokretač dinamike tog dualiteta.

Grafička mapa Maje Rožman iz edicije Argola

Zanimljivo je da je Maja Rožman izabrala tehniku digitalnoga tiska kao nečega pripadna tehnološkom dobu, vremenu kôda, dakle egzaktnosti da bi tematizirala nešto tako fluidno i neprecizno poput sjećanja i mašte. Umjetnica kao da inzistira da je subjektivni jezik sjećanja zapravo podjednako objektivan i jednakovažeći kao i prostor racionalnog. Jezik egzaktnosti pripadan znanosti ujedinjuje se u radu Maje Rožman s jezikom umjetnosti te se ta dva dominantna prostora ili obrasca ljudskog djelovanja, odnosno dva načina mišljenja, dovode u odnos prožimanja i međusobno se upotpunjuju.

Samu grafičku mapu karakterizira isti taj dualitet između nauke i kreacije, koji je u Majinim grafičkim listovima moguće iščitati kao ponavljanje iskaza da je svako znanstveno otkriće zasnovano na mašti i kreativnosti, ali i da je svaki umjetnik znanstvenik koji također proučava stvarnost i s velikom preciznošću otkrića predstavlja u svom radu. Umjetnica se ovdje služi preciznom tehnikom linoreza, što bi moglo potvrditi ovakvo čitanje, a pozicioniranje vlastita lika u ozračje geometrijskih likova laserom izvedenih linija te zagonetnih tehničkih naprava dodatno naglašava problematiziranje nedefiniranih odnosa između znanosti i umjetnosti. Ali znanost je ovdje u službi podsvjesnog, a sjećanje ovisno o dinamizmima mašte i snova. Logika umjetnosti razlikuje se od logike znanosti, a ono iracionalno odnosno intuitivno stavljeno je u prvi plan.